U ime Svijesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti kojima raspolaže, koja jedino i vječno postoji i koja sebe dovodi u stanje svjesnosti po sveznanju i razumijevanju dobra i zla.
Uzvišene Svijesti, koja sama od sebe sve stvara i koja je svojim uzrokom i posljedicom, na način što pomoću svojih pet psihičkih sposobnosti stiče iskustvo, tj. znanje ili ideju o sebi i pomoću nje dovodi sebe u stanje svjesnosti. I na način, s obzirom da Svijest nije materijalna, što će da se napregne i pokrene i tako poprimi fizička materijalna svojstva sile i mase i time postane predmetom svoje spoznaje i svoje svjesnosti.
Najviše i samoodržive Svijesti, koja sve ideje i materijalne oblike stvara vršeći sedam fizičkih i psihičkih radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja – od kojih je neodvojiva u vrijeme dok ih vrši i pomoću kojih sebe dovodi u stanje svjesnosti, na koji način biva Ono što Jeste i Jedino koje Jeste – svemogući Stvoritelj!
Nikada nije moguće ispravno suditi o tuđem dobru i zlu, već samo o vlastitom. Zato jer se dobro i zlo u subjektu uvijek manifestuju kao osjećanje. Što ne znači da su dobro i zlo relativni, oni su apsolutni, iz razloga što sve svoje postojanje osjeća kao zadovoljstvo i dobro, a ugroženost kao nezadovoljstvo i zlo – s obzirom da je dobro – sve što život omogućuje, a zlo – sve što život ugrožava.