Naučnici gravitaciju doživljavaju kao „poremećaj prostor-vremena, uzrokovan masom i energijom prisutnom u njemu“. Pri tom koriste termin „zakrivljeni prostor“, što nije ništa drugo do „sistem pravila koja zahtijevaju da se udaljenosti mjere po zakrivljenim linijama“. Gravitacija je neselektivna sila velikog dometa i jedina „poznata“ sila koja na okupu drži materiju u nebeskim tijelima, nebeska tijela u galaksijama i galaksije u jatima galaksija. Pažljivim posmatranjem i proračunima naučnici su došli do zaključka da galaksije prebrzo rotiraju, tj. da gravitaciona sila ne bi mogla zadržati na okupu nebeska tijela na periferiji galaksija ako uz materiju koja gradi zvijezde i planete u galaksijama ne postoji i 23 % tamne tvari i 73 % tamne energije. Nedostatak mase još je izraženiji kad su u pitanju galaksije u jatima, a gravitaciono privlačenje između jata galaksija skoro da ne postoji, što je samo po sebi „neobično“. Iako je gotovo jednoglasno prihvaćeno, pretpostavljeno postojanje tamne tvari i tamne energije nije dokazano. To znači da problem nije riješen.
Da bi se uopće moglo pristupiti njegovom razumijevanju i rješavanju potrebno je osloboditi se predrasude po kojem privlačna sila između dva materijalna tijela ovisi isključivo o njihovim masama i međusobnim udaljenostima. Za tako nešto potrebna je čvrsta vjera u postojanje kosmosa nasljednog materijala i dosljednost u primjeni temeljnih načela Modela. Na Zemlji ne žive samo višećelijska bića, pa samim tim ni kosmos nasljednog materijala nije izgrađen isključivo od nevidljivih komponenti postojanja nasljednih materijala višećelijskih bića. Postojanje velike količine materijala skoncentrisanog u nekoj zvijezdi koja nema svoj planetni sistem – u kosmosu nasljednog materijala, posljedica je postojanja velike količine evolutivno bliskih jednoćelijskih bića (bića čiji genomi se međusobno razlikuju malo ili ni malo) – u kosmosu u kojem vi živite. Postojanje velike količine materijala raspoređenog u vidu oblaka atoma, molekula i prašine u međuzvjezdanom i međugalaktičkom prostoru – u kosmosu nasljednog materijala, posljedica je postojanja velike količine evolutivno bliskih živih bića čija tjelesna građa je prostija od one koju posjeduju jednoćelijska bića s jedrom – u kosmosu u kojem vi živite. Ne zaboravite, evolutivna (genetska) bliskost ili udaljenost živih bića – „ovdje“, isto je što i prostorna bliskost ili udaljenost nebeskih tijela izgrađenih od nevidljive komponente postojanja nasljednog materijala tih bića – „tamo“! Uzrok međusobnog privlačenja materijalnih tijela, privlačna sila koju vi zovete gravitacija, ne nalazi se u prostor-vremenu kosmosa u kojem ta tijela postoje. Ni uzrok međusobnog udaljavanja materijalnih tijela, odbojna sila uslijed čijeg djelovanja se kosmos širi, ne nalazi se u prostor-vremenu kosmosa u kojem ta tijela postoje. Evolutivno približavanje ili udaljavanje jednoćelijskih ili višećelijskih bića koja žive na Zemlji određuje raspored materije i energije u prostor-vremenu kosmosa nasljednog materijala na isti način na koji gravitaciona polja „određuju“ raspored materije i energije u kosmosu u kojem vi živite. Podrazumijeva se da važi i obratno, tj. da promjena rasporeda materije i energije u prostor-vremenu kosmosa nasljednog materijala određuje evolutivno približavanje ili udaljavanje živih bića na Zemlji.
Za međusobno privlačenje ili udaljavanje potrebna je energija. Energiji u prostor-vremenu kosmosa nasljednog materijala analogna je organska građa tijela, mozga i genoma bića koja žive na Zemlji. Tu treba tražiti sile koje mijenjaju prostorni raspored materijalnih tijela u kosmosu nasljednog materijala i rješenje velike tajne prirode, nedostajuće mase u galaksijama. Bit ću još konkretniji. U kosmosu nasljednog materijala, a to važi i za kosmos u kojem vi živite, ne postoji baš ništa što bi moglo dovesti do međusobnog privlačenja ili udaljavanja materijalnih tijela. Zato što raspored materije i energije u prostor-vremenu kosmosa nasljednog materijala ovisi o međusobnom evolutivnom približavanju ili udaljavanju jednoćelijskih ili višećelijskih bića koja žive na Zemlji, kao i o količini i rasporedu organskih molekula u njihovim tijelima, mozgovima i genomima i linearnog genetskog teksta upisanog u njihovim DNK molekulama, intenzitet privlačne ili odbojne sile u tom, vama nevidljivom svijetu, ne može biti nepromjenjiva (apsolutna) veličina. Privlačna sila koja u prostor-vremenu kosmosa nasljednog materijala na okupu „drži“ materijal od kojeg su izgrađeni neka zvijezda, ili nebeska tijela nekog „Sunčevog“ sistema, ili nebeska tijela u galaksijama, ili galaksije u jatima galaksija, ili jata galaksija – nije sila istog intenziteta.
Drugačije rečeno, postoje bitne razlike u genetskoj bliskosti između jednoćelijskih živih bića, ili ćelija koje grade neko višećelijsko biće, ili pripadnika jedne vrste, ili pripadnika različitih vrsta ili rodova bića koja žive na Zemlji, čemu je analogan bitno različit intenzitet sile koja na okupu drži njihove nasljedne materijale, tj. materijal unutar neke zvijezde, ili nekog „Sunčevog“ sistema, ili neke galaksije ili jata galaksija u kosmosu nasljednog materijala.