Smrt nekog čovjeka koji živi na Zemlji može biti „prirodna“, tj. uvjetovana starošću, ili je mogu prouzročiti neka teška bolest ili neki događaj koji je u kritičnoj mjeri poremetio rad nekog, ili svih organa njegovog organizma. Kraj života nekog čovjeka je, naravno, stresan događaj, pogotovo za one koji su neposredno prije toga živjeli u njegovoj blizini ili su na neki drugi način često bili u kontaktu s njim. Intenzitet tog stresa i posljedice po tijelo i duh tih ljudi i njihovi odnosi s drugim ljudima u budućnosti ovisit će u mnogome o njihovoj svijesti o tome šta je u to vrijeme uvjetovalo događanja u njima i oko njih. Bez obzira da li je do smrti nekog ljudskog bića došlo prirodnom smrću ili nakon neke teške bolesti, tačne spoznaje o tome šta, kako i zašto se tada događalo u njegovom tijelu i duhu imat ćete samo u slučaju da odgovore na ta pitanja potražite u nevidljivoj komponenti njegovog postojanja.

Kraj života nekog ljudskog bića može se nazvati prirodnim samo u slučaju da je bio uvjetovan gašenjem nuklearne peći u zvijezdi izgrađenoj, u nevidljivom svijetu, od njegovog nasljednog materijala do kojeg je došlo nakon što se potrošilo nuklearno gorivo koje je ta zvijezda posjedovala.

Prirodan kraj „života“ neke zvijezde vezan je ne za jedno, nego za više gašenja i ponovnih paljenja nuklearnog goriva u toj zvijezdi. Nakon što se nuklearna peć u toj zvijezdi prvi put ugasila, pritisak težine gornjih slojeva zvijezde nadvladao je sile koje su održavale termo-dinamičku ravnotežu u njenoj unutrašnjosti, što je za posljedicu imalo njeno sažimanje i kratkotrajno zahlađenje u njenom planetnom sistemu. Teret vanjskih slojeva te zvijezde (kojem se nakon gašenja nuklearne peći više ništa nije suprotstavljalo) prouzročio je porast pritiska i temperature u njenoj unutrašnjosti i omogućio spajanje jedara atoma veće specifične težine (atoma čija jedra posjeduju nešto složeniju građu), nuklearni proces prilikom kojeg se oslobađa znatno veća količina energije i pod čijim utjecajem će doći do ponovnog, još intenzivnijeg „napuhavanja“ zvijezde. Ovisno o sastavu zvijezde i količini materijala koji ona posjeduje, ciklično će se (dva ili više puta) smjenjivati „ispuhano“ i „napuhano“ stanje zvijezde, s tim što će svaki put njene dimenzije u „napuhanom“ stanju biti sve veće. Zvijezda tako postaje „crveni div“. Neposredna posljedica ovih događanja bit će stanja u kojima će se razmak između zvijezde u njenoj „napuhanoj“ fazi i naseljene planete koja kruži u njenoj orbiti sve više smanjivati, dok će u njenoj „ispuhanoj“ fazi taj razmak biti sve veći. Na samoj planeti će se naizmjenično smjenjivati periodi intenzivnog zahlađenja i izuzetno visokih temperatura. Živjeti na toj planeti bit će sve teže, a na kraju i nemoguće. Radikalnim promjenama fizičkih svojstava tla, mora, okeana i atmosfere te planete i izumiranju svih bića koja na njoj žive analogno bi bilo odumiranje svih tjelesnih čula i svih funkcija mozga onog bića od čijeg nasljednog materijala je ta planeta izgrađena. Prije ili kasnije, na red za „proizvodnju zračenja“ u toj zvijezdi došla bi i ona jedra atoma koja se ne bi mogla spojiti na temperaturi koja vlada u njenoj unutrašnjosti. Nakon posljednjeg gašenja nuklearne peći uslijedilo bi smrzavanje materijala od kojeg su izgrađeni ta zvijezda i sva nebeska tijela koja oko nje kruže, čemu bi analogna bila smrt svih organa i svih ćelija od kojih se sastoje tijelo i mozak tog bića.

Onima koji su imali priliku otpratiti posljednje dane života nekog ostarjelog čovjeka, a pogotovo onima kojima je to dio profesije, nije nepoznato da prirodan kraj života ljudskih bića često bude praćen cikličnim smjenjivanjem stanja pune svijesti i podnošljivih osjećaja u njegovom tijelu i duhu i polusvjesnog ili nesvjesnog stanja koje prate značajan pad njegovog metabolizma i bolovi u čitavom tijelu.

Prelascima iz svjesnog u polusvjesno ili nesvjesno stanje nekog čovjeka koji umire od starosti analogne su periodične promjene uvjeta za život na njegovom planamu, prouzročene naizmjeničnim paljenjem i gašenjem nuklearne peći u zvijezdi oko koje ta planeta kruži, i promjene u genomima bića koja na toj planeti žive, prouzročene njihovim prilagođavanjem novonastalim kriznim situacijama.
Bolovima u tijelu tog čovjeka i hroničnom umoru koji on osjeća analogna su stanja pothlađenosti, intenzivnog sažimanja i porasta pritiska u svim slojevima fizičke građe planete izgrađene od njegovog nasljednog materijala.

Periodima u toku kojih se čovjek čiji se život polako gasio uživljavao u neka razdoblja iz svoje  bliže ili dalje prošlosti i nije bio svjestan baš ničega što se nakon tog perioda njegovog života događalo s njim, a u osobama s kojima je dolazio u kontakt „prepoznavao“ samo likove s kojima se u tom dijelu svoje prošlosti susretao, analogni su, u nevidljivom svijetu, odumiranje pojedinih vrsta biljaka i životinja koje su živjele na njegovom planamu (brisanje nekih sastavnih dijelova njegove slike svijeta), prouzročeno drastičnim promjenama u uvjetima za život na toj planeti, i procesi prilagodbe preživjelih stanovnika te planete na nove uvjete za život, u toku kojih je iz njihovih genoma „brisano“ sve što je bilo upisivano u bližoj prošlosti (promjene u njegovoj slici svijeta). Koliki dio „sjećanja“ tih bića će na taj način biti obrisan ili promijenjen ovisilo je o intenzitetu krize s kojom su se ona susretala. Ništa, dakle, neobično nema u tome što se čovjek iz čije memorije su na navedeni način izbrisani čitavi periodi njegovog života ponaša u skladu sa zatečenim stanjem. Promjenama u svojoj životnoj sredini i u genomima bića s kojima dijele životni prostor najteže su se prilagođavale višećelijske životinje koje posjeduju složenu tjelesnu građu, što se posebno odnosilo na velike mesoždere koji su živjeli na planamu tog čovjeka. Po Modelu, tim bićima su analogne njegove najrazvijenije etike. Ne čudi stoga što se on u posljednjim trenucima svog života ponašao samoživo i neetično. Priznali oni to ili ne, one s kojima neki čovjek koji umire od starosti dijeli posljednje dane svoga života više može zaboljeti njegovo neetično ponašanje, nego činjenica da se zauvijek rastaju od dragog bića. Vjerujem da bi im bilo puno lakše kada bi znali da će tako izmijenjen, njegov razum biti sve drugo samo ne nešto na osnovu čega bi se mogli izvući zaključci o karakteru i etičnosti tog čovjeka.

Nesvjesni utjecaja onoga što se događalo u nevidljivoj komponenti njegovog postojanja u vremenu koje je prethodilo njegovoj prirodnoj smrti na stanje u njegovom tijelu i duhu, i vi se možete „teško ogriješiti“ o neko, vama drago biće. Izvjesno je da će vas i fizički i psihički iscrpiti njegovo ponašanje, izjave i zahtjevi kojima su dominirali sebičnost, netolerantnost i nezahvalanost, dakle sve ono čega ćete se vi kasnije, u njegovo ime, stidjeti i što ćete pokušati što prije zaboraviti, i da ćete nerijetko reagirati onako kako ni pomislili niste da bi ste ikada bili u stanju, pogotovo ne prema tom čovjeku i u takvoj situaciji.

Ponašanje nekog dragog čovjeka još teže ćete prihvaćati i podnositi kad se susretnete s promjenama u ponašanju koje sa sobom nose teška i dugotrajna fizička oboljenja, kancer na primjer, jer ne postoji ni najmanja mogućnost da neposredan odgovor na vaše suosjećanje i uložena sredstva, trud i slobodno vrijeme bude u skladu s vašim, po svemu ostalom realnim očekivanjima, osim po činjenici da problem nije uvjetovan ponašanjem tog čovjeka, nego nedostatkom vaše svijesti o tome da se u takvoj situaciji suočavate s potpuno prirodnim stanjem koje nastaje kada se tijelo i duh nekog ljudskog bića bore za goli život. Kada se posiječete – krvarite, kada dobijete snažan udarac u glavu – onesvijestite se, kada teško radite – iscrpite se, kada ste tužni – plačete, kada umirete – promijenite se.

Ako o navedenim događanjima razmislite tako što ćete „posmatrati“ kraj života zvijezde izgrađene, u nevidljivom svijetu, od nasljednog materijala nekog čovjeka koji živi na Zemlji i kojemu se kraj života ozbiljno približio ili tako što ćete „posmatrati“ događanja u tom svijetu koja su uvjetovana problemima u radu nekog, ili svih organa u njegovom organizmu, moći ćete razumjeti sve ono što se u tim trenucima događalo u njegovom tijelu i duhu i, što je jednako važno, moći ćete tim spoznajama prilagoditi svoje osjećaje i ponašanje.