Krenimo od činjenice da još uvijek ne znamo istinu o postojanju stvarnosti. Tako, na primjer, fizičari još uvijek ne znaju šta je materija, biolozi – šta je život, psiholozi – šta je Svijest, filozofi – šta je Bitak, teolozi – šta je Bog, niti ideolozi i političari svijeta znaju kakav svjetski društveni i ekonomski poredak treba da naprave, pomoću kojega bi svi ljudi svijeta najlakše mogli da ostvare svoje duhovno i materijalno blagostanje, kao cilj i svrhu svog života i postojanja.

A saznati Istinu o stvarnosti, ipak, nije teško.  Potrebno je samo ispravno da se odgovori na tri osnovna egzistencijalna pitanja: šta postoji, kako postoji to što postoji i zašto? Pokušajmo!

Šta postoji?

Po Hegelovoj logici, postoji samo ono koje postoji na Početku kao Prvo, a sve Drugo što nastaje iz Prvog, samo su radnje, oblici i stanja Prvog.

Pozivajući se na fiziku, na Početku, kao Prvo, postoji nematerijalni Kvantni vakuum, koji sa stanovišta fizike izgleda kao ništa, iz kojega su, njegovim samonaprezanjem i samopokretanjem (teorija „Big Bang“) nastali materija, život i Univerzum. Iz čega slijedi zaključak da su Kvantni vakuum i Univerzum, kao voda i led, samo dva različita stanja jedne i iste prirodne sile i pojave: 1. nepokretno, nematerijalno i neopažljivo i 2. pokretno, materijalno i opažljivo. To podrazumijeva da ćemo, kad saznamo istinu o opažljivom Univerzumu kao posljedici, istovremeno da saznamo i istinu i o neopažljivom Kvantnom vakuumu kao uzroku, jer to dvoje su jedno i isto.

Mi Istinu o Univerzumu već znamo. U nauci se zna da se Univerzum sastoji od energije, tj. od fizičkih radnji naprezanja i kretanja čestica i polja Kvantnog vakuuma. Kao i od ideja, tj. informacija o oblicima tog njihovog naprezanja i kretanja, koje se manifestuju kao psihičke radnje opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja tog naprezanja i kretanja, od strane tih istih čestica i polja Kvantnog vakuuma koje se naaprežu i kreću.

Ako bi kao dokaz tome uzeli za primjer sve ljude svijeta, ma koliko da su njihova zanimanja različita i ma koliko da su rezultati njihovog rada različiti, ipak svi oni,  da bi izvršili svoje radne zadatke, rade isto – naprežu se i kreću se, opažaju svoje naprezanje i kretanje, osjećaju, pamte, misle i razumiju. Različite su samo informacije po kojima se oni naprežu, kreću i rade. Uz napomenu da ove fizičke i psihičke sposobnosti i nisu sposobnosti ljudskog organizma, već čestica i polja Kvantnog vakuuma kao elemenata, koji uz pomoć tih istih fizičkih i psihičkih sposobnosti grade ljudski organizam, kao i cijeli Univerzum.

Da bi na osnovu ovih činjenica sada mogli da izvedemo zaključak da su čestice i polja Kvantnog vakuuma, čestice i polja Svijesti, što važi i za cijeli Kvantni vakuum, jer ovih sedam iznad navedenih fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji su osnovni faktori Svijesti.

Šta je Svijest?

Čovjek, čiji organizam, kao i cijeli Univerzum, grade čestice i polja Kvantnog vakuuma,  tj. čestice i polja Svijesti, lako može da da ispravnu definiciju Svijesti. Koja glasi da je Svijest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svjesnosti. I lako može  da razumije da svjesnosti, a time ujedno ni Svijesti, ne bi moglo da bude bez psihičkih sposobnosti i radnji opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. Kao ni bez fizičkih sposobnosti i radnji naprezanja i kretanja, bez kojih ne bi moglo da bude materijalnih objekata kao predmeta opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja. Pomoću kojih Svijest stvara razne ideje, tj. informacije o sebi i tim objektima i pomoću njih dovodi sebe u stanje svjesnosti i tako uzrokuje sebe kao Svijest.

Da u osnovi sveukupne stvarnosti ne stoji Svijest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, ništa ne bi bilo moguće. Evolucija u vidu stvaranja materijalnih oblika – atoma, nebeskih tijela, galaksija, kao i tijela ćelija, biljaka, životinja i ljudi, ne bi bila moguća. Također, naše elektronske tehnologije, informatički sistemi i vještačke inteligencije ne bi bile moguće.

Iz čega slijedi zaključak da uistinu postoji samo Svijest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i to je konačan odgovor na pitanje „Šta postoji“.

Dokazivanje Svijesti

Imajući na umu da Svijest nije materijalna, ni opažljiva, njeno postojanje se ne može dokazati ni čulno, ni vančulno. Čak ni kada se napregne, pokrene i postane materijalna i opažljiva, ni tada ne možemo da je opazimo kao Svijest, već samo kao energiju. Međutim, pošto je Svijest jedina koja je sposobna da pomoću svojih fizičkih i psihičkih radnji dovodi sebe u stanje svjesnosti, ona tom prilikom, osim što postaje svjesna svojih fizičkih i psihičkih radnji koje vrši, postaje svjesna i sebe kao vršioca tih radnji, pa joj nikakvi drugi dokazi o njenom postojanju nisu ni potrebni.

Ovu metodu pomoću koje Svijest, uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji izvodi zaključak o svom postojanju, otkrio je još prije 400 godina franciski filozof Dekart, kada je rekao: „Mislim, dakle postojim“. Ovaj zaključak Svijest može da  izvede pomoću svake fizičke i psihičke radnje koju vrši, tako da ona uvijek može da kaže: naprežem se i krećem se, opažam, osjećam, pamtim, mislim i razumijem svoje naprezanje i kretanje, dakle, JA, Svijest, postojim. Čak ne može ni da sumnja da postoji, jer ne bi mogla da sumnja da ne postoji.

Kako Svijest postoji?

Postoji sama po sebi, kao svoj uzrok i posljedica, tako što se vječno, bez početka i kraja, po principu „jaje-pile-koka“, pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. To su: 1. mirovanje i odmaranje; 2. naprezanje, kretanje i razvoj; 3. opuštanje, relaksiranje, starenje, rušenje i ponovno vraćanje u stanje mirovanja i odmaranja.

          Simboli trojednosti Svijesti:  jaje-pile-koka, Univerzum i simboli hinduističke i kršćanske božanske trojednosti

Simboli trojednosti Svijesti koje su „svjetlosna bića“ iscrtala na žitnim poljima Engleske i nekim drugim dijelovima svijeta

Pretačući se vječno kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, Svijest uspijeva naizmjenično da igra ulogu i sebe kao svog uzroka i sebe kao svoje posljedice, tako što uz pomoć informacije o sebi u vidu psihičkog procesa uzrokuje sebe kao fizičku pojavu i proces. Da bi zatim, uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa, uzrokovala informaciju o sebi kao fizičkoj pojavi i procesu. Primjer „jaje-koka“.

Na ovakav se način cijeli Univerzum vječno ponavlja, kao i sve ono iz čega se Univerzum sastoji. Tako i čovjekova pluća dišu – uzdah, izdah, pa mala pauza odmaranja pre novog uzdaha i izdaha.Tako i srce kuca. Želudac se uvijek iznova puni i prazni.Tako i čovjek svako jutro ustaje, kreće se i radi, zatim se poslije radnog vremena opušta i relaksira, a noću miruje, spava i odmara. Isto tako se uvijek iznova sve rađa i razvija i na kraju stari, raspada se i umire.

Početka i kraja ovom pretakanju ne može da bude, zato što fizički procesi ne mogu da stoje na Početku, ako nisu uzrokovani informacijom u vidu psihičkog procesa. Niti informacija u vidu psihičkog procesa može da stoji na Početku, ako nije uzrokovana fizičkim procesom. Ponovo primjer „jaje-koka“, jer u Univerzumu sve i postoji i dešava se po istom principu.

Zašto Svijest postoji?

Postoji zato što mora. Osjećanje nezadovoljstva i zla je njena osnovna pokretačka uzročna sila i snaga, koja je prisiljava da se vječno, naizmjenično pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja. Dok je osećanje zadovoljstva i dobra, prilikom neometanog pretakanja, cilj i svrha njenog postojanja.

Ovo je lako razumjeti. Kad god je Svijest odmorna, u njoj će da se pojavi osjećanje nezadovoljstva i zla u vidu potrebe za kretanjem i radom, da bi se pomoću kretanja i rada produžio život i ostvarilo zadovoljstvo i dobro. A kad se kretanjem i radom umori, Svijest će sada taj umor da doživi kao nezadovoljstvo i zlo, koje će da je natjera da se zaustavi i odmori, da bi u mirovanju i odmaranju doživjela zadovoljstvo i dobro. Ovaj naizmjenični uzročno-posljedični psihofizički proces je univerzalan i ima značenje prirodnog zakona i ne može se zaustaviti.

Također je važno i pitanje „zašto Svijest evoluira“.

Osnovna uzročna snaga evolucije je opet nezadovoljstvo i zlo, koje se doživljava  kad je kretanje haotično, jer ono otežava pretakanje Svijesti kroz njena tri prirodna oblika i stanja. Pa da bi prešla u stanje zadovoljstva i dobra, prinuđena  je da uređuje svoja kretanja i radnje i kreće se organizovano i harmonično. Kao rezultat evolucije nastali su atomi kao visoko organizovani i harmonični oblici kretanja i rada Svijesti, zatim nebeska tijela, pa galaksije. I na kraju tijela ćelija, biljaka, životinja i ljudi. Jedan od najsavršenijih oblika organizovanog i harmoničnog kretanja i rada je ljudski organizam. Ljudsko društvo još uvijek nije evoluiralo do kraja. Ono još uvijek ne poznaje univerzalna pravila kretanja i rada pomoću kojih se najlakše iz stanja haosa i zla prelazi u stanje harmonije i dobra.

Na kraju recimo i to da objašnjenje postojanja nematerijalne Svijesti, po načinu vječnog pretakanja kroz njena tri prirodna oblika i stanja i njenom stvaranju Univerzuma, takoreći iz ništa, podsjeća na hinduističku i kršćansku dogmu o Bogu i njegovoj trojednosti, koji je stvorio svijet iz ništa. Objašnjenje ove sličnosti se krije u drevnim spisima koji su se sačuvali poslije nestanka naprednih civilizacija koje su prije nas živjele na Zemlji, koje su znale istinu o postojanju stvarnosti. Ali oni koji ta drevna učenja danas koriste, još uvijek ne znaju pravo značenje riječi i pojma „Bog“.

Na Svijest i njeno pretakanje kroz tri prirodna oblika i stanja, uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, posebno podsjeća simbol božanske trojednosti u obliku trougla, koji se često nalazi oslikan na zidovima kršćanskih hramova i manastira. Ovaj simbol, pod nazivom „Zakon trojke i sedmice“,  pronašao je armenski istraživač Gurđijev u manastirima Perzije i Egipta. Na kome je donja strana trougla označena kao „neutralna sila“, lijeva strana koja ide na gore kao „aktivna sila“, a desna koja ide na dolje, kao „pasivna sila“.

Simbol pod nazivom „Zakon trojke i sedmice“

Članak napisao: g. Ljubomir Jergović