Na samom početku njenog postojanja Zemlja je bila užarena lopta koja se, krećući se oko Sunca, sudarala s manjim ili većim nakupinama materijala. Nakon svakog sudara njena masa i količina toplotne energije koju je ona posjedovala bivali su sve veći. Pod utjecajem gravitacionih sila, „teži“ atomi su se pomjerali prema njenom središtu potiskujući one „lakše“ prema površini. Vremenom, sudari Zemlje s drugim nebeskim tijelima bili su sve rjeđi, a temperatura materijala od kojeg se ona sastojala sve niža.
Postojanje slojeva u fizičkoj građi Zemlje posljedica je fizičkih i hemijskih procesa koji su od njenog stvaranja pa do sada mijenjali prostorni raspored i strukturu materijala od kojeg je ona izgrađena. Agregatno stanje nekog njenog sloja uvjetovali su struktura materijala od kojeg se on sastojao i pritisak i temperatura kojima je taj materijal bio izložen.
Od materijala koji se nalazio na njenoj površini formirala se kora Zemlje, litosfera (sloj čvrstog materijala debeo oko 60 kilometara). Kašasto, polutečno stanje sljedećeg sloja, astenosfere (magmatske zone debele oko 140 kilometara), posljedica je porasta temperature uvjetovanog pritiskom litosfere, prisustvom radioaktivnog materijala i toplotom koju je zračio materijal koji se nalazio ispod njega. Radi izuzetno visokog pritiska koji je vladao na većim dubinama, ispod astenosfere se formirao plašt (sloj krutog, užarenog materijala debeo oko 2.900 kilometara). Na sličan način formirala su se i preostala dva sloja fizičke građe Zemlje, čvrsto i veoma vruće jedro (sfera čiji prečnik iznosi oko 3.400 kilometara) i sloj tečnog metala (sloj materijala koji se nalazi između plašta i jedra i kojim teku električne struje koje stvaraju magnetno polje Zemlje. Promjenu agregatnog stanja materijala prisutnog na tim „dubinama“ iz krutog u tečno prouzročio je porast njegove temperature uvjetovan ekstremno visokim pritiscima kojima je on bio izložen.
Usporedo sa stvaranjem slojeva u unutrašnjosti Zemlje, formirao se i njen gasni omotač. Hiperaktivno Sunce otpuhalo je praatmosferu koja se sastojala od gasova i prašine, nastalih tokom čestih sudara Zemlje s drugim nebeskim tijelima. Nova atmosfera sastojala se od gasova oslobođenih iz stjenovite površine te planete i od složenih neorganskih molekula, gasova i vodene pare, sastavnih dijelova materijala kojeg su iz astenosfere u prostor iznad litosfere izbacivali u to vrijeme veoma aktivni vulkani. Na sastav atmosfere, od kojeg ovise fizičke i hemijske promjene površinskog sloja Zemlje i intenzitet njenog hlađenja u toku noći, u velikoj mjeri su utjecala i živa bića.