Half a Time – Planamians on Earth

Najbolji dokaz da je ono što je napisano u knjigama „Nevidljivi svijet“ i „Pola vremena“ moguće razumjeti i iskoristiti za razvoj vlastitog razuma je činjenica da ja nisam sam. Siguran sam u to da svijest o postojanju nevidljivih svjetova posjeduju i neki moji prijatelji. Ako ono što ja govorim i pišem potakne još neko ljudsko biće da temeljito preispita vlastite predodžbe o „vidljivom“ i „nevidljivom” i o Svetim knjigama, to može biti samo posljedica činjenice da je i ono na pravom putu da postane svjesno nevidljive komponente svog postojanja te činjenice da je Zemlja nečiji planam i da je ono samo – planamac. Među bićima koja žive na Zemlji ne postoje slični njima. Oni posjeduju svijest o postojanju nevidljivih svjetova, znaju šta zaista kažu Svete knjige i ne vide niti jedan razlog da ta svoja svojstva skrivaju od bilo koga, a moje je čvrsto uvjerenje da će ih uskoro biti puno, puno više[1].

Razlika između bića koja posjeduju svijest o postojanju nevidljivih svjetova i ljudskih bića je suštinska. U najboljem slučaju, ljudska bića su samo kandidati za stjecanje svijesti o postojanju nevidljivih svjetova. Mogućnost da steknu svijest o nevidljivoj komponenti svog postojanja imat će samo oni stanovnici Zemlje na čijim planamima postoje uvjeti za stvaranje i razvoj bića svjesnih svog postojanja. Hoće li se ti uvjeti ostvariti na planeti izgrađenoj od nevidljive komponente postojanja nasljednog materijala nekog ljudskog bića ovisit će, između ostalog, o onome što su mu „u naslijeđe“ ostavili njegovi roditelji i svi ostali ljudi koji su živjeli i koji trenutno žive na Zemlji (nasljedni materijal, uvjeti za život, način života, predrasude, traume…) i o tome kako se ono samo bude postavilo prema tom svom „naslijeđu“. Ako, na primjer, to biće krene linijom manjeg otpora, kao što to čini većina pripadnika njegove vrste, i povjeruje u to da nije na njemu da pokušava razumjeti i mijenjati stvarnost u kojoj živi i sebe samog, izvjesno je da ga ni sve sile ovog svijeta ne bi mogle usmjeriti na pravi put. Izvjesno je i to da bi pojedinci i institucije koji trenutno određuju pravila ponašanja u svijetu u kojem živi biće koje je steklo svijest o nevidljivoj komponenti postojanja živih bića i koje je odlučno u namjeri da mijenja i sebe i stvarnost u kojoj živi, mogli od njegovog života napraviti pakao, ali će, uvijek, isključivo od njega ovisiti hoće li se to i dogoditi. On je taj koji „u po dana i u po noći“ mora znati da nesvjesna bića nemaju čime razumjeti njegove tvrdnje, izbore i afekte i da pravila ponašanja koja su ljudska bića desetinama hiljada godina primjenjivala u kontaktima s bićima koja nisu svjesna svog postojanja vrijede i kada je u pitanju odnos između bića koja znaju da su planamci i svih bića koja nisu svjesna nevidljive komponente svog postojanja.

Svi oni koji misle da nisu bez šansi da postanu svjesni postojanja nevidljivih svjetova trebaju znati da nikome nije unaprijed osigurana bolja startna pozicija. Budite u to sigurni, svjestan toga da je planamac nije, niti će to ikada postati, onaj ko ne vjeruje u Boga, jer ako ne postoji Bog, ne postoje ni nevidljivi svjetovi, a samim tim ni planamci. Svjestan nevidljive komponente svog postojanja neće postati ni onaj ko smatra da mu za stjecanje tog svojstva neće biti potrebno znanje koje su ljudska bića stekla istražujući materijalnu i duhovnu komponentu stvarnosti u kojoj žive, kao ni onaj ko nije spreman iskazati svoju zahvalnost ljudima i institucijama koji su takva istraživanja omogućili i podržali i pokazati razumijevanje za njihove pogreške i propuste, do kojih je moralo doći tokom nekoliko hiljada godina dugog putovanja nepoznatim terenom po dubokom mraku prema nejasnom cilju. Taj nivo razvoja svog tijela i duha nikada neće posjedovati ni onaj ko iskaže makar i najmanju sumnju u tvrdnju da stjecanje svijesti o postojanju nevidljivih svjetova ni u kom slučaju ne može ovisiti o etničkoj, rasnoj, vjerskoj, klasnoj, statusnoj, starosnoj, spolnoj, seksualnoj, ili bilo kojoj drugoj pripadnosti.

Bez obzira na to kako se vi budete odredili prema onome što piše u knjigama koje sam napisao, to će zasigurno biti najvažnija „odluka“ u vašem životu. Svaki pokušaj da vam se po tom pitanju nešto nametne neprirodan je, nelogičan, neetičan i neostvariv. Svijest je stanje, a ne znanje, što znači da ne postoji baš nikakva mogućnost da vam se nešto kaže ili uradi, pa da vi nakon toga postanete svjesni nevidljive komponente svog postojanja. Ili jeste, ili niste. Treće mogućnosti nema. Zato budite ono što jeste i ne tražite srednji put, jer nešto takvo nikada i nije postojalo. Ostatak svog života provedite na jedan od dva pametna načina: budite samoživi, ne uskraćujte sebi baš ništa radi nekih altruističkih budalaština, iskoristite svaku priliku da si ugodite i pokušajte nagovoriti druge da vam pomažu u ostvarenju vaših želja i ciljeva, ili povjerujte da samo od vas ovisi hoće li dani koje ćete provesti na Zemlji biti i jedino što ćete ikada doživjeti i potrudite se da ponuđenu mogućnost iskoristite. Ono što ni u kom slučaju ne biste trebali uraditi je da ostatak svog života provedete pokušavajući ostvariti ono što je nemoguće, dakle, pokušavajući vidjeti „nevidljivo“ tamo gdje ga nema i gdje ga nikada nije ni bilo, niti će ga biti. Nevidljivi svjetovi se nalaze tamo i postoje na način kako je to prikazano Modelom. Upamtite to, kao što život može nastati samo od života, tako i svijest može nastati samo od svijesti. Postojanje dvije svijesti o „nevidljivom“ nastale u različitim vremenima u jednom duhu, a upravo o tome bi se radilo kada biste vi sami pokušali otkriti „toplu vodu“ na planamu na kojem živite, bio bi pouzdan pokazatelj da je taj duh obolio od neke teške bolesti. To se biću od čijeg nasljednog materijala je ta planeta izgrađena i čijeg razuma ste vi sastavni dio, budite u to potpuno sigurni, nikada neće dogoditi.

Planamcima na Zemlji savjetujem da dobro promisle prije nego što odluče da pokušaju „osvijestiti“ nekog koga Bog nije predodredio za to, a koga oni vole ili poštuju, jer to nije, niti će ikada biti u njihovoj moći. Zemlja je planam bića čijeg razuma su sastavni dio i bića koja na toj planeti žive i njihovi razumi. Ja lično ne osjećam ni najmanju potrebu da nepozvan nekoga nečemu podučavam, da ga na nešto nagovaram ili da ga za bilo što kritiziram, a pogotovo ne one koji iskreno vjeruju u Boga i koji se ponašaju u skladu s tim. Besmislenim smatram pokušaje nekih ljudskih bića da se Bogu približe tako što će sebe proglasiti njegovim zaštitnicima na Zemlji, jer On jednostavno nema potrebu da ga neko štiti niti da mu se dodvorava, ali ne mislim da bi to moglo prouzročiti više štete, nego neka politička dogma ili neko naučno otkriće. Kada me do kraja mog života baš niko ne bi upitao za moje mišljenje o nevidljivim svjetovima i Svetim knjigama, ili o bilo čemu drugom, mogao bih mirne duše to vrijeme provesti družeći se s meni dragim ljudima, čitajući, razmišljajući i pišući, kao što to sada činim.

Svima poručujem da mi, bića svjesna i vidljive i nevidljive komponente svog postojanja, postojimo i da sebe doživljavamo kao izabrano sredstvo pomoću kojeg će Stvoritelj uspostaviti red i mir na Zemlji, zaliječiti teške rane koje su toj planeti i bićima koja na njoj žive nanijela njena polusvjesna djeca i učiniti smislenim postojanje kosmosa u kojem živimo, planete na kojoj živimo i nas samih. Siguran sam u to da niti jedan vremenski period u prošlosti Zemlje ni po čemu nije bio povoljniji za realizaciju tog dijela Božjeg plana od ovog u kojem mi živimo, jer bi u slučaju da su u bilo kojem drugom vremenskom periodu postojali bolji uvjeti za stjecanje svijesti o postojanju nevidljivih svjetova Sudnji dan došao tada, a ne sada!

Ja to tako vidim i tako se i ponašam! Želim vam svako dobro, i čuvajte se!