Half a Time – Preface

Kad neki pisac bez talenta poželi da vas, kroz svoje djelo, fascinira vlastitom veličinom i značajem onoga čime se on bavi, puna su mu usta unutarnje energije, duhovne snage, svijesti i podsvijesti, slobode, beskraja, vječnosti… Kad neki od onih koji su pročitali ono što je on napisao ustvrde da im je jasno „šta je pisac htio reći“, tu svoju „sposobnost“ doživljavaju kao pouzdan dokaz vlastite posebnosti. Kad vam ta gomila posebnih, dakle onih koji razumiju nebulozne teorije koje stvaraju i istinom proglašavaju filozofi, psiholozi, teolozi, istraživači i političari, još od ranog djetinjstva sjedne za vrat, najviše čemu se možete nadati je da će vam, uz veliki trud, poći za rukom da postanete jedan od njih. Čvrste dokaze da vas vaši bližnji neizmjerno vole i da izgaraju od želje da vi što prije stignete do tog uzvišenog cilja, pronaći ćete u njihovoj spremnosti da na vama primjene sva njima poznata sredstva prisile! Pomoći vam da se od te „ljubavi“ oslobodite može jedino Bog!

„Šta znači intelektualac? To podrazumijeva ljude koji o stvarima razmišljaju duže nego drugi ljudi, možda? No, mnogi od njih prelaze preko drugih ljudi govoreći: ‘Sve mi to shvatamo’… Humanističko obrazovanje se velikim dijelom sastoji od pretvaranja krasnih mladih ljudi u bezbojne kopije vlastitih učitelja… Kolosalna zabluda intelektualaca je njihovo vjerovanje da tačno znaju šta čovječanstvu treba i njihovo neumorno nastojanje da stvaraju ljude na svoju jadnu sliku i priliku…“[1]

Paul Feyerabend

Ako to hoćete, vi možete naći opravdanje za svoju nevjerovatnu nezainteresiranost i neupućenost u „zakone duha“, jer vam je, u vremenu u kojem živite, takvo ponašanje, naizgled, jedini izbor. Vi „morate“ biti „normalni“?! Morate biti prosječni, pokorni i korisni, zato što vjerujete da je to jedini način da vas posebni ne proglase nezrelim, neprilagođenim, samoživim, bezobraznim, pa čak i ludim. Ali, čime možete opravdati to što ste svoje ponašanje prema onima koji su vam najbliži i najdraži prepustili instinktima? Može li se roditeljem nazvati neko ko nema slobodnog vremena, volje, ili potrebnog znanja za odgoj svog djeteta? Možete li biti dobar susjed, ili dobar saradnik, ili dobar prijatelj, ili dobar životni saputnik, ili dobro dijete svojim roditeljima, ili koristan član društva, ako se ne potrudite da shvatite šta je to što uvjetuje i vaše i ponašanje drugih ljudi?!

„Najljepša stvar koju možemo doživjeti jeste tajanstvenost. Ona je izvor svih istinskih umjetnosti i nauke. Onaj kome je ovo osjećanje nepoznato, ko ne može više da se zaustavi da bi se zapitao i da stane obuzet strahopoštovanjem, nije bolji od mrtvaca, njegove oči su zatvorene.“[2]

Albert Einstein

Dok spavate, obavljate neki fizički posao, rekreirate se, dišete, pijete, jedete, čitate, ili o nečemu razmišljate vi niste svjesni veoma složenih fizioloških procesa u svom tijelu i mozgu koji vam to omogućavaju. I dobro je dok je tako! To znači da dišete čist zrak, pijete čistu vodu, jedete kvalitetnu hranu, održavate tjelesnu higijenu, dovoljno spavate, krećete se i odmarate. U takvim uvjetima svijest o onome što se događa unutar vašeg tijela i mozga i nije baš neophodna za njihovo pravilno funkcioniranje?! Nije ako ste sami na svijetu! Postojanje drugih živih bića sve vraća na početak! Pravilno funkcioniranje, pa čak i bilo kakvo funkcioniranje vašeg tijela i mozga uvjetovano je i stanjem vašeg duha, na koje bića s kojima dijelite životnu i radnu sredinu i te kako mogu utjecati. U uvjetima psihičkog stresa vi biste vrlo brzo postali svjesni da ni s vašim tijelom i mozgom nešto nije onako kako bi trebalo biti. U slučaju nekog težeg duševnog poremećaja vaše tijelo i vaš mozak bi, subjektivno, postali vaš primarni problem.

Vi ćete i svog duha, jednako kao i tijela i mozga, postati svjesni tek kad nastupe problemi, a tada sami sebi više nećete moći pomoći! Zato, dok to još možete, i svom duhu trebate osigurati sve što mu je potrebno. Osim gena koje ste naslijedili od svojih predaka, stanje vašeg duha uvjetuju i vaše materijalno i duhovno okruženje, vaše tijelo, vaš mozak i vaše poznavanje zakona po kojima funkcioniraju vidljivi i nevidljivi svijet, vaše tijelo, vaš mozak i vaš duh. Moći svjesno mijenjati ove uvjete znači moći svjesno mijenjati sebe!

„Pogledajte šta sve ne znamo! Ne znamo kako funkcionira mozak. Ne znamo šta je svijest. Ne znamo šta je pamćenje. Ne znamo šta je starenje.“[3]

Gregory Chaitin

Psiholozi su to otvoreno priznali, nejedinstvo psihologije i njena podvojenost su jedan od skandala savremene nauke. Darwin, tvorac teorije evolucije, tvrdi da je naša slobodna volja obmana uvjetovana našom nesposobnošću da analiziramo sopstvene motive[4]! Savremena psihologija i teorija evolucije opstaju na principu bolje išta, nego ništa.

Oni ne znaju?! Pa ko onda zna?

Fizičar i matematičar Stephen Hawking tvrdi da je fizika temelj svake nauke i da svi ostali oblici naučnog znanja ovise o njoj. Po njemu, to što vam nije poznato šta je svijest i što ne razumijete kako funkcionira vaš mozak problem je uvjetovan nesposobnošću fizičara da evidentiraju sve ulazne komponente koje mozgu daju čula i nesposobnošću matematičara da stvore i riješe kvantnu jednačinu rada mozga. Koliko ste od ove vrste pomoći udaljeni možete saznati i na osnovu činjenice da istraživači, trenutno, nisu u stanju proračunati ili predvidjeti kretanje više od tri elementarne čestice materije. Suludo je i pomisliti, a kamoli povjerovati u to da će matematičke jednačine omogućiti ljudskim bićima da spoznaju šta je svijest i razumiju kako funkcioniraju njihovo tijelo i njihov mozak, tim prije što oni koji te jednačine stvaraju ne kriju činjenice da „matematika, sama po sebi, nikad ne objašnjava ništa“ i da je u pitanju samo „sredstvo kojim se može poslužiti da bi se jedan skup činjenica objasnio nekim drugim skupom činjenica i jezik kojim se ta objašnjenja mogu iskazati“[5]. Možete li, na primjer, iz matematičke jednačine koja povezuje brzinu kretanja nekog tijela, pređeni put i vrijeme spoznati šta je to vrijeme? Možete li na osnovu matematičke jednačine koju koristite prilikom izračunavanja volumena nekog tijela steći bilo kakvu predstavu o fenomenu koji se krije iza onoga što vi zovete prostor? „Možete“ ako morate, a morat ćete u svim slučajevima u kojima će vam logika sadržana u jednačinama koje su stvorili fizičari ili matematičari biti jedina veza sa zakonima prirode, odnosno s prirodom samom.

„Napokon nam uspijeva razumjeti ovaj svijet time što strukture njegova reda prikazujemo matematičkim oblicima; ali ako hoćemo o njemu govoriti, moramo se zadovoljiti slikama i usporedbama, gotovo kao u religioznom jeziku.“[6]

Werner Heisenberg

„Fizičari znaju da je svaka jednačina laž.“[7]

Gregory Chaitin

„U temelju cijelog modernog pogleda na svijet leži privid da takozvani zakoni prirode jesu objašnjenja za prirodne pojave.“[8]

Ludwig Wittgenstein

Dobitnik Nobelove nagrade za kvantnu fiziku, Richard Feynman, na ovaj način izražava frustriranost intelekta koji se susreo s istinom:

„Mislim da se slobodno može reći kako niko ne razumije kvantnu mehaniku… Ako ikako možete, nemojte stalno sebi govoriti: ‘Ali kako to može biti tako?’, jer će vas to odvesti ravno u slijepu ulicu iz koje još niko nije uspio izaći. Niko ne zna kako to može biti tako!“[9]

Richard Feynman

Fizičar Niels Bohr je još konkretniji:

„Oni koji nisu šokirani kada prvi put naiđu na kvantnu teoriju, sigurno je nisu razumjeli.“[10]

Niels Bohr

John Archibald Wheeler, jedan od najinventivnijih interpretatora kvantne mehanike i savremene fizike općenito, citira Einsteina:

„Ako to ne mogu naslikati, ne mogu ni razumjeti!“[11]

Albert Einstein

Oni ne razumiju?! Pa ko onda razumije?

„Ne treba obraćati pažnju na riječi mnoštva nerazumnih, nego na riječi nekolicine razumnih!“[12]

Sokrat

„Ideja da će netko doći i sve revolucionirati preko noći je neka vrsta bolesti akademskih ljudi.“[13]

Clifford Geertz

„Morate biti pripravni na iznenađenje, pa i na jako veliko iznenađenje.“[14]

Niels Bohr

„Revoluciju stvaraju vizionari, ljudi koji jasno opažaju pukotine u starom poretku i imaju hrabrosti da prekinu s tradicijama, ljudi koji se mnogo više brinu za razumijevanje, nego za znanje.“[15]

Leopold Infeld

„Naučite iz nauke to da morate sumnjati u ono što govore stručnjaci…“[16]

Richard Feynman

„Nauka je vjerovanje u neznanje stručnjaka…. Svako pokoljenje koje svojim iskustvom nešto otkrije, mora to prenijeti dalje, ali prenijeti uz onu tananu ravnotežu poštovanja i nepoštovanja, tako da se trka nastavi, da na mlade ljude ne pređu u prevelikim količinama greške starijih kruto prenijete, ali ipak da pređu u dovoljnim količinama one pametne stvari koje im stariji imaju dati, nagomilanu mudrost starijih: uz nju, opet, i svijest da mudrost može biti lažna!“[17]

Richard Feynman