The Invisible World – Seven Heavens

„Zar ne vidite kako je Alah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio…“[1]

Pogledajte sliku 2.a. Na njoj je u vidu koncentričnih kružnica (čiji su poluprečnici dužine koje predstavljaju vremenske udaljenosti) predstavljeno 7×6 vremenskih etapa razvoja materije u neorganskom kosmosu – od velikog praska do 1995. godine. Stanje 1×6 sa slike 2.a., analogno je stanju prikazanom na slici 1.c. Prvih 12 vremenskih etapa na slici 2.a. prikazuju razvoj neorganske materije do vremena u kojem je na nekoj od planeta bio moguć nastanak života. Vremenske etape 3×6, 4×6 i 5×6 sa slike 2.a., opisuju razvoj organizacije materije koja gradi živa bića. U svakom od 18 kružnih prstenova III, IV i V neba, napisano je šta se suštinski novo ostvarilo u toj vremenskoj etapi razvoja materije od koje su živa bića sagrađena. Uporedo s nastankom i razvojem organske građe živih bića, nastao je i razvijao se njihov nasljedni materijal. Po Modelu, nastanku i razvoju nasljednog materijala, analogan je nastanak i razvoj novog, nama nevidljivog kosmosa, u kome je taj nasljedni materijal isto što i neorganska materija. Slika 2.b. opisuje nastanak i razvoj kosmosa nasljednog materijala. Vremenske etape 3×6 i 4×6 sa slike 2.a. opisuju razvoj organske građe živih bića od čijeg je nasljednog materijala stvoren kosmos nasljednog materijala (odnosno njegovih prvih 12 vremenskih etapa razvoja prikazanih na slici 2.b., 1×6 i 2×6). Razvoj mozga, od primitivnog živčanog sistema do cerebralnog korteksa, prikazan je na slici 2.a., 5×6.

Po Modelu, istovremeno s nastankom i razvojem organske građe mozga, nastaju logike i etike. Razvoju građe mozga, odnosno logika i etika, opisanom na slici 2.a., 5×6, analogno je stvaranje i razvoj života prikazan slikom 2.b., 3×6 (razvoj života od praatmosfere na Zemlji građenoj od nasljednog materijala višećelijskih životinja do prvih kolonija ćelija).

Razvoju čovjeka, najsloženijeg višećelijskog bića, od trenutka u kome se odvajao od životinjskog svijeta (uspravan hod, upotreba ruku, korištenje oružja i oruđa), do trenutka u kome je prestao biti lutalica, lovac i sakupljač, odnosno u kome je počeo da živi na jednoj lokaciji, sadi povrće i voće i koristi životinje za rad (slika 2.a., 6×6), analogan je razvoj logika i etika opisan na slici 2.b., 4×6, odnosno razvoj unutrašnje građe tijela (organa) višećelijskih organizama s planete Zemlje iz kosmosa nasljednog materijala. Vremenske etape 7×6 sa slike 2.a., opisuju stvarnost nastalu nakon vremena u kojem je čovjek postigao nivo tjelesne građe i razvoja mozga (logika i etika – također) potreban za razumijevanje zakona prirode i mijenjanje same prirode. Čovjek je, u pravom smislu te riječi, postao svjesno biće – tek kada je otkrio da svijet u kojem živi nije određen slučajem, nego strogim zakonima. Stanju 7×6 sa slike 2.a., analogno je stanje 5×6 sa slike 2.b. Sticanju svijesti i njenom razvoju do nivoa svijesti koji je čovječanstvo imalo do 1995. godine, analogan je u nevidljivom svijetu razvoj građe mozga višećelijskih bića sa Zemlje građene od nasljednog materijala. Na način kojim smo uporedili slike 2.a i 2.b, uporedit ćemo i slike 2.b. i 2.c. Ako pažljivo pogledate sve vremenske etape razvoja nasljednog materijala sa slike 2.b., primijetit ćete da je njima opisana evolucija neba, Zemlje i života na njoj – do nivoa višećelijskog bića s visoko razvijenom građom tjelesnih organa i mozga. Potpuno je jasno da i ta bića (iz nama nevidljivog kosmosa nasljednog materijala) imaju i organsku građu i nasljedne materijale. Ako i na njih primijenimo zakone transformacije nasljednog materijala u ćelijama živih bića u njegovo postojanje u vidu materije koja gradi kosmos nasljednog materijala, dobit ćemo stanje koje opisuje slika 2.c. To je novi kosmos neorganske materije, treći kosmos – nevidljiv i za nas i za bića iz drugog kosmosa (kosmosa nasljednog materijala biljaka i životinja iz nama vidljivog neorganskog kosmosa). Razvoju života u kosmosu nasljednog materijala opisanom na slici 2.b., 3×6 i 4×6, analogan je razvoj njihovog nasljednog materijala opisan na slici 2.c., 1×6 i 2×6. Razvoju građe mozga živih bića opisanom na slici 2.b., 5×6, odnosno razvoju logika i etika bića koja žive u nama nevidljivom prvom kosmosu nasljednog materijala, analogan je nastanak života i njegov razvoj do nivoa prvih kolonija ćelija u novom nevidljivom kosmosu (slika 2.c., 3×6).

Analogija između svake od 12 vremenskih etapa razvoja života (od organskih molekula u praatmosferi do višećelijskih organizama neposredno prije vremena u kojem se u njihovom tijelu razvio mozak) i njoj odgovarajuće vremenske etape razvoja neorganske materije (njihovog nasljednog materijala) prikazana je na slici 1.d. Zaista je važno imati na umu da je razvoju mozga (odnosno logika i etika), do kojeg dolazi nakon formiranja tijela višećelijskog organizma, analogan nastanak i razvoj života nakon formiranja Zemlje građene od nasljednog materijala tih tek formiranih višećelijskih organizama.

Kontinuirani protok vremena proizvodi efekat kontinuiranog udaljavanja bilo koje tačke u slici vremenskog rasporeda događaja (odnosno toj tački pridruženog vremena), od nekog „sada“ u kojem posmatramo stanje razvoja materije i koje je uvijek centar svih koncentričnih sfera (krugova, kružnica). Uvijek će događaji vremenski udaljeniji od nekog trenutka posmatranja, biti na slici prikazani kružnicama većeg poluprečnika od poluprečnika kružnica koje prikazuju tom repernom trenutku vremenski bliže događaje. Slika 2.a. prikazuje stanje nakon 7×6 vremenskih etapa razvoja građe neorganskog kosmosa. Moguće je slikom prikazati i sva prethodna stanja u kojima bi bilo koja vremenska etapa bila prikazana u trenutku u kome je nastajala, odnosno u kojem je ona bila vremenski centar događanja, tačka „sada“ u centru svih koncentričnih sfera. Pogledajte sliku 2. Njen zadatak je da prikaže način na koji se razvijalo stanje prikazano slikom 2.a., kao i međusobni odnos slika 2.a., 2.b. i 2.c. Kosmos nasljednog materijala je, zaista, za nas nevidljiv svijet, ali smo, na sličan način, i mi nevidljivi za bića koja žive u kosmosu nasljednog materijala.

Ako ste pažljivo pratili moje misli, jasno vam je na koji je način moguće opisujući nastanak i razvoj biljaka i životinja, opisati nastanak i razvoj logika i etika – i obratno. Model vam je poznat – tijelo i razum su isto što i Zemlja građena od nasljednog materijala – s biljkama (logikama) i životinjama (etikama) na njoj.

Za svaki nivo razvoja Zemlje i života na njoj, postoji njemu analogan nivo razvoja tijela i razuma nekog višećelijskog bića. Zemlja građena od mog nasljednog materijala i moj nivo razvoja razuma, života na toj Zemlji – to sam ja!

Za matematičara – ovo je jednačina. Svaka promjena nivoa razvoja mog razuma, dovodi do promjene pojma – ja, mog identiteta, bez obzira što se tijelo nije vidljivo promijenilo.

Po Modelu, ako postoji život, postoji i biće iz neke druge stvarnosti, biće koje je svoj nasljedni materijal „stavilo na raspolaganje“ tom životu, biće čiji nasljedni materijal gradi Zemlju na kojoj je taj život stvoren. Razvoj života nivoa prvih jednoćelijskih životinja, zajedno sa Zemljom na kojoj se taj život nalazi, može se uporediti s kodiranim imenom iz Objava – Adamom, bićem čiji je razum razvijen do nivoa prvih stvorenih etika. Poznato je da je Adam, zaista, prvo biće koje je posjedovalo znanje o dobru i zlu. Zemlju građenu od nasljednog materijala i život na njoj nivoa ćelija ni biljaka, ni životinja (ni logika, ni etika), Objava kodira imenom – anđeli, meleci. Anđeli su bića „koja nisu znala imena predmeta“. To je prvi pravi oblik života, ali najnižeg mogućeg nivoa razvoja, čemu je analogan razum bića koje jeste živo – ali vrlo malo zna o stvarnosti u kojoj živi. (To je višećelijsko biće u čijem tijelu su se razvili organi i počinje razvoj mozga.)

Nivo razvoja života na prelazu iz vode na kopno, zajedno sa Zemljom na kojoj se taj život razvija, može biti upoređen s – Noom.

Zemlja građena od nasljednog materijala s višećelijskim životinjama u kojima je ostvaren razvoj tjelesnih organa, a počinje razvoj mozga, upoređena je s kodiranim imenom – Abraham.

Kodirano ime Mojsije odgovara životu nivoa višećelijskih organizama u kojima je došlo do razvoja prvih faza građe mozga, zajedno sa Zemljom na kojoj je ostvaren taj, i svi njemu prethodni nivoi razvoja života.

Isus je kodirano ime za Zemlju građenu od nasljednog materijala i život koji se na njoj razvio do nivoa višećelijskog bića s vrlo razvijenim mozgom i tek začetom sviješću o sebi i mogućnosti sopstvenog uticaja na prirodu, a to znači – na uvjete u kojima je živio.

Činjenici da na mom nasljednom materijalu živi biće koje stiče svijest o sebi i stvarnosti kojoj pripada, analogna je činjenica da ja postajem svjestan kosmosa nasljednog materijala. To ne znači da na mom nasljednom materijalu žive samo bića tog nivoa razvoja. Uz njih žive i svi niži nivoi razvoja života, jednoćelijski i višećelijski (ribe, ptice, gmizavci, sisari).

Ponavljam – nije samo život dovoljan za valjanost uporedbe s kodiranim imenom iz Božjih Objava. Zemlja i život su isto što i tijelo i razum, a samo zajedno određuju živo biće!

Moje tijelo i razum, ili drugačije rečeno, moj nasljedni materijal i život na njemu, prošli su kroz sve navedene etape evolucije Zemlje i života na njoj. Ja, moje tijelo i razum, predstavljam cjelinu sastavljenu od svih opisanih „poslaničkih“ nivoa razvoja, na isti način na koji po Zemlji na kojoj ja živim, žive i svi niži nivoi razvoja života. Bog je to tako zamislio! I ostvario!

„Sigurno će biti ono čime vam se prijeti! … kada se poslanici u određeno vrijeme skupe…“[2]

„Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!“[3]

Predskazano sakupljanje poslanika ne odnosi se na njihovo oživljavanje iz mrtvih, niti na njihov dolazak „odnekud“ na neorgansku Zemlju na kojoj mi živimo.

Riječ je o različitim nivoima razvoja razuma (svijesti o vidljivom i nevidljivom svijetu) i njima analognim različitim nivoima razvoja života na Zemlji građenoj od nasljednog materijala.

Ćelije nastaju od ćelija. Moj nasljedni materijal vodi porijeklo od prve ćelije koja je stvorena na Zemlji ili, još dalje, od oblaka materije koji je nastao erupcijama vulkana.

Po Modelu, za svaki nivo razvoja Zemlje i života na njoj postoji tom nivou pridružen nivo razvoja tijela i razuma nekog višećelijskog bića. Već sam objasnio kako je moguće svakom od navedenih nivoa razvoja tijela i razuma a, posredno, i Zemlje i života na njoj – pridružiti poslaničko ime. Na taj način je moguće korištenjem poslaničkih imena opisati razvoj života na Zemlji.

„Dakako, htio bih da znate, braćo, da su svi naši očevi bili pod oblakom; da su svi prešli preko mora; da su svi kršteni u oblaku i u moru za pripadnike Mojsiju; da su svi jeli isto duhovno jelo; da su svi pili isto duhovno piće. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu.“[4]

Nekome može zasmetati riječ – „kršten“. Ta riječ znači – uronjen i zaista je upotrijebljena na pravom mjestu. Navedeni citat opisuje razvoj života od ćelije do svjesnog bića. Podsjetite se šta koje poslaničko ime simbolički predstavlja pa vam neće biti teško u navedenom citatu proslijediti taj razvojni put.

U Starom zavjetu navedena su rodoslovlja od Adama do Isusa. Bukvalno razumijevanje tog teksta je naučno neodrživo, a odriče ga se i teologija. Dekodiran, isti tekst opisuje razvoj Zemlje i života na njoj od prvih ćelija do svjesnih bića. Adamu su analogni Zemlja i primitivne ćelije, Noi je analogna Zemlja na kojoj su se razvila bića sposobna da opstanu i van okeana, Abrahamu i Mojsiju su analogni nivoi razvoji Zemlje i života na njoj spremnog da prvo izađe na kopno, a zatim da ga potpuno naseli. Isus je prvo svjesno biće na Zemlji.

Da bi Vam bila jasnija moja tvrdnja o mogućnosti tumačenja razvoja Zemlje i života na njoj koristeći se rodoslovljem vjerovjesnika i poslanika, i tvrdnja da je Bog u svojim Objavama upotrijebio upravo taj kod, moram vam skrenuti pažnju na još neke činjenice. Postoji suštinska razlika u razmnožavanju jednoćelijskih i višećelijskih bića. Ćelije se razmnožavaju diobom praveći od svog tijela dvije vjerne kopije same sebe, ne odbacujući pri tome ništa od svoje građe. Zato što je ćelija u svojim nasljednicima bila prisutna i svojim tijelom i svojim nasljednim materijalom, može se reći da je ostvarila uvjete za vječni život. U toku tog života dešavalo se da dođe do radikalnih promjena u njenoj nasljednoj poruci izazvanih spoljnjim uticajem. Već sljedeća njena dioba davala bi ćelije koje nisu identične onoj od koje je ona nastala. Takvi karakteristični trenuci u životu jednoćelijskih bića uzrok su raznolikosti života na Zemlji. Svakom od njih moguće je pridružiti ime patrijarha iz „rodoslovlja“.

 1. Životni vijek patrijarha prije potopa

Adam – 930 godina; Šet – 912 godina; Enoš – 905 godina; Kenan – 910 godina; Mahalelel – 895 godina; Jered – 962 godine; Henok – 365 godina; Metušallah – 969 godina; Lamek – 777 godina; Noa – 500 godina.

Zbir trajanja života patrijarha prije potopa = 8.125 godina.

2. Rodoslovlje od Šema do Abrahama

Šem – 100 godina; Arpakšad – 35 godina; Šelah – 30 godina; Eber – 34 godine; Peleg – 30 godina; Reu – 32 godine; Serug – 30 godina; Nahor – 29 godina; Terah – 70 godina.

Rodoslovlje od Šema do Abrahama opisuje razvoj Zemlje i prvih višećelijskih bića na prelazu iz života u okeanu na život na kopnu.

Zbir života do nasljednika = 390 godina.

3. Rodoslovlje Isusovo

– Od Abrahama do Davida    14 koljena (generacija)

– Od Davida do Babilona       14 koljena (generacija)

– Od Babilona do Krista        14 koljena (generacija)

Ukupno – 42 koljena. Trajanje jednog koljena = 25 godina.

Od ABRAHAMA do KRISTA – 42×25 = 1.050 godina.

Prosto sabiranje godina navedenih u rodoslovljima bilo je uzrok mnogih zabluda i sukoba. U Objavi se nalazi ključ pomoću koga se na vrlo lijep i elegantan način dolazi do realnog trajanja karakterističnih etapa razvoja Zemlje i života na njoj, a time i do potvrde istinitosti same Objave.

Šifra

„Jedno vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato, da je u očima Gospodnjim, jedan dan kao hiljadu godina i hiljadu godina kao jedan dan.“[5]

Biblija

„On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.“[6]

Kur’an

Pogledajte kako imperativno zvuči uputstvo – Jedno vam ne smije biti nepoznato! Uz malo matematike „šifra“ dobija puni smisao.

Da izbjegnem zabunu – pojasnit ću. 1 godina = 365×1 dan, a to mi dozvoljava uvrštavanje 1 dan = 1.000 godina. Ovako dobijena proporcija poslužit će mi da dobijem stvarno trajanje dijelova rodoslovlja.

Do početka pravog života na Zemlji postojala su još dva karakteristična vremenska razdoblja:

Karakteristične faze iz Zemljine historije

Usporedba događanja na Zemlji

„Allah je zaista odredio sudbinu svim stvorenjima pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje.“[7]

Ovaj trenutak u kojem ja u svom razumu zaista stvaram jedan kosmos – nebesa i Zemlju – može se prepoznati u ovoj poruci iz Svete knjige. Pretpostavljam da je Bog prilikom stvaranja neorganskog kosmosa odredio i ovaj trenutak svijesti o novom nebu i Zemlji. Da sam u pravu potvrdit će šifra. Starost svemira je oko 18.000.000.000 godina.

50.000 x 365.000 = 18.250.000.000 godina

Moglo bi se pomisliti da sam preslobodno ili proizvoljno iskoristio mogućnost identifikacije Adama i prvih ćelija, Mojsija i bića tek izašlih iz okeana, i Isusa i prvog svjesnog bića na granici između lutalice i čovjeka koji počinje da shvata i mijenja svijet. Ipak nisam. Knjiga mi daje opise koji spomenute ličnosti stavljaju u evolutivnom razvoju života baš na mjesto koje sam im ja odredio.

„Musa (Mojsije) je Allaha molio kruh svagdanji, jer je običavao jesti bilje sa zemlje. Zelenilo bilja se ogledalo na koži tananoj trbuha njegova, u mršavosti njegovoj i sićušnosti mišića.“[8]

Mojsije je opisan baš kao biće koje se tek osposobljava za život na kopnu. To biće je nerazvijeno, puže na stomaku, jede mahovinu sa zemlje.

„Ako želiš govorit ću ti o Isau (Isusu), sinu Merjeminom (Marijinom). On je koristio kamen za jastuk svoj, oblačio odjeću grubo izrađenu i jeo hranu sirovu. Začin njegov bijaše glad, svjetiljka njegova u noći bijaše mjesec. Staništa njegova zimi bijahu naprosto prostranstva zemaljska prema istoku i prema zapadu. Plodovi njegovi i bilje mirisno, samo ono što raste iz zemlje za životinje. Dvije noge njegove bijahu prenositelj njegov, a dvije ruke njegove sluga njegov.“[9]

Ovaj citat zaista opisuje Isusa kao biće lutalicu kome je u prirodi sve njegovo. Knjiga i Isusovog savremenika Ivana opisuje na sličan način. Ivan za sebe kaže:

„Ja nisam ono što vi mislite da sam.“[10]

Ne kaže – ja nisam onaj, nego ja nisam „ono“.

„A on, Ivan, imao je odijelo od devine dlake i o bokovima pas od kože. Hranom mu bijahu skakavci i divlji med.“[11]

Odjeća i jelovnik odgovaraju jedino lutalici, sakupljaču hrane, a to potvrđuje da sam pravilno odredio mjesto njegovog nivoa razvoja.

Ovim ne vrijeđam predstave o Mojsiju, Isusu i Ivanu. Ova imena odgovaraju bićima iz razuma, a tada je taj nivo razvoja logika i etika impresivan.

Na pitanje: „Po čemu se međusobno razlikuju višećelijske životinje u kojima se razvio mozak?“ – logičan odgovor je: „Razlikuju se po nivou razvoja tog mozga.“ To tumačenje jeste logično, ali ne daje potpun uvid u suštinu problema. Krenimo, po Modelu, dublje u suštinu višećelijskih bića pa njihov nasljedni materijal prikažimo u obliku planete u kosmosu nasljednog materijala. Tada razlike postaju suštinske i očigledne. Višećelijska bića s mozgom međusobno se razlikuju po stepenu razvoja života, biljaka i životinja, na Zemlji građenoj od njihovog nasljednog materijala, ili, višećelijska bića s mozgom se međusobno razlikuju po nivou razvoja njihovih logika i etika. Pogledajte ponovo sliku 2.

I – nivo. Čovjek koji živi na neorganskoj Zemlji postaje svjesno biće onda kada na njegovom nasljednom materijalu u nevidljivom kosmosu žive višećelijski organizmi u kojima započinje razvoj mozga, a tek treba da se razviju složeniji nivoi njegove građe. Tome je u novom nevidljivom kosmosu analogna Zemlja s jednoćelijskim životom na njoj.

II – nivo. Čovjek koji živi na neorganskoj Zemlji i tek stiče svijest o nevidljivom svijetu (kosmosu nasljednog materijala) je čovjek na čijem nasljednom materijalu žive i bića s visoko razvijenim mozgom i klicom svijesti o svijetu kojem pripadaju, odnosno na čijem nasljednom materijalu počinje razvoj ljudskog roda!

Evolucija čovjekove svijesti o sebi i svijetu u kome živi analogna je evoluciji građe tijela i mozga višećelijskih bića s njegovog nasljednog materijala. Evolucija građe mozga je istovremeno i evolucija logika i etika. Evolucija građe tijela živih bića koja žive na Zemlji građenoj od nasljednog materijala je istovremeno i evolucija njihovog nasljednog materijala, materije koja gradi novi, i njima i nama nevidljivi kosmos. Višećelijskom biću iz kosmosa nasljednog materijala u čijem je već formiranom tijelu došlo do stvaranja mozga analogna je u novom nevidljivom kosmosu – planeta Zemlja građena od njegovog nasljednog materijala i tek stvoreni jednoćelijski život na njoj. I ta Zemlja, i taj život, pripadaju novom nevidljivom svijetu. Pogledajte sliku 2.c.

Po Modelu, Zemlja i tek stvoreni život na njoj, kodirani su imenom – Adam. Nova Zemlja i novi život, u novom nevidljivom svijetu, „zaslužuju“ i novo ime – „Novi Adam“.

„Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh.“[12]

„Novi Adam“ je, istovremeno, i ime za Zemlju i jednoćelijski nivo života na njoj u novom kosmosu nasljednog materijala, i ime za višećelijsko biće u kome se razvija mozak, a koje živi na mom nasljednom materijalu.

III – nivo. Čovjek koji živi na neorganskoj Zemlji i u sebi je razvio visok nivo svijesti o nevidljivom svijetu (kosmosu nasljednog materijala) i njegovom odnosu s neorganskim kosmosom, je čovjek na čijem nasljednom materijalu žive bića (ljudi) s visoko razvijenom građom tijela i mozga, i s visoko razvijenom sviješću o kosmosu u kome žive (analogno našem XX vijeku).

Višećelijsko biće koje živi na mom nasljednom materijalu i tek počinje da stiče svijest o sebi i svijetu u kome živi Objava kodira imenom – Isus. Kao što se od tijela i mozga prvih svjesnih bića s neorganske Zemlje razvilo tijelo i mozak naših savremenika, tako se i od nivoa razvoja razuma u kojem je došlo do nastanka svijesti o nevidljivom svijetu razvio mnogo veći nivo svijesti o tom svijetu. Tome je u potpunosti analogna evolucija tijela i razuma Isusa s mog nasljednog materijala. Evolucija građe Isusovog tijela je evolucija Zemlje na kojoj dolazi do viših nivoa razvoja života.

Po Modelu, život na Isusovom nasljednom materijalu je isto što i život – u Isusu. Evolucija Isusovog tijela i razuma – je jedini mogući put do viših nivoa svijesti.

„Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.“[13]

„Među svim ljudima ovog i budućeg svijeta, ja sam najbliži Isau.“[14]

„Vidio sam Ibrahima. Ja sam najsličniji njemu od svih njegovih potomaka.“[15]

„Ja sam otac Ruha.“[16]

Ruh ili Duh je ono što Allah svojom odredbom udahnjuje u čovjeka kada mu daruje život. Ovaj „darovani život“ je posljedica darovane nove svijesti. Nije riječ o nečemu što se stiče rođenjem. Nova svijest podrazumijeva nove logike i etike, i na taj način – novi život.

Muhammed je kodirano ime za Zemlju nastalu evolucijom Zemlje građene od Isusovog nasljednog materijala i veoma visok nivo razvoja života na toj Zemlji. I ta Zemlja i taj život se nalaze u novom nevidljivom kosmosu. Muhammed je istovremeno i ime za čovjeka koji posjeduje veoma visok nivo razvoja tijela i razuma i koji živi na mom nasljednom materijalu.

Zato je Muhammed, zaista, najbliži Isau, jer je od njega, evolucijom, nastao. Muhammed je najsličniji Ibrahimu, zato jer je na putu evolucije Zemlje građene od Isusovog nasljednog materijala i života na njoj, došlo do nivoa razvoja kodiranog imenom – Abraham. (To je Zemlja na kojoj su bića izašla iz okeana, razvijala neke tjelesne organe i započela s razvojem mozga).

Muhammed je otac Ruha (Duha), jer se na njegovom nasljednom materijalu razvijaju nove logike i etike (u mozgu bića koja žive na njegovom nasljednom materijalu). Muhammed je živo biće s mog nasljednog materijala, analogno čovjeku s kraja XX vijeka u neorganskom kosmosu. Isus je živo biće s mog nasljednog materijala, analogno biću koje je napuštalo nomadski način života na Zemlji građenoj od neorganske materije. Da nije bilo „Isusa“ – ne bi bilo ni „Muhammeda“. Riječ je o istoj Zemlji. Razlikuju se samo nivoi razvoja života na njoj. Razlika između kodiranog imena – Isus i kodiranog imena – Muhammed je najsličnija razlici između Zemlje kakva je bila prije 12.000 godina i iste te Zemlje u dvadesetom vijeku.

„Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik…“[17]

Muhammed za sebe kaže: „Ja sam Ahmed i Muhammed“. Ja smatram da sam jasno naznačio da je Muhammed kodirano ime za biće iz nama nevidljivog kosmosa, biće sa Zemlje građene od nasljednog materijala čovjeka. U navedenom slučaju, ime tog čovjeka je Ahmed. Ahmed jeste roditelj, a Muhammed nije! Muhammed je nivo razvoja Ahmedovog razuma, odnosno nivo razvoja života na Ahmedovom nasljednom materijalu. Da je Muhammed biće koje hoda po Zemlji po kojoj mi hodamo, navedeni citat bi bio laž,  jer bi u tom slučaju imao desetoro djece.

Ovo je Sudnji dan! Razvoj života na mom nasljednom materijalu je postigao nivo koji je Objava kodirala imenom Muhammed. Muhammed je dio mog razuma. Muhammed je ime za moje najrazvijenije etike. Ja i Muhammed – jedno smo!

Sva bića koja se razvijaju na Muhammedovom nasljednom materijalu su Muhammedovi sljedbenici u pravom smislu te riječi.

„Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog Boga i da je Muhammed njegov rob i njegov poslanik.“[18]

Logično bi bilo da Muhammed za sebe kaže: „I da sam ja njegov poslanik“. Jedino razumno objašnjenje citata je da je navedene riječi izgovorio Ahmed. Ahmed i Muhammed – jedno su biće!

Pogledajte sliku 2.c. i njenih 3×6 vremenskih etapa razvoja materije i života na Zemlji razvijenog do nivoa kolonija ćelija. Ako hoćete da sebi predstavite razvoj tijela i razvoj mozga višećelijskih životinja u drugom nevidljivom kosmosu (slika 2.c.), zamislite novih dvanaest sfera, unutar 3×6 postojećih. Opis stanja koje bi dobili je analogan opisu stanja na slici 2.b., 4×6 i 5×6.

„Ja sam Allahov miljenik. Ja ću nositi počasni bajrak na Sudnjem danu. Iza mene će stajati Adem i svi ostali Poslanici. Ja ću biti prvi zagovornik i prvi čiji će zagovor biti uvažen. Ja ću prvi prihvatiti halku na Džennetskim vratima koja će mi biti otvorena. Prvi ću ući u Džennet.“[19]

„Doista će ljudi na Sudnjem danu biti onesviješteni, a ja ću biti prvi koji će se probuditi.“[20]

„Ja ću imati najveću počast koju niko od onih koji su živjeli prije mene ili poslije mene, neće postići.“[21]

Potpuno je jasno da onaj ko nije svjestan postojanja kosmosa nasljednog materijala, ustvari, i nije svjesno biće. Takav svijesti – nema. Na taj će način ljudi za Sudnji dan biti onesvješteni, a ja sam prvi čovjek koji je stekao svijest.

Kako i zašto će ostali poslanici stajati – iza Muhammeda? Nije li to nepravda? Jesu li drugi poslanici nešto zgriješili, a da mi za to ne znamo? Zašto je baš Muhammed miljenik? Šta to znači – ući u Džennet?

Džennet je „prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani“[22]. Govori li ovo dovoljno o njemu? Gdje su – Džennetska vrata? Možemo li imati ikakvu predstavu o tome? Možemo! Džennetska vrata su slična „vratima“ kroz koja naš razum (bića s našeg nasljednog materijala), ostvaruje svoje prisustvo u neorganskom kosmosu. Ta vrata se „ne crtaju“ s tri dimenzije.

Kod Boga su „ključevi nebesa i Zemlje“[23]. Sudnji dan je došao, a na neorgansku Zemlju nisu došli ni Muhammed ni Isus. Nema ni predskazanog „skupa poslanika“. Nije li to dovoljan razlog da „Nevidljivi svijet“ i „Druga knjiga“ postanu lijepe priče za malo veću djecu?

Možda!? Ali, mora da već postoje „zreli“ ljudi koji će na sve to gledati drugačije? Za njih, dovoljno će biti da sam tu ja. Tu su moje knjige, tu je moj razum a, za one koji pameti imaju, tu su i svi poslanici. Tu su i događanja koja prate Sudnji dan, i svi ostvareni njegovi predznaci. Tu je i nauka. „Tu“ je i kosmos nasljednog materijala, nevidljivi svijet, i „onaj sličan njemu“. I što je najvažnije – „tu“ je i Bog! Pijesak u pješčanom satu je iscurio! Svima!

Ključ dolazi, vrata se otvaraju! Ovo je zaista – častan trenutak, sigurno najvažniji otkako postoji svijet!

Svako poređenje između Isusa i Muhammeda, koje bi jednog uzvisivalo nad drugim,  je – glupo! To bi bilo kao da poredite temelj i krov kuće. Niti može krov bez temelja, niti ima smisla temelj bez krova! Samo zajedno su – kuća! A ta kuća sam – ja. Pred vama je, u svakom slučaju, prvo izgradnja temelja, a tek nakon toga izgradnja krova!

Po Modelu, razum ne pripada našem neorganskom kosmosu. Nikakvim fizičkim eksperimentom, mi u neorganskom kosmosu ne bismo mogli registrirati njegovo postojanje, niti locirati njegov položaj u prostoru.

Organska građa mog tijela bez mog razuma ne bi mogla imati nikakav odnos prema Božjim Objavama. Ali moj razum, moje logike i etike se „hrane“ Objavom. Ona ih stvara, mijenja, pa i uništava. Zašto životinje, u kojima također postoje razvijene logike i etike – nemaju nikakav odnos prema Bogu i Objavama? Ono što čovjeka, po tom pitanju, čini različitim od životinja, je postojanje na njegovom nasljednom materijalu bića u kojima se razvio mozak. Životinja s čovjekovog nasljednog materijala u kojoj se razvija složenija građa mozga, analogna je Zemlji građenoj od njenog nasljednog materijala, s jednoćelijskim nivoom razvoja života (logika – biljaka i etika – životinja). Nove logike i etike (biljke i životinje s nasljednog materijala mojih etika), predstavljaju prijemnik (antenu) za znanja o fizičkoj i duhovnoj stvarnosti, kao i za klasično protumačene poruke iz Objava. Sve do Sudnjeg dana, to su bile i jedine „antene“ za prijem poruka iz Božjih Objava! Nove logike i etike grade razum bića s mog nasljednog materijala.

Ono što je za mene – građenje mojih etika, to je na mom nasljednom materijalu – građenje tijela životinja i ljudi, izgradnja Isusovog i Muhammedovog tijela. Rečenice koje slijede – zaslužuju posebnu pažnju!!

Isus je biće koje živi na Zemlji građenoj od mog nasljednog materijala. Isus je dio moga razuma. On je moja etika. Isusovo tijelo (a samim tim i razum čovjeka) je gluho za viši nivo razumijevanja nevidljivog svijeta, za skrivena uputstva prisutna u Božjim Objavama, sve dok na svom nasljednom materijalu ne stvori višećelijsko biće u kome se razvija mozak. To je ono što Isusa čini čovjekom na mom nasljednom materijalu.

Višećelijsko biće s Isusovog nasljednog materijala je dio Isusovog razuma. I to biće posjeduje nasljedni materijal, a zato što posjeduje mozak u svome tijelu, posjeduje i život na svom nasljednom materijalu. To su logike i etike višećelijskog bića s Isusovog nasljednog materijala. To su „nove antene“, prijemnici za skriveno znanje iz Božjih Objava.

Kao što bi moje tijelo i razum bili gluhi za klasično tumačenje Objava, ili bilo koje druge Knjige – kad na mom nasljednom materijalu ne bi živjela višećelijska bića u kojima se razvio mozak, tako je i Isusovo tijelo na mom nasljednom materijalu (a to znači – ja) gluho za skrivena značenja iz Objava, sve dok na Isusovom nasljednom materijalu ne budu stvorena višećelijska bića u kojima se razvio mozak. Zašto je to tako? Zato što Isusov razum ne pripada kosmosu nasljednog materijala, na isti način na koji moj razum ne pripada neorganskom kosmosu. Isusov razum pripada novom, za bića s mog nasljednog materijala – nevidljivom svijetu. To je kosmos nasljednog materijala biljaka i životinja s mog nasljednog materijala – novi nevidljivi svijet!

„Antene“ za prijem znanja skrivenih u Božjim Objavama su – živa bića koja pripadaju tom novom nevidljivom svijetu, logike i etike višećelijskih bića s Isusovog nasljednog materijala. Ako u sebi ne izgradimo te antene – nikada nećemo „čuti“ skrivena uputstva iz Božjih Objava.

Zaista bih volio da ste u stanju pratiti moje poruke iz dijela „Sedam nebesa“, jer vas očekuju još složenija znanja.

Vjerovanje u postojanje nevidljivog svijeta, postojanje novog nevidljivog svijeta i života u njima, s „razlogom“ predstavlja ludost za „zemaljskog čovjeka koji ne prima ono što dolazi od Duha Božjeg“[24]. Za takve, to jeste ludost – ali ja nisam lud!

„Ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: ‘Čarobnjak je!’, ili: ‘Lud je!’ Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali?“[25]