The Invisible World – The Second Book – Preface

„Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao… A poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.“[1]

„Na dan kad bude nepodnošljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi bit će nevjernici – a bili su pozvani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili. Zato ostavi mene i one koji ovaj govor poriču, Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju patnji približavati i vremena im davati – jer je obmana moja zaista jaka!“[2]

„Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali…“[3]

„U vjeri nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude!…“[4]

„Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati.“[5]

„O tome nam treba mnogo govoriti, ali je to teško riječima protumačiti jer ste nagluhi.“[6]

„Zato pustimo na stranu početnu nauku o Kristu i težimo za onim što spada na zrele…I to učinimo uz Božje dopuštenje.“[7]

„Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio! … Kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši.“[8]

A poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo! Jer je obmana moja zaista jaka! Pustimo na stranu početnu nauku o Kristu – i to učinimo uz Božje odobrenje!

O čemu ove rečenice govore? O kakvoj je zaista jakoj zabludi riječ? Za kakvu to „novu“ nauku o Kristu za zrele, Bog daje dopuštenje? Ko to sebe zove „Mi“, a ima zadatak da objasni poruke iz Svete knjige? Šta vjernici zaista znaju o nevidljivom svijetu – u koji moraju vjerovati? Kada „uputstvo“ stupa na snagu?

„A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli.“[9]

Nakon svega navedenog u „Nevidljivom svijetu“, i nakon ovih nedvosmislenih sugestija, da li se u vas uselio „crv sumnje“ u to da, možda, Svete knjige osim postojećeg, mogu imati novo tumačenje, da u njima postoji skriveno uputstvo? Smatrate li da je za Boga prezahtjevan zadatak da opisujući događaje iz prošlosti – opiše buduće događaje? Znate li da nevidljivi svijet, o kome Svete knjige „govore“, nije neki budući svijet? Taj svijet postoji, postojao je i prije vas, a postojat će i u budućnosti! I nakon Sudnjeg dana!

Oni koji su pročitali knjigu „Nevidljivi svijet“, kao po dogovoru izjavljuju da im je za potpuno razumijevanje i prihvatanje pročitanog – nedostajalo predznanje! O čemu? O svijetu u kome žive i o ljudima s kojim žive, o čemu su napisane mnoge divne knjige, svima dostupne, i o Božjim Objavama, svima, zaista, lako dostupnim. A oni sebe zovu vjernicima!?

Muhammed upućuje na veliku prednost učenog nad pobožnim i na to da znanje treba tražiti i u – Kini[10], ako vjeruješ da ono tamo postoji, bez obzira na trud. On vjernicima šalje i ovu poruku:

„Na dvije stvari se grozim: na neznalicu koji je pobožan, i na učenjaka koji ne vjeruje.“[11]

Samo oni koji su „znanjem obdareni“, mogu znati da su Objave – Božje djelo, i da je ono što one tvrde – istina.

Bošnjaci su narod od Boga odabran da se na njima ispune proročanstva Boga u kojeg vjeruju, i to treba da im bude velika čast. Ali i Jugosloveni, Egipćani, su također od Boga odabrani. Bošnjački narod je prošao kroz pakao na Zemlji. Ta događanja su dovela do velikih promjena u fizičkom i duhovnom životu svakog Bošnjaka. Jedna od posljedica tih promjena je bila prenaglašena religioznost koju nije pratilo sticanje znanja, a to je sa sobom nosilo svijest o prestižu i koristi koje eksponiranje religioznosti može donijeti. Bošnjaci su, analogno Izraelcima nakon izlaska, „krenuli naopakim putem“. Na njih se odnosi predznak Sudnjeg dana  koji baca novo svjetlo na motive „novih čitača“ Kur’ana.

„Učite Kur’an, tražeći time Allahovo zadovoljstvo, dok se nije pojavio narod koji će ga tako brzo učiti kao što leti strijela izbačena iz luka, tj., učit će ga brzo radi ovosvjetske koristi.“[12]

„I ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci; ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!’“[13]

To je pravi put! Ako je važilo za Muhammeda, važi i za sve ljude ovog svijeta. Čovječanstvo je zaista proširilo svoje znanje. Mi puno znamo, a ipak se za pravo proširenje znanja treba obratiti Gospodaru. Bog nikada i nikome nije odgovorio na pitanja o teoriji relativnosti ili o kvantnoj teoriji, pa se, ako želimo da o njima proširimo znanje pod Božjim uticajem, moramo osloniti na Objave. Ali kako, kada On te teorije u svojim Objavama i ne spominje? Da li ih zaista ne spominje? Ili možda mi ne razumijemo stvarnost o kojoj te teorije govore? Ili, konačno, možda mi ne znamo o čemu Objave govore!

Objave nisu analogne sedimentnim stijenama i nije im jedini cilj da mi, na osnovu njih, saznamo šta se nekada desilo. Znanje je u njima dato – na prikriven, kodiran način. A kako da Bog proširi znanje o nečem, i to na prikriven način, onome ko o tome zna malo ili nimalo? Neznalica, nevjernik, a to je isto, misli ovako: „Ako je to ono očekivano proširenje

znanja, onda se Bog i nije morao truditi. Ja i bez toga mogu živjeti.“ Korist postoji, ali je – i ona prikrivena. Ako u Objavama postoji to „nad-znanje“, ono je za čitaoca nevidljivo. Ali, Božje knjige i postoje zato da nam daju znanje o nevidljivom svijetu. Mi ni Boga nismo vidjeli, i o njemu znamo onoliko koliko nam o njemu kažu Objave. I opet, dio čovječanstva „vidi“ u Objavama čvrst dokaz o Božjem postojanju, a drugi dio čovječanstva to „ne vidi“. A svi vide tekst u Svetim knjigama. U Objavi tražiti znanje koje je nama nedostupno, i jeste smisao vjerovanja. Vjernik prije svega vjeruje u Objavu. Bog postoji, vjerovali mi u njega ili ne, a kako postoji, a nevidljiv je – nije znanje s kojim se mi rađamo. Da se čovječanstvo, u svojoj prošlosti, upravljalo načelom „mi ne znamo i nikada nećemo znati“, nikada ništa ne bi ni saznalo!

Nevidljivi svijet. Nasljedni materijal. Čovjek. U kakvoj su vezi ovi pojmovi? Knjiga „Nevidljivi svijet“ je dala dio odgovora na to pitanje. Ako je ono što u njoj piše istina, nevidljivo više nije nevidljivo, skriveno više nije skriveno. „Druga knjiga“ je novo uputstvo za razumijevanje nevidljivog svijeta. Ova knjiga, na neki način, može biti štetna! U „Nevidljivom svijetu“ je naveden veliki broj citata, a njihovo je tumačenje bilo zasnovano na „zdravom razumu“. Klica nove svijesti, novog shvatanja Objava, vidljivog i nevidljivog svijeta, koja se tokom čitanja „Nevidljivog svijeta“ u čitaocu „rodila“, može u „Drugoj knjizi“ biti suočena s visokim nivoom uopćavanja, upotrebe značenja simbola, i još naglašenijim zahtjevom za napuštanje svijeta svakodnevnog iskustva – u korist povjerenja u razum i Objavu, što će za nju biti prezahtjevno, i umjesto da dođe do njenog daljeg razvoja i pune svijesti, može doći do njenog odumiranja.

„Nevidljivi svijet“ nije knjiga koja se jednom čita. Ona zahtijeva punu koncentraciju pri čitanju, samostalan rad na analizi i provjeri istinitosti pročitanog i čvrstu vjeru u sebe i svoje znanje. Pa i nakon toga ostaje činjenica da je za razvoj sjemena od presudnog značaja na kakvoj je zemlji posijano.

„Allahova je odredba da od svake hiljade, za Sudnji dan, 999 ode u Džehennem, a po jedan u Džennet.“[14]

Naučnici su bili prisiljeni da napuste na iskustvu zasnovane teorije o svijetu u kojem živimo. Svijet nauke je svijet čuda, povjerenja u nevidljivo i dovođenja u fizikalnu vezu onoga što realno postoji i onoga što ne postoji. Čitanje naučnih knjiga stavlja čitaoca pred slične zahtjeve pred koje ga stavlja „Druga knjiga“. Razlika je u tome što tamo gdje nauka, i pored spremnosti na suživot s „fantomima“ ugrađenim u njene najsavršenije teorije, gubi zamah i stagnira – „Druga knjiga“ tek počinje. To je ustvari i svrha njenog postojanja. Bez prethodnog navođenja šta to naučnici znaju, a šta ne znaju, ovu bi knjigu bilo teško pratiti i još teže shvatiti! Onaj ko ne vjeruje ni u naučne istine koje ću navesti – nema nikakve potrebe da ovu knjigu čita. Onaj ko se odluči da je čita – neka dobro razmisli da li je za to spreman.

Jedini zaista pouzdan znak, kriterij za određivanje nečije spremnosti, je – na razumu zasnovan visok stepen vjerovanja u postojanje kosmosa nasljednog materijala na koji upućuje knjiga „Nevidljivi svijet“. Najozbiljnije shvatite ova upozorenja!

„Primjer odnosa između mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru na koju se zalijeću leptiri. On tjera od vatre, a oni uskaču u nju.“[15]

Muhammed