The Invisible World – Signs of the Day of Judgment

Svete knjige kažu da ćemo dolazak Sudnjeg dana prepoznati po predznacima. Predznaci Sudnjeg dana potvrđuju Model nevidljivog svijeta znanja.

„Neće nastupiti Sudnji dan dok među vama ne bude puno ubijanja.“[1]

Zaista je čitav dvadeseti vijek protekao u ratovima i diktaturama. Smatra se da je u njemu nasilnom smrću umrlo više od sto miliona ljudi. Rat u Bosni je obilježen smrću više stotina hiljada ljudi.

„Vrijeme će postati kratko i brzoprolazno.“[2]

„Kad si među bezumnicima, pazi na vrijeme.“[3]

Nakon rođenja svakog čovjeka, počinje razvoj njegovog razuma. Model nevidljivog svijeta nam kaže da je to vrijeme kada se u nama, na našem nasljednom materijalu, rađa život. Vremenu koje je bilo potrebno za razvoj života na Zemlji od prvih ćelija do čovjeka, analogno je trajanje dijela našeg života. Upravo toliko vremena je na raspolaganju životu na našem nasljednom materijalu da postigne razvoj od ćelije do čovjeka. To znači da je 4.000.000.000 godina u neorganskom kosmosu analogno 40 godina ljudskog života. Vrijeme je zaista u mom razumu „brzoprolazno“ u odnosu na trajanje događaja u neorganskom kosmosu. Jedna godina moga života je za život u meni analogna milionima godina. Zaista je potrebno izbjeći svaku aktivnost koja bi uticala na moj nasljedni materijal i moje poznavanje materijalnog i duhovnog svijeta kao kočnica u razvoju. Cilj je nivo razvoja razuma na kojem će biti prisutna svijest o nevidljivom svijetu. Grijeh je promašaj cilja. Ta riječ znači baš to. Zato je potrebno „paziti na vrijeme“, odnosno paziti da nas aktivnosti onih kojima nije stalo do razumijevanja svijeta u kome žive ne zaustave u razvoju našeg razuma, ili još gore, da u razvoju života na našem nasljednom materijalu pod njihovim uticajem dođe do gubljenja već postignutog nivoa razvoja tjelesne građe biljaka i životinja. Na taj način bi bilo nepovratno izgubljeno vrijeme utrošeno za postizanje nivoa razvoja života na našem nasljednom materijalu koji je postojao neposredno prije reverzije.

„Predznak Sudnjeg dana je govor životinja i predmeta.“[4]

Životinje i predmeti ne govore. Kako onda ja mogu reći da su se ova predskazanja ostvarila? Mi kažemo da je čovjek svjesno biće. Za Boga, čovjek je svjesno biće jedino ako ima svijest o nevidljivom kosmosu znanja. Do tog trenutka ne može biti riječ o čovjeku, nego o životinji – nesvjesnom biću. Ta nesvjesna bića su svi ljudi na Zemlji. Ljudsko tijelo je planeta u nevidljivom kosmosu – kosmosu nasljednog materijala. Planeta je „veliki kamen“. Model daje tumačenje za navedene citate. Zaista se za govor ljudi može reći da je to govor životinja i predmeta.

„Islam je počeo s malim brojem ljudi i ponovo će se svesti na mali broj.“[5]

Oni koji sada sebe zovu muslimanima neće nestati ili biti ubijeni. Islam od muslimana zahtijeva da vjeruju u jednog Boga, sve objave, sve poslanike, Božje određenje, Sudnji dan i meleke (anđele). Islam zahtijeva i vjerovanje u nevidljivi svijet. Islam nije postao objavom Kur’ana Muhammedu. Po Kur’anu, Bog Musaov, Isaov i Muhammedov je jedan Bog. Sudnji dan je početak pravog vjerovanja. Ni muslimani ni kršćani ni jevreji nisu pravi vjernici. Riječ islam i riječ musliman su arapske riječi za vjerovanje u ono što su od vjernika tražili Stari i Novi zavjet, jednako kao i Kur’an. Drugi narodi za navedeno značenje imaju svoje riječi. To važi i za riječ Allah.

Autori Vatikanskog dokumenta, pod naslovom: „Oslobodimo se naših najvećih predrasuda“, upućuju poziv kršćanima: „Mi treba da poduzmemo duboku purifikaciju naših mentaliteta. Mi posebno mislimo na izvjesne gotove sudove koje suviše često i olako donosimo o islamu. Čini se kapitalnim da nikako ne njegujemo, u dubini naših srca, ova suviše brzopleta, čak proizvoljna mišljenja, u kojima se iskreni musliman ne prepoznaje. Mi upotrebljavamo riječ Allah da bismo označili muslimanskog Boga, kao da muslimani vjeruju u Boga koji nije kršćanski Bog. Za muslimana, Allah nije niko drugi, nego Bog Mojsija i Isusa. Čini se uzaludnim zastupati tvrdnju da Allah uistinu nije Bog. Koncilski tekstovi su izrekli pravednu osudu takvih tvrdnji. Muslimani koji ispovijedaju vjeru Abrahamovu, obožavaju, skupa s nama, jedinog milosrdnog Boga, budućeg sudiju ljudi u Posljednji dan.“

Velika je greška identificirati islam i muslimane s vjernicima koji sada slijede samo posljednju Božju objavu, Kur’an, i to vjerovanje zovu – islam. I kršćani i „muslimani“ i jevreji tvrde da je vjera jedna i da je to baš ono u šta oni sada vjeruju.

Sudnji dan nije donio neku novu vjeru, nego uvjete u kojima će se moći vjerovati u temelje vjere. Novo tumačenje Svetih knjiga daje mogućnost svakom čovjeku da sam spozna da postoji jedan Bog, da su Stari zavjet, Novi zavjet i Kur’an njegove objave, da su svi poslanici bili ljudi i da među njima nema razlike, da je Sudnji dan došao i da se ispunilo sve što je Bog odredio. Predskazanje kaže da će takvih ljudi, pravih vjernika, biti malo.

„Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile.“[6]

„Ljudi će biti samoživi.“[7]

„Glavnu riječ će imati maloumni i nesposobni.“[8]

„Prednost će biti davana pokvarenim i lošim ljudima u odnosu na dobre i poštene.“[9]

Rat je zaista veliko zlo među ljudima. U Bosni su se ispunila i ova predskazanja. Za dobre ljude to je vrijeme nesreće. Za pokvarene i loše to je životna šansa.