Nevidljivi svijet – Demokratija

A šta je s Bogom koga je izraelski narod napravio nakon izlaska? Mojsije nije sam obavljao svoj zadatak – izvođenje naroda iz zemlje koja im je zabranjivala vjerovanje u Boga. On je za to dobio pomoćnika – Arona. Taj čovjek je poznat po tome što je nakon izlaska, na njihov zahtjev, narodu sačinio Boga da ih on dalje vodi. Napravio im je „zlatno tele koje riče“. Ni vođa bošnjačkog naroda nije sam, bez pomoći drugih ljudi, izveo Bošnjake iz Jugoslavije. I on je, također, imao pomoćnika.

„Vi ste… sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli.“[1]

„A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: ‘Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili!’ … reče Harun (Aron) – ‘narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio…'“[2]

Nakon izlaska iz Jugoslavije, a taj se datum podudara s datumom prestanka rata, sudbina Bošnjaka je bila neizvjesna. Da bi „sudbinu uzeli u svoje ruke“, morali su potražiti put, smjernice, idealne zakone za bolju budućnost. Na raspolaganju su im bili, po mišljenju njihovog vođe, najbolji religiozni zakoni – islam, i najbolje ateističko društveno uređenje – demokratija. Koliko je njihovom vođi draži bio prvi put, govore godine robije koje je bio spreman da izdrži za njegovo ostvarenje. U jednom trenutku, njegovom pomoćniku se učinilo da je sreća na drugoj strani, sišao je s puta svog vođe.

Po Modelu, tele je višećelijska životinja koja se hrani biljkama. Biljkama su analogne logike, a životinjama – etike. Za tele se može reći da je to etika (životinja) koja se hrani logikama (biljkama).

Demokratija je – najetičniji način upravljanja ljudima. Ona se oslanja na nauku (a ne na Božje zakone) i naukom ostvariv progres. Novi Bog koji treba da pokazuje put narodu nakon izlaska, zlatno tele koje riče, etika koja se hrani logikom i demokratija koja se oslanja na nauku, opis su iste stvarnosti.

Narod je od vođinog pomoćnika  upravo to tražio, pametnu etičnost – snažnog glasa, i on je bio spreman da im tog Boga – napravi. Da je paralela korektna, dokaz su događanja koja su sve to pratila. „Narod nije držao do njega“, i na jednom skupu, na kojem je nastojao da ljudima saopći prednosti – drugog puta, „umalo ga nije ubio“. On je tom prilikom bio udaren po glavi, nakon čega je nad njim u bolnici izvršen hirurški zahvat. Poređenje je očigledno!

A narodu koji još žali za tim Božanstvom – zlatnim teletom koje riče, upućene su ove riječi:

„'Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo…!’ … ‘Čujemo, ali poslušati nećemo!’ – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom.“[3]

„One koji su tele prihvatili stići će kazna Gospodara njihova…“[4]

Ovo nije napad na demokratiju! Za dobrobit čovjeka, nova će svijest srušiti stare, a postaviti nove imperative. Društvo u kojem „slijepci slijepce vode“, neće daleko stići.

Kada je jedan ugledni psiholog otkrio novi psihološki pravac, susreo se s problemom izbora ljudi koje će obučiti da po njemu liječe bolesnike. Izbor je vršio među ljudima koji su završili medicinski fakultet i već rade kao liječnici.

Desilo se ono što ni pomislio nije da bi se moglo desiti. Morao je odbaciti – psihotične, potpuno lude i opasne kandidate.

Čovjek u rukama psihotičnog hirurga kome je društvo dalo nož u ruke! Znate li šta to znači?

Biti psihotičan znači biti nesvjestan svoga djelovanja, a samim time i posljedica tog nesvjesnog djelovanja. Zašto svi ljudi nisu hirurzi? Zato što nemaju potrebno znanje za to! Kada ništa ne znaš – nisi ničega svjestan. Kako to da je životinjama svejedno to što čovjek živi u puno boljim i sigurnijim uvjetima od njih? Zašto se životinje „ne potrude“ pa sebi osiguraju te uvjete? Zato što nisu svjesne ni prednosti koje ima čovjek, ni načina na koji je to postigao. Kada bi sva živa bića ravnopravno, „demokratski“, odlučivala o tome hoće li biti sagrađena neka biblioteka, vjerski objekat ili spomenik, oni nikada sagrađeni ne bi bili. Šta će lavu biblioteka? Lav je lav, kralj životinja. On ima snagu i podanike. Vratimo se spomenutom psihologu. Ako povjerujemo da su oni koje je na kraju odabrao, zaista normalni, problemi još nisu riješeni. Njima će društvo dozvoliti da po tom novom pravcu liječe ljude. Postoji desetine psiholoških pravaca, a razlikuju se toliko da jedni za druge kažu da su i pogrešni i štetni i opasni za bolesnika.

Neko od njih, a možda i svi, nema pravo znanje, nije svjestan posljedica svog djelovanja. A svi se slažu da je onaj ko tako djeluje – psihotičan. Opet je tu neko – lud.

Poznat je, recimo, psihološki pravac koji ljude liječi šokom. Čovjeku koji se požali na strah od nečega, takvi liječnici odrede terapiju u kojoj ga baš time „na smrt isprepadaju“ – i simptomi nestanu. Znači liječenje je bilo uspješno? Ta terapija neodoljivo podsjeća na postupak liječnika koji bi, nakon što mu se pacijent potuži na bol u prstu, odlučio da ga izliječi – odsijecanjem prsta. I tada bi se simptomi povukli. Taj ga prst više nikada zabolio ne bi. Terapija šokom daje razultate slične pokušaju da se evolucija živih bića na Zemlji usmjerava iz jednog smjera u drugi na način da se stvore fizički uvjeti takvi da opstanu samo najniže forme života u kojima neće biti ni traga smjeru koji smo proglasili pogrešnim.

Pa i da svi psiholozi odluče da je samo jedan pravac ispravan, i da liječe po njemu – opet bi to bilo „dati čovjeka u ruke nesvjesnog, psihotičnog liječnika“. Zašto?

Znanje koje oni posjeduju, pa i ono koje bi svi skupa u dalekoj budućnosti imali, bilo bi uvijek znanje nežive prirode o živoj. Perpetumobile!

Jedini izlaz nudi Objava. Jedini put je kroz „Nevidljivi svijet“ i „Drugu knjigu“. Bez njih, ljudi su nesvjesne životinje.

Nesvjesni doktori, nesvjesni učitelji, nesvjesni političari i nesvjesni glasači, vode društvo u – psihotičnu budućnost. Odustajanja od tog bolesnog puta nema bez – apstinencijskih kriza. Opijum je zaista bio prejak. Na sceni je duhovni kanibalizam!

Put na koji ukazuju moje knjige ima svoj cilj – sticanje svijesti. U ovom trenutku to nije „pragmatično ponašanje“. Što više svijesti – to više „pragmatičnosti“, koristi od takvog ponašanja. Životinjama je ponašanje prvih svjesnih bića moralo izgledati glupo i nepragmatično. Kuhati hranu, moliti se nevidljivom Bogu, pjevati, svirati, žaliti, zar to nije samo balast u životu? Zar se sve opet ne svodi na „pun želudac“ i moć nad slabijim od sebe? A da se to postigne, treba biti brz, jak, velik, krvoločan, imati dobar vid, sluh, njuh. Čovjekovo ponašanje ide uvijek na štetu tih osobina.

Pragmatičnost životinje u XX vijeku mjeri se materijalnim dobrima, položajem u društvu, pripadanjem nekoj instituciji, uz naslijeđene životinjske kriterije, snagu, izdržljivost, agresivnost, bezosjećanost.

Na Sudnjem danu, ljudi će se razdvojiti i biti „onesvješteni“.

„Idi k ovom narodu i kaži mu: ‘Dobro ćete slušati, a ipak nećete razumjeti; dobro ćete gledati, a ipak nećete vidjeti‘.“[5]

Ovo se, zaista, može odnositi samo na nesvjesne životinje. Razdvajanje ljudi na Sudnjem danu je analogno evoluciji ljudskog roda od životinjskog svijeta. Razdvaja ih svijest.

„Pazite da vas tko za sobom ne odvede ‘filozofijom’, ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju čisto ljudsku, na ‘prirodne sile svijeta’, a ne na Krista.“[6]