Poslije onog vremena – veli Gospodin – stavit ću svoje zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova.[1]

Kultura se zasniva na simbolima. Pogledajte sliku 1. Zamislite da je čovječanstvo nije poslalo, nego da je ona nama poslana. Ona je ustvari slikovni prikaz poruke koju je sa sobom nosilo radiozračenje. Ova poruka u sebi sadrži 1679 bita informacija. Opis pretvaranja radiosignala prvo u sliku, a zatim, posredno, u smislenu poruku, podrazumijeva veliko predznanje. Za veliki broj ljudi pisani tekst, jezičko tumačenje slike, nije manje komplikovan, šifrovan, od same slike. Ipak mi vjerujemo da je signal s neba pravilno pretvoren u sliku, a slika u jasnu poruku.

Slika 1.

Međuzvjezdana poruka

16.11.1974. emitiran je radiosignal s opservatorija Arecibo prema kuglastom skupu M 13 koji se nalazi na udaljenosti od oko dvadeset i pet hiljada svjetlosnih godina od galaktičke ravnine Mliječnog puta. Signal je sadržavao 1679 bita informacije.1679 je proizvod dva prosta broja (73×23), što upućuje da bitove treba složiti u mrežu od 73×23 polja, čime se dobiva ova slika. Gornji red uspostavlja konvenciju binarnog brojanja; drugi naznačuje atomske brojeve kemijskih elemenata vodika, ugljika, dušika, kisika i fosfora od kojih se sastojimo. U ovim oznakama zeleni i plavi blokovi predstavljaju numerički, u relativnom odnosu, i nukleotide i šećerno-fosfatnu kičmu DNK. Vertikalni bijeli blok predstavlja broj nukleotida u genima crvenog stvorenja, ukupan broj populacije se nalazi desno od stvorenja koje je visoko koliki je broj lijevo, u jedinicama talasne dužine emisije 12,6 cm. Planetni sistem stvorenja prikazan je žutom bojom, gdje treći planet ima neko posebno značenje. Ljubičasto je prikazan teleskop koji odašilje poruku. Njegova veličina je dana horizontalnom linijom ispod.

Sve je to Isus govorio narodu u usporedbama i ništa mu nije rekao bez usporedaba.[2]

Ako Isus kaže da je njegova poruka data u usporedbama i da će tek doći čas da se ti simboli pretvore u jasnu poruku, čas kada nam poruka neće biti vidljiva kao nerazumna slika nego kao potpuno smislen sistem informacija, onda mi moramo prihvatiti sljedeću istinu:

Biblijska poruka je, po svom smislu, jasna onoliko koliko bi jasna slika 1. bila stanovnicima Zemlje prije dvadesetog vijeka, što znači nije jasna uopće. Poruke iz Svetih knjiga upućuju nas kako da nađemo ključ kojim bi se došlo do pravilnog shvatanja o čemu zaista Svete knjige govore.

Vjernici su oni koji vjeruju u Boga (Allaha) i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje.[3]

„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.“[4]

„Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali…“[5]

Vjera je dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo… Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.“[6]

Onaj ko spozna sebe, spoznao je gospodara svoga.“[7]

„Ne stoji li pisano u vašem Zakonu: ‘Ja rekoh: bogovi ste’?“[8]

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori…“[9]

„Najbolji oblik odanosti prema Allahu (dž. š.) jeste traženje znanja.“[10]

Jedan sat razmišljanja vrijedi kao 70 godina ibadeta.“[11]

Knjige nas upućuju na razmišljanje o stvaranju nebesa i Zemlje. Nakon toga slijedi uputstvo da trebamo spoznati sebe. Ako tome dodamo „bogovi ste“, i činjenicu da knjige pišu o bogovima, put se već nazire. Knjige upućuju i na traženje znanja. Vidjeli smo koliko znanja je bilo potrebno za tumačenje prikazanog radiosignala. Za tumačenje Svetih knjiga potrebno je cjelokupno znanje koje čovječanstvo posjeduje. Posebno je bitno ne propustiti suštinu stvaranja i svih faza razvoja nebesa i Zemlje. Zemlja kakvu sada vidimo nije proizvod samo djelovanja fizičkih uvjeta. Na nju je, u njenom razvoju, svojim specifičnim načinom utjecao i život. To opet, radi pitanja kako, upućuje da saznamo sve o međuodnosu organskog i neorganskog svijeta.

I na kraju, Knjige upućuju na postojanje nevidljivog svijeta i čak tvrde da će, kada jednom bude otkriven, vjera biti dokaz njegovog postojanja. Kao dokaz, vjeri na raspolaganju stoje samo Božje Objave. Zaključak je da u tekstu Svetih knjiga postoji dublji smisao i da ćemo otkrivanjem tog smisla biti u stanju da Božje Objave koristimo kao dokaz postojanja nevidljivog svijeta.

Na ovom mjestu ja krećem s novim načinom tumačenja Svetih knjiga. Da biste me mogli pratiti pročitajte pažljivo sve što je napisano u „Vidljivom svijetu“. U svom tumačenju ja ću podrazumijevati da Vi vladate tim znanjem.

[1] Biblija – Stari i Novi Zavjet, glavni urednici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Heb 8,10

[2] Biblija – Stari i Novi Zavjet, glavni urednici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Mt 13,34

[3] Najvjerovatnije je u pitanju referenca na citat „U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.“ Kur'an s prijevodom Besima Korkuta, Ali ‘Imran – Imranova porodica (190-191)

[4] Kur'an s prijevodom Besima Korkuta, Ali ‘Imran – Imranova porodica (190-191)

[5] Kur'an s prijevodom Besima Korkuta, Al-Baqara – Krava (2-3)

[6] Biblija – Stari i Novi Zavjet, glavni urednici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Heb 11,1-3

[7] Mehadžetu-l-bejda'i, sv. 1

[8] Biblija – Stari i Novi Zavjet, glavni urednici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Iv 10,34

[9] Biblija – Stari i Novi Zavjet, glavni urednici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Post 1,27

[10] Tako je govorio Muhammed Resulullah, priredio Ahmed Mehmedović, (Kunuzul-hakaik)

[11] Dastan-ha Wa Pand-ha, Volume 5; Tafsir Ruhul Bayan, Volume 8