Nevidljivi svijet – Stvaranje nebesa i Zemlje

Kosmos se sastoji od energije, materije, četiri sile i zakona prirode. Relativnost je ovu sliku dodatno uprostila izjednačavajući energiju i masu, odnosno zakon o očuvanju energije i zakon o očuvanju mase. Tako je M=E, a mi možemo reći da se kosmos sastoji samo od energije i sila u prirodi. Tvrdim da je temeljna odredba za shvatanje Svetih knjiga i za dobivanje odgovora na pitanja koja muče savremene naučnike, tretiranje organskog svijeta kao realnog kosmosa, analognog po svim karakteristikama neorganskom kosmosu. Da bih mogao prikazati živi svijet kao realan kosmos moram misliti ovako. Neorganski kosmos se temeljno sastoji od energije, organski svijet se sastoji od organskih molekula. Iz tog slijedi da radi pravilnog razumijevanja analogije dva kosmosa moram izjednačiti energiju s organskim molekulama. Iz energije prisutne u velikom prasku veoma brzo nastale su elementarne čestice materije, a zatim i sami atomi. Možemo reći da je materija velika količina energije zarobljene u maloj zapremini, to jest da je materija na poseban način zarobljena energija. Sa živim svijetom je slična situacija. U organskim molekulama, a posebno u DNK, nalaze se znanja koja, posredno, iz okolnog prostora zarobljavaju organsku masu. Prema tome slijedi da je živi organizam na poseban način zarobljena organska materija. Mogućnost shvatanja organskog svijeta kao neorganskog kosmosa tako dobiva novu dimenziju. Tvrdim da je onome što mi doživljavamo kao materiju u neorganskom kosmosu – u tom drugom, nama nevidljivom kosmosu analogno znanje u našim ćelijama. Znanja u našim ćelijama možemo zvati nasljednim materijalom. Informacije pohranjene u dvostrukoj DNK spirali bilo koje životinje ili biljke – ispisane su jezikom od četiri slova – pomoću četiri različite vrste nukleotida, molekularnih sastojaka koji sačinjavaju DNK. Nasljedni materijal svakog živog bića je različit, ali se ipak na neki način može mjeriti i upoređivati – količinom bita informacija koje sadrži. To su u suštini da – ne odgovori na razna biološka pitanja ispisana na jeziku života. Nasljedni materijal virusa sadrži oko 10.000 bita informacija. Ljudskom biću ili kitu potrebno je oko 5.000.000.000 bita informacija. Genetska knjižnica sadrži sve što je naše tijelo kadro samo učiniti. Ako znanja unutar DNK doživim kao materiju onda atomsku građu organskih molekula, pa i same DNK, moram shvaćati, radi analogije s energijom iz neorganskog kosmosa, kao nevidljive.

Slika 2.

Kosmos neorganske materije

Prve ćelije su uzimale materijal iz okoline i tako je diobom od jedne ćelije bilo moguće dobiti dvije s istovjetnom porukom, istim nasljednim materijalom. Količina takvih istovjetnih nosilaca nasljednog materijala je brzo rasla. Mutacije su dovodile do toga da je takvih skupova nosilaca istog nasljednog materijala bilo izuzetno mnogo. Formiranje takvih cjelina je dovelo do toga da je evolucija nasljednog materijala bila moguća jedino unutar tih cjelina. Usporedba stvaranja i evolucije nasljednog materijala sa stvaranjem i evolucijom materije iz neorganskog svijeta je očigledna. Kada bismo živi svijet posmatrali isključivo kroz nastanak i evoluciju nasljednog materijala, otkrili bismo vrlo brzo da bi dobivena slika bila istovjetna slici nastanka i evolucije materije i energije u neorganskom kosmosu (slika 2.). Upoređujući vremensko prostornu sliku nastanka i evolucije nasljednog materijala s analognom slikom za materiju u neorganskom kosmosu, mi možemo pretpostaviti i posljednje faze razvoja dva kosmosa, kao analogne veličine. Posljedna faza razvoja materije u neorganskom kosmosu je planeta Zemlja. Njoj analogna posljednja faza razvoja nasljednog materijala, materije u kosmosu za koji pretpostavljamo da postoji, je ljudsko tijelo. Dosljedni putu dokazivanja da je živi svijet u svojoj suštini analogan neorganskom kosmosu, moramo izjednačiti planetu Zemlju i ljudsko tijelo.

Posmatranjem organskog svijeta kao realnog kosmosa nasljednog materijala postaju nam očigledni svi fenomeni vezani za razumijevanje neorganskog kosmosa. Ista sila koja drži na okupu nasljedni materijal jedne jedinke djeluje i između pripradnika iste vrste (galaksija) i istog roda (jata galaksija). Tačno je da djeluje ista sila, ali ne djeluje istim intenzitetom. Naučnici su primijetili ovu zakonitost, ali je nisu znali objasniti. Oni su zapazili veliki nedostatak mase u galaksijama. Pretpostavili su prisustvo instrumentima nevidljive materije bez koje bi izgled galaksije bio potpuno različit od poznatog. Model nevidljivog kosmosa daje odgovor na to pitanje.

Sada je jasno otkud privid nedostatka mase u galaksiji i u jatima. Jasno je i zašto se jata ne privlače gravitaciono jer imamo usporedbu s apsolutnim odsustvom međudjejstva nasljednog materijala jednog roda s nasljednim materijalom drugog roda. Jasnije je i to da ne možemo pokazati mjesto velikog praska u prostoru, kao što ne možemo reći gdje je počeo život u prostoru. Jasnije je i kako se svaka galaksija može osjećati kao centar od kojeg se udaljavaju sve ostale jer isto to imamo kod nasljednog materijala različitih rodova. Sile gravitacije u kosmosu nasljednog materijala su rezultat uticaja energije, materije i sila neorganskog kosmosa na evoluciju živih bića na Zemlji, odnosno na raspored organskih molekula u živim bićima i, posredno, na nasljedni materijal. Zato nije moguće četiri poznate sile obuhvatiti pod jednu teoriju ako ne shvatimo da ono što mi osjećamo kao silu koja određuje geometriju nekog kosmosa i zovemo – gravitacija, nije sila iste prirode kao tri preostale sile. Njen uzrok je smješten izvan onoga što mi zovemo – kosmos. Vratimo se na formulaciju fizičara. „Ako elektronu ne možemo odrediti mjesto, onda možemo reći da postoji, ali se nigdje i ne nalazi.“[1] Ako organsku molekulu, nosioca znanja, gledam kao vidljivu, pretpostavljam da su znanja u njoj nešto što u suštini pripada toj organskoj molekuli. Smatram neposrednom prisutnost znanja u samoj molekuli. Sama molekula je organizovana po organskoj hemiji. Posebnu „težinu“ hemijskoj organizaciji molekule daju, od sila koje utiču na tu hemiju neovisne, sile koje vladaju u kosmosu nasljednog materijala. Na taj način na organskoj hemiji zasnovane organske molekule postaju medij u kojem sile koje upravljaju nasljednim materijalom konkretizuju svoje djelovanje. Te sile daju nov kvalitet, novu sposobnost organskim molekulama, na isti način na koji četiri sile iz neorganskog kosmosa daju novi kvalitet kvantnoj građi fizičkih tijela, pa se ona ponašaju po zakonitostima bitno drugačijim od zakona kvantnih čestica. Shvatanjem organskog svijeta kao kosmosa u kojem je nasljedni materijal analogan onome što zovemo materija u neorganskom kosmosu, mi možemo imati bolji uvid u nastanak neorganskog kosmosa jer su ta dva kosmosa identična i po načinu svog postanka. Kosmos nije nastao velikim praskom. Prihvatanje teorije velikog praska je posljedica primjećenog širenja kosmosa. Prasak je podrazumijevao svu masu svemira sabijenu u malu dimenziju. Teško je bilo zamisliti bilo kakav drukčiji poredak događaja i raspored materije i energije. Kada posmatramo kosmos nasljednog materijala jasno nam je da veća količina organskih molekula ne znači i veću količinu i organiziranost nasljednog materijala. Približno istu količinu bita informacija ima DNK kita i čovjeka. U zavisnosti od uvjeta na Zemlji promjenljiva je i količina organskih molekula i količina nasljednog materijala. Nasljedni materijal svih živih bića nije nastao u jednoj tački na Zemlji, a nije nastao ni u vremenu koje bi se mjerilo sekundama.

Da rezimiramo. Zamislio sam organski svijet kao kosmos u kojem sam nasljedni materijal predstavio kao materiju i tako ga „učinio“ vidljivim, a organske molekule tj. njihovu na organskoj hemiji zasnovanu atomsku građu, kao energiju i „učinio“ ih nevidljivim.

Rekao sam da je ljudsko tijelo najveći poznati stepen razvoja nasljednog materijala i da mi analogija dozvoljava da ga shvatim kao planetu analognu Zemlji. Ovim se ruši predrasuda o tome da je raspored građe organske molekule DNK ono što upravlja živim svijetom po zakonima organske hemije. Sada nam slijedi veliki skok.

Ako su sve faze razvoja dva kosmosa identične onda se mora i u kosmosu znanja, kosmosu nasljednog materijala, ostaviti mogućnost za razvoj života kao što je ta mogućnost postojala u neorganskom kosmosu. Logično rezonovanje vodi k sljedećem zaključku:

Ako je znanje u ćelijama moga tijela raspoređeno na isti način na koji je raspoređena materija koja gradi planetu Zemlju, onda će se u nekom trenutku, kada to uvjeti dozvole, na tim znanjima razviti život. Model ZEMLJA = ČOVJEK pravi paralelu između atmosfere i mozga. Život na tako zamišljenom nebeskom tijelu je razum.

Znači – moj razum je život u atmosferi na planeti analognoj Zemlji – uz uvjet da je građa te planete nasljedni materijal u mojim ćelijama, a atmosfera dio te građe koji se odnosi na funkcije mozga.

Ako razum shvatim kao život onda organske molekule i svoj nasljedni materijal moram shvatiti kao nešto što je „mrtvo“. Život se sastoji od biljaka i životinja. Razum se sastoji od logika i etika. Dosljedni tvrdnji da je nasljedni materijal ljudskog tijela isto što i planeta Zemlja u kosmosu nasljednog materijala, možemo pretpostaviti da je biljnom svijetu na Zemlji građenoj od nasljednog materijala analogno ono što mi zovemo našim logikama, a da je životinjskom svijetu na toj Zemlji analogno ono što mi zovemo našim etikama.

Ako su logike i etike po svojoj građi i organizaciji analogne biljkama i životinjama na planeti koja je u krajnjem slučaju moje tijelo, onda su organske molekule od kojih su te biljke (logike) i životinje (etike) građene sastavljene od „atoma“ znanja, odnosno od mog nasljednog materijala. Te organske molekule podrazumijevaju prisustvo nekog novog nasljednog materijala, posljedice njihovog nastanka i evolucije. Ništa me ne sprečava da logike i etike, kad ih jednom shvatim kao život na planeti građenoj od nasljednog materijala kao materije, zamislim također kao kosmos, po istom principu transformacije. Ako omogućimo razvoj naših logika i etika (životinja) onda možemo predvidjeti i nivo razvoja etika na svom nasljednom materijalu analogan čovječjem tijelu i razumu. Taj bi čovjek pripadao svijetu znanja, a svijest koju bi razvojem svoga mozga stekao bila bi svijest o svom postojanju i zakonima koji vladaju u, za njega jedino realnom, kosmosu znanja. Ja tvrdim da je moj razum postigao nivo razvoja u kojem se od organskih molekula i nasljednog materijala mojih etika, na mom nasljednom materijalu razvio organizacioni oblik „materije“ koji zovemo ljudsko tijelo. Ja sam postao svjestan „nevidljivog“ svijeta, kosmosa znanja. Naš predak je napravio veliki korak u razvoju svog razuma kada je od sakupljača postao proizvođač hrane. Da bi to postao on je morao postati svjestan osobina i potreba biljaka i životinja koje je uzgajao. Morao je da nauči da ih selekcioniše i time da ih mijenja. Ljudsko biće u mom razumu mora da pređe isti put s tim što su biljke i životinje s kojima on manipuliše u stvari logike i etike. Tek na taj način, visoko osviješten o stvarnosti kojoj pripada, postaje spreman da prihvati Božje Objave kao što je to bilo u stanju njemu analogno biće, naš predak, prije nekoliko hiljada godina. Razlika je u tome što „čovjek“ iz svijeta u kome su znanja materijalna, čovjek iz tog „nevidljivog“ svijeta, vidi i razumije, na isti način „nevidljivu“, poruku koju sadrže Božje Objave. Ja tvrdim da je Isusov dolazak na Zemlju, opisan i predskazan u Svetim knjigama, na simbolima zasnovan opis pojave svjesnog bića u razumu, na nasljednom materijalu, prvog čovjeka – Isusa Krista. Dolazak Isusa Krista za Sudnji dan očekuju i kršćani i muslimani. Ja tvrdim da se taj događaj ostvario u mom razumu!

„Sigurno je blizu vrijeme da među Vas siđe Isa, sin Merjemin, kao pravedan vladar.“[2]

„Zatim će ponovo doći Isa, kao potvrditelj Muhammeda i kao član njegove zajednice.“[3]

„Ja sam najpreči Isau, sinu Merjeminu. Kad ga vidite poznaćete ga. To je čovjek koji naginje crvenilu i bjelilu.“[4]

Ja zaista potvrđujem da su i Muhammed i Kur'an korektni i od Boga određeni; ja sam zaista kao vojnik bio član islamske zajednice; ja sam zaista sin Marijin; ja zaista imam na nekim dijelovima kože crvenilo.

Zatim, ako Isusa kao dio moga razuma shvatim kao dio sebe, kao sebe samog, onda još jedna uporedba dobija na snazi. Moji su roditelji Marija i Josip kao i Isusovi. Osim što su nam imena roditelja ista, i djed nam ima isto ime. I moj i Isusov djed se zove Jakov.

„Za Sudnji dan, Isa će oživjeti sve ono što su ljudi bili zapostavili od Allahovih zakona.“[5]

Upravo mi je to namjera – potvrditi da su Knjige od Boga i osloboditi Božju riječ balasta neznanja i predrasuda. Recimo: kakvog bi smisla imalo vršiti neku identifikaciju i poznavanje Isusa po „crvenilu i bjelilu“ ako će njegov dolazak pratiti kataklizme, ustajanje mrtvih, ako će doći s neba na oblaku. I ko će je vršiti – oni što idu u Raj ili oni što idu u Pakao? Po tome bi oni što će „ići u Pakao“ mogli reći: nema ništa od tog – nismo te prepoznali. Riječ je o očitoj zabludi, ali ne toliko bitnoj. Radi onih bitnih ljudi gube živote. „Vjera je… dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.“[6] Vrijeme je da krenem s dokazivanjem vjerom, Svetim knjigama, svega onoga što sam do sada tvrdio.

„O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke…“[7]