Nevidljivi svijet – „Mi“

„Krist je svrha i svršetak Zakona.“[1]

Na koji se zakon ovdje misli? Čega je Krist svršetak? Ja tvrdim da je riječ o najvišem mogućem postignutom nivou u evoluciji tijela i mozga, pod uticajem prirodnih uvjeta. Taj su nivo u neorganskom kosmosu postizale životinje od kojih je, evolucijom druge vrste, nastao čovjek. Svijest nije nešto što se podrazumijeva kao logička posljedica tjelesne evolucije. Krist je na toj granici, ali na mom nasljednom materijalu. Za Isusa, prirodu od koje ovisi njegova evolucija, čine – moj nasljedni materijal i moje logike i etike. Za njega, to su – Zemlja i biljke i životinje s nje (među kojima živi). Ni moj nasljedni materijal, ni moje logike i etike, nisu dovoljan uvjet da se u njemu razvije svijest. To je zatvoreni krug. Mogu ja misliti, razbijati glavu danima, mogu mijenjati svoje logike i etike, mogu voditi računa da moj nasljedni materijal bude za život prijatna Zemlja, ali bez Božjeg uticaja, nikada ništa o nevidljivom svijetu, o sedam nebesa i sedam zemalja i svim čudima koja sam vam prenio, ja saznao ne bih. A to je Isusov svijet. On tamo živi. Ja ne mogu doprinijeti da biće s mog nasljednog materijala stekne svijest.

To je Božja milost, to se djelima, niti zaslužuje, niti ostvaruje. Svi ljudi, iz svih generacija nakon Krista i Muhammeda, mogli su da ništa drugo ne rade, nego da samo čitaju Objave i traže ovu dublju poruku, pa da joj se opet ne približe baš nimalo!

„Jahve reče Mojsiju: ‘Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.’[2]… Neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi, da ne izginu[3]… Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi!“[4]

Prethodni citat je odredio moje ponašanje u posljednje tri godine. Ja još uvijek čekam.

Svijest je – dovesti u vezu ono što nije u fizičkoj vezi. Još veća svijest je – dovesti u vezu ono što nije u logičnoj vezi, što se prividno protivi razumu. Okanite se jalovih pokušaja da „zdravim razumom“ navalite na Objave!

Ovo o čemu ja pišem se ne uči – ovo se živi!

Ako ste pažljivo pratili moje misli, nije vam stran zaključak da osim našeg neorganskog kosmosa, realno postoje još dva, nama nevidljiva kosmosa. Ta tri kosmosa su međusobno slični. To su neorganski kosmosi. Svaki od njih predstavlja „nebo i Zemlju“. Za bića s mog nasljednog materijala, svijet (kosmos) njihovog nasljednog materijala – je tajna, nevidljivi svijet.

„Poljubi zemlju po kojoj hodaš!“[5] To je materija, ali to je, uvijek, i nasljedni materijal. Čiji? Da li su, zaista, nebeska tijela koja na nebu vidimo, pa i Zemlja, druga priroda jednog postojanja u obliku živih bića na nekoj Zemlji? Vjera je dokaz za postojanje stvarnosti koju mi ne vidimo!

„Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji…“[6]

„…Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji…“[7]

„Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima…“[8]

„Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. U Njega su ključevi nebesa i Zemlje!“[9]

Znači da ipak postoje i bića raspoređena na Nebu! Model nam kaže kako je, ipak, zamislivo njihovo postojanje. Pokušajmo na svijet gledati očima čovjeka s mog nasljednog materijala. On bi na nebu vidio nebeska tijela i ni na koji način ne bi mogao znati za drugu prirodu njihovog postojanja, za to da na svom nebu vidi prostorni raspored nasljednog materijala živih bića iz neke druge stvarnosti, nekog drugog, njemu nevidljivog i nezamislivog svijeta. Taj njemu „nevidljiv i nezamisliv svijet“ – smo mi (pogledajte sliku 2.b.).

Objasnit ću i na koji se način Bogu, Stvoritelju, pokoravaju oni na nebesima i oni na Zemlji. Krenimo dublje u nevidljivi svijet. Zamislimo moje logike i etike kao nebeska tijela građena od njihovog nasljednog materijala.

Bez obzira što su sada to nebeska tijela, to su još uvijek moje logike i etike. A ja, zaista, imam moć nad njima, i one mi se moraju „pokoriti“.

Bića na našem nebu nisu „nijem“ svijet. Ona nam se kroz Objavu obraćaju! Ta bića su dio „šifre“, kodiranog značenja Objava. A evo šta nam oni o sebi kažu.

„A Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite.“[10]

„Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih – za šest vremenskih razdoblja…“[11]

„Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete?“[12]

„Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo…“[13]

Po teolozima, riječ „Mi“ znači – anđeli Božji. Ali otkud anđelima bogolikost? Navedeni citati nisu metafore. To su konkretne istine. Ako su to anđeli, onda su anđeli sposobni stvoriti nebo i Zemlju, čovjeka i „ono između njih“. Stvoriti! Zar to nije bogolikost? Objava jasno upućuje da anđeli nisu bogoliki. Bog je čovjeka stvorio „sebi slična, na svoju sliku i priliku“, a ne anđele. Pa ko se onda krije iza „Mi“? Ko je to bogoliko „Mi“?

Ja tvrdim da se iza toga „kriju“ bića čiji raspored nasljednog materijala mi vidimo na svom nebu kao nebeska tijela. Tvrdim i to da su ljudi sa Zemlje – „Mi“ za stanovnike nevidljivog kosmosa nasljednog materijala. Ja sam to „Mi“ za bića s mog nasljednog materijala, na isti način na koji je Zemlja po kojoj hodam, za mene „Mi“. Pogledajte citate.

Zar nisam ja „stvorio“ biće s mog nasljednog materijala, Zemlje? Zar nisam ja stvorio čitavo nebo i Zemlju, kosmos nasljednog materijala mojih logika i etika? Zar nisam ja „više nebo“ od njih, i po tome bliži početku stvaranja i Stvoritelju? „Pa zašto ne povjerujete?“

Druga knjiga je premala da vam se sve prenese i objasni. Baš sve je kodirano, a upravo  trud da se shvati dublji smisao podiže nivo svijesti o nevidljivom svijetu. Svako to mora učiniti sam, u vjeri da traži na pravom mjestu i da to nije svijet duhova, nego realan svijet.

Bog nije trošio riječi uzalud! Poznato vam je da je Isusov otac bio – drvodjelja. Što to znači? Po Modelu, biljke i drveće su – logike, žive logike. Onda je komad drveta pogodan za obradu – mrtva logika. Šta može značiti – mrtva logika? Ovo što sada čitate su moje misli, moje logike i etike. Ovo nije priroda njihovog postojanja na mom nasljednom materijalu. One su u ovoj knjizi „mrtve“. Ako vam se, prilikom čitanja, učini da sve to i nije baš tako, ili da bi se nešto moglo drugačije objasniti, i to pokušate, vi vršite neki rad. Vi oblikujete moje „mrtve“ logike (drveće – jer su one višećelijske).

U tom trenutku vi ste – drvodjelja. Vratimo se Isusovom ocu. Da on nije „radio“ na svom razumu, da se nije trudio da što više sazna o duhovnom i materijalnom svijetu, razum bi mu bio „kržljav“, a Isus se ne bi rodio. To je put za njegovo „bezgrešno začeće“. Josip je zato marljivo „obrađivao“ svo drveće (logike) koje mu je bilo dostupno. Vjerujte mi da znam o čemu govorim!

Vjera postaje pitanje svijesti, u nju se i ne smije, i ne može silom utjerivati[14]. Krajnje je vrijeme da se prestane s „dresiranim“ pristupom Objavama i vjerovanju. „Drugi put“ zahtijeva etičnost, ljubav prema bližnjem. Kako na taj put dovesti one kojima je još uvijek „pas čovjekov najbolji prijatelj“, nije ono što mene interesuje. To je u Božjim rukama. Kome Allah ne da svjetlo, svijest, svjetla neće ni imati!

Zašto je Isus pastir, a njegovi sljedbenici – ovce? Zašto ovce? U svijetu u kome živimo to nije baš poželjna usporedba. Evo zašto.

Ovce su životinje, znači etike. Ovce se hrane biljkama, znači logikama. A šta znači – „Isusovi sljedbenici“? Riječ – „sljedbenik“ – se može dvojako tumačiti. To je onaj koji u prostoru nekoga slijedi, ali i onaj koji u vremenu nekoga slijedi. Isusovi sljedbenici su bića s njegovog nasljednog materijala, živa bića u njemu, njegova Crkva. Njihov razvoj i postojanje su mogući tek nakon „izgradnje Kristovog tijela“. To je tijelo na mom nasljednom materijalu! Svaki nivo razvoja života u Isusu – je nova vremenska etapa u njegovom razvoju. Te etape dolaze jedna za drugom, slijede jedna drugu.

A one za koje se podrazumijevalo da su Isusovi sljedbenici, žive ljude s naše planete, Isus zove „onima kojima je kao naziv dano njegovo ime“[15], kršćanima. On ih ne zove sljedbenicima!

U prostoru, u tri dimenzije, živi svijet je – parazit. Živa bića dobivaju energiju sa Sunca i „troše“ Zemlju na kojoj žive. To je život na nečiji račun. U tri plus jednoj dimenziji – stanje se mijenja. Živa bića postaju logike i etike, razum, i odlučuju o svim bitnim pitanjima o tijelu. Tijelo je parazit!

Ako želite da imate bilo kakvu konkretnu sliku o kraljevstvu nebeskom i vječnom životu, dobro razmislite o ovoj transformaciji! Da li je zaista nevjerovatna druga priroda života na Zemlji, kojeg smo dio, priroda koja taj život pretvara u razum nekog živog bića čiji je nasljedni materijal Zemlja po kojoj mi hodamo.

„Nevjerovatno“ odavno već nije apsolutan, nepromjenjiv pojam. Zar  nije dovoljno nevjerovatno: da je čitav kosmos bio u tački, da ni to nije postojalo, da se masa može u prirodi sabiti do gustoće pri kojoj bi Mjesec imao prečnik – jednu četvrtinu milimetra, da je život nastao u „epruveti“ prirode, da sile djeluju bez fizičke povezanosti uzroka i posljedica, da se najveći nivo spoznaje o kosmosu postigao razmišljanjem, a ne posmatranjem i mjerenjem, da jedna organska molekula ima uputstvo za izgradnju čovjeka, da milijarde ljudi vjeruju u bukvalno protumačena „čuda“ vezana za Sudnji dan? Zar nije samo vjerovanje – nevjerovatno? Pa šta je lakše, slijediti moje uputstvo da svojim razumom spoznate stvarnost, koristeći se Božjom riječi kao uputstvom i dokazom, a naukom kao sredstvom, ili poslušati Isusovo uputstvo, bukvalno protumačeno, da nikakav vaš trud i vjerovanje neće biti uspješni – ako ne jedete tijelo Isusovo i ne pijete krvi njegove? Zar je lakše vjerovati da će Isus „doći na oblaku“, i pored upozorenja da je sve Isus govorio u usporedbama i da ništa nije rekao bez usporedbi[16], nego potražiti drugo značenje oblaka i tog načina dolaska.

Zar to što postojimo nije dovoljan razlog da čovjek više nikada i nizašto ne kaže – nevjerovatno. Onaj ko hoće neka vjeruje, a onaj ko hoće – neka ne vjeruje![17] Vama vaša – meni moja vjera. A ja ne kažem ništa što već nije rečeno, samo što ste vi u ono što su vam govorili – gledali očima slijepca. Zar ja nisam pokazao da je moguće Božju riječ iskoristiti kao dokaz o postojanju nevidljivog kosmosa nasljednog materijala? Zar ja nisam tvrdio da se tim putem može stići do spoznaje da postoje tri realna kosmosa, od kojih su dva nama nevidljiva? Zar isto to ne kažu islamski teolozi?

Prema islamskim teolozima – postoje tri svijeta, a zajednička im je osobina – smrtnost. Oni kažu da: umire ono što se svrstava u svijet Dunjaluka (ovaj svijet), umire ono što se svrstava u svijet Melekuta (po teolozima, za većinu ljudi nevidljivi svijet, svijet meleka, duša i duhova), i umire ono što se svrstava u svijet Džeberuta (to je svijet Allahova znanja)[18].

Teolozi kažu i ovo: dok se Allahov rob nalazi u svijetu Melekuta, on ima mogućnost izbora u postupanju, a kad stupi u svijet Džeberuta, onda nema mogućnost izbora, dok je u tom svijetu, i biva prisiljen da bira ono što Uzvišeni odabere i da želi ono što Uzvišeni želi. Divan opis. Ovo je predaja u koju muslimani vjeruju. Nije im nevjerovatno postojanje tri svijeta. To bi trebalo važiti za svih milijardu muslimana.

Zar nije ovo čvrst dokaz vjerom za moja tri svijeta?

„Druga knjiga“ nas oslobađa od „smrtonosnog“ zagrljaja spomenuta tri svijeta. Snagu za to – daje joj Objava, autoritet – događaji koji prate Sudnji dan!

Tri svijeta! Tri kosmosa raspoređena isključivo u vremenu!? Ako je prostor ono što smo do sada zamišljali, svijet tri dimenzije, onda je to zaista istina. Ali, ne postoje samo tri dimenzije! Ako ipak ta tri svijeta prikažemo u vremenu, jednom vremenu, oni će biti jedan u drugome (kao tri koncentrične sfere s različitim prečnicima, a zajedničkim središtem). Ako gledamo dublje (kroz vrijeme) u prošlost, onda će prije nego što su postojala ta tri kosmosa – biti vrijeme u kojem je postojao samo njihov Stvoritelj.

„Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti…“[19]

Sami odlučite da li su ovo za vas dokazi o postojanju tri kosmosa ili – pjesničke slobode u izražavanju.

„Svet, svet, svet Bog, Gospodar, Svemogući.“[20]

Sve je kodirano! Zašto baš tri puta svet? Svet znači odvojen! Triput odvojen od nečega!

„On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio…“[21]

Sjetite se analogije „VODA = ENERGIJA“ (a samim tim i ono što od energije nastaje, materija, kosmos). „Iznad vode“ je isto što i „iznad kosmosa“. „Biti iznad“ podrazumijeva „biti odvojen“.

Biti iznad tri postojeća kosmosa (kao što je to Stvoritelj, jer je postojao prije njih), znači biti triput odvojen. Svet, Svet, Svet.

Ako postoji Bog (teško mi je ovo i napisati), i ako je korektan raspored vremenskih etapa razvoja živog i neživog svijeta prikazan sa 7×6 etapa, onda se vjernikom postaje gradeći u sebi svaku od tih etapa (preneseno – sfera). Između posljednjeg „sada“, nakon 7×6 etapa,  i stvaranja, odnosno Stvoritelja, postoji sedam nebesa (slika 2.a.).

Možda je sada jasnija obaveza vjernika, muslimana, da „naprave“ sedam krugova oko Božje Kuće, Kabe u Meki.

„Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti.“[22]

Preobraziti se znači steći neki drugi oblik ili neku drugu formu svog postojanja. Gusjenica se preobražava u leptira. Zaista je to teško zaključiti samo gledanjem leptira. Najveća moguća transformacija je, zaista, transformacija čovjeka u Zemlju s razvijenim životom na njoj, Zemlju koja postoji u svijetu u kojem su nebeska tijela – nasljedni materijali živih bića, i obratno. To važi za sve!

A kako svi neće umrijeti? I zašto neće? Zato što neće u svakom od nas doći do očekivane, nove transformacije. Zato što se u svima neće stvoriti „novi život“, čije postojanje zahtijeva da se svi prethodni organizacioni oblici u nama – tretiraju kao neživa, neorganska materija. (To je njihova realna druga priroda postojanja). Tajna više nije tajna!

„Teško toga dana poricateljima!“[23]

„'Evo, to je Džehennem koji su grješnici poricali!’ I između vatre i ključale vode oni će kružiti.“[24]

„Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj.“[25]

U kakvim uvjetima se rađao život? Vulkani izbacuju oganj i dim, munje sijevaju, zemlja je vrela, voda ključa, stvaraju se organske molekule i nasljedni materijali.

Postepeno se Zemlja hladila, kora se formirala, kiše su počele padati i skupljati se u ulegnućima tla, „I bi život!“[26] A nije tako moralo biti. Stanje na Zemlji je moglo ostati trajno nepodesno za život. U odnosu na moguća energetska stanja, stanje u kome je život bilo moguće začeti i kasnije održavati – je rijedak fenomen u kosmosu. Umjesto da se hladi, Zemlja se mogla zagrijavati. Veća količina radioaktivnih elemenata, manja udaljenost do Sunca, gušća atmosfera, puno manje ili puno veće dimenzije Zemlje, „I ne bi život!“.

Svete knjige pišu o novom životu. Model pomaže da se razumije gdje, kako i zašto bi do tog novog života moglo doći. Džehennem! Pakao! To je opis stanja u kome život ne može da se „rodi“. Ključala voda, dim, vatra, vrela zemlja, su atributi koje Pakao posjeduje. Biti između vatre i ključale vode, analogno je opisu događanja s organskim molekulama iz kojih se razvio život. Pakao, koji Objave najavljuju, predstavlja stanje razuma u kojem ne postoje uvjeti za nastanak i razvoj novog života.

„…Tada će običan puk reći o glavešinama svojim: ‘Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!’ – ‘Za sve će biti dvostruka!’ – reći će On – ‘ali vi ne znate.'“[27]

Postoje dva nevidljiva kosmosa. Steći svijest o prvom od njih je isto što i stvoriti novi život, jer su to nove logike i etike.

Ako je nečiji nasljedni materijal „nepodesan“ za razvoj života, biljke i životinje neće steći višećelijski nivo. To znači da nema uvjeta za život na nasljednom materijalu njegovih etika.

Tada svi pokušaji sticanja svijesti, uzrokovani čitanjem „Nevidljivog svijeta“ i „Druge knjige“, neće biti uspješni, jer to ne dozvoljava zatečeno stanje nasljednog materijala i razuma. Kada bi se nekako i savladao taj „prvi pakao“, na red bi došlo sticanje svijesti o „sedam nebesa i sedam Zemalja“, o „novom nevidljivom svijetu“ i o dijelu mojih znanja koja nisu napisana u ovim knjigama, a koja ja smatram značajnijima od svega do sada napisanog.

Zato će za sve „vatra biti dvostruka“.

Ono što najviše doprinosi snazi „vatre“ jeste činjenica da ni prvu, a pogotovo drugu svijest, nije moguće steći ni na koji drugi način, nego kroz Objavu. Već to je dovoljno da veliki dio čovječanstva osjeti mučninu u stomaku. Svijesti nema bez „Josipa – drvodjelje“.

Steći dovoljnu količinu znanja o svijetu u kome živimo, imperativ je bez kojeg nema ni vjerovanja ni svijesti.

„Vjernici su oni… koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje.“[28]

Ko hoće da zna kako i zašto Zemlja danas izgleda ovako, osim hemije, fizike, geologije, mora znati i kako je na formiranje Zemlje uticao život. Za mnoge je to ravno paklu.

Zatim dolaze predrasude, pa strahovi. Kako „natjerati“ više od milijardu kršćana da se osvješćuju Kur'anom? Kako postići da kod muslimana prestane nepovjerenje prema Bibliji? I kako tek da se na jedinstvo tih Knjiga i imperativ njihovog prihvatanja, odluče oni koji nisu ni kršćani, ni muslimani. Pa i kada bi se sve te prepreke savladale, sticanje svijesti je još uvijek – Božja milost.

Zamislite paklene muke čovjeka koji sebe prepozna među onima koji nisu među miljenicima!

„I netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: ‘Ovo je težak dan!'“[29]

Zašto dan? Sjetite se da je Bog stvaranje života: „I bi svjetlost“, prozvao – dan prvi. Zaista će stvaranje svijesti, novih logika i etika, novog života, biti „težak dan“.

A postoje „dva prva dana“.

Knjige „Nevidljivi svijet“ i „Druga knjiga“ su možda nekome slične, ali razlika među njima je ogromna. Za većinu nesavladiva! „Ali vi ne znate!“[30] A šta o Objavama znate? Ne samo o svojoj „Knjizi“, nego o svim Objavama i onima koji ih slijede.

„Kada će se ljudi na Sudnjem danu obratiti Musau da se za njih zauzme kod Allaha i da počne suđenje, on će reći: „Ja sam molio Allaha da faraonov narod kazni gladnim godinama i učini ih poučnim primjerom za druge, pa se u ovoj prilici stidim izaći pred Uzvišenog Allaha da se kod njega zauzimam. Već vi idite do Isaa A.S.! Među Poslanicima, njegovo čvrsto uvjerenje je najispravnije, njegova spoznaja Uzvišenog Allaha najviša, njegov asketizam najstrožiji, njegova mudrost najrječitija.“[31]

Četrnaest vijekova je prenošena ova predaja. Svašta se za to vrijeme događalo na Zemlji! Postoji zaista veliki broj ljudi koji bi dali svoj glas da se ovakve predaje više ne prenose! Za onoga kome, iz bilo kojih razloga, u ovoj predaji nešto „smrdi“, bit će vatre i ključale vode. I previše!

Čovjek prvo vjeruje sebi, pa tek onda drugome. To je prirodno i bez toga ne bi mogao opstati. Tako će biti i s onima koji se susretnu s mojim načinom tumačenja Objava.

Predvidivo je pitanje: „Gdje to piše?“ ili „Kako ja to ne vidim?“ Zaista će se mnogi veoma teško pomiriti sa svojim sljepilom.

Prema islamskim teolozima, za Sudnji dan će Vjerovjesnici biti pozvani da recitiraju svoje Objave.

„Isaovo recitovanje će biti tako lijepo, precizno i sočno – u tome mu neće biti premca – da će oni koji su učili i čitali Indžil, imati osjećaj da sve to prvi put čuju!

I Muhammedovo učenje Kur'ana će biti tako elegantno, precizno, lijepo i sočno, da će oni koji su Kur'an čitali, imati osjećaj da sve to prvi put čuju.“[32]

Analogija je očigledna! Da niste, možda, već negdje čuli nešto o kosmosu nasljednog materijala i životu u njemu? Sve je ovo novo i niko nikada nije ni pomislio da Objave u istom tekstu kriju veliku tajnu.

„Kome Allah želi dobro, uputi ga u razumijevanje vjere!“[33]

„On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!'“[34]

Dobro i zlo, nakon Sudnjeg dana, dobivaju potpuno novi smisao. Svaki čovjek bi trebao da teži prihvatiti sve ono što je dobro za njega i okolinu, i da se ponaša u skladu s tim. Ako ću od danas biti bolji, onda nešto u mojim rasuđivanjima, do danas, nije bilo kako treba.

Šta se to danas dogodilo? Promijenile su se neke moje predodžbe o svijetu, neke moje logike ili etike. Svjestan pozitivnih efekata, meni je ta promjena draga. Uradio sam nešto dobro! Ali za bića s mog nasljednog materijala, došlo je do promjena sasvim druge prirode. Za neke od njih – to je značilo smrt, a za druge – tešku borbu za opstanak. Ako je promjena mojih predodžbi o svijetu bila radikalna, doći će i do radikalnih promjena u živom svijetu na mom nasljednom materijalu. Doći će do odumiranja mnogih vrsta biljaka i životinja. Za njih – ničega dobrog nema u tome!

Na mom putu do svijesti moralo je doći do velikih i čestih promjena u mom razumu. Moja svijest o drugoj prirodi tih promjena, o posljedicama po živa bića na mom nasljednom materijalu, nije me spriječila u mojim nastojanjima.

Tako će biti i za Sudnji dan! Ništa neće spriječiti Stvoritelja da, bez milosti, ukloni sve i svakog ko se nađe na putu sticanja veće svijesti, smatrali mi to za dobro ili za zlo. Sudnji dan je donio novi smisao životu – sticanje svijesti. To je jedina vjera na Zemlji. To jeste vjera, ali nije religija.

To je jedina pravilna upotreba Objava. Objave nad Objavama, Knjige nad Knjigama, – nema! Tražite – i dat će vam se, kucajte – i otvorit će vam se! Tražite u vjeri! Potvrda je bezbroj. Neke su jasnije, neke manje jasne. Pročitali ste da postoje tri kosmosa. Punu svijest se dobiva tek kada se ostvari puni razvoj ta tri kosmosa.

„Kraljevstvo je nebesko slično kvascu koji uzme žena te ga pomiješa sa tri mjere brašna dok sve ne ukvasa!“[35]

„On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine.“[36]

Kvasac! Tri mjere brašna! Likovi u tri tmine!

Sjetite se – kosmos se širi, a mi znamo za tri kosmosa kao i za to da je prije njihovog stvaranja bila tama. Sjetite se i analogije između žene (Have) i atmosfere, a tri kosmosa podrazumijevaju tri Zemlje, tri atmosfere, tri žene – majke svih živih. Širenje brašna pod uticajem kvasca i širenje kosmosa – opis su istog događaja. Da bi se stiglo do kraja, do kraljevstva nebeskog – potrebno je „potpuno kvasanje“, odnosno potpun razvoj sva tri kosmosa. 

Čovječanstvo je tek nedavno shvatilo da stvarnost grade tri plus jedna dimenzija. Na šta vas asocira ova misao?

„Neka vam (Bog) dadne… da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti… koja je tu širina, duljina, visina i dubina.“[37]

Mi rođenjem nasljeđujemo građu tijela i mozga, za čiji je razvoj bilo potrebno izuzetno puno vremena. Mi smo već rođenjem – ljudi. Naše tijelo i naš mozak se grade po planu koji se nalazi u našim ćelijama. To je naš nasljedni materijal.

Ipak, i nakon rođenja dolazi do kvantitativnih i kvalitativnih promjena u izgledu i građi našeg tijela i mozga. I opet to nije slučaj – nego je naslijeđe. U naslijeđe je ugrađena vremenska komponenta. Kada bi uvjeti iz spoljašnjeg svijeta bili izrazito nepovoljni za život, dio nasljednog plana se ne bi mogao ostvariti.

Sjetimo se sada da je razlika između životinje s razvijenim mozgom i čovjeka, u tome što su bića s nasljednog materijala čovjeka – višećelijska bića s različitim stepenom razvoja mozga, a bića s nasljednog materijala životinja – jednoćelijska bića većeg ili manjeg nivoa evolucije i višećelijska bića u kojima još nije došlo do razvoja mozga. Neposredno prije nastanka čovjeka, mozak živih bića na neorganskoj Zemlji je već imao građu sličnu sadašnjoj. Svako živo biće rođenjem nasljeđuje nivo građe mozga svojih neposrednih predaka (roditelja).

Mozak je izgrađivan postepeno i stupnjevito. Od svojih predaka čovjek je naslijedio:

– Moždano deblo – sjedište osnovnih bioloških funkcija, uključujući kontrolu ritma srca i disanje. Njega okružuje:

– R kompleks – sjedište agresivnosti, ritualne, teritorijalne i društvene hijerarhije. Razvio se prije stotinu miliona godina kao odgovor na složenije uvjete života. On u nama i postoji i djeluje. Zatim dolazi:

– Limbički sistem – glavno središte naših raspoloženja i emocija, naše brige i truda oko mladih. Ovaj nivo se razvio prije deset miliona godina. I na kraju dolazi:

– Cerebralni korteks – moždana kora, sjedište intuicije i kritičke analize koje upravlja našim svjesnim nivoom života. U njemu se stvaraju inspiracije i ideje, čitanje, pisanje, govor. Starost mu se mjeri milionima godina.

Čovjek je prestao s nomadskim načinom života i postao zaista svjestan sebe, svoje okoline i mogućnosti promjena, prije manje od petnaest hiljada godina.

Ja tvrdim da živa bića rođenjem nasljeđuju i jednoćelijski nivo razvoja života na svom nasljednom materijalu. To su naši instinkti. Čovjek je skoro od rođenja – svjesno biće. To naslijeđe mi nikad nećemo moći pokazati, jer ono postoji jedino u nevidljivom dijelu prirode nasljednog materijala. Kao što nam se u majčinoj utrobi prije rođenja razvije potpuno funkcionalno tijelo, tako se, prije rođenja, na našem nasljednom materijalu razvije život do nivoa višećelijskih bića (kolonija ćelija). Mi nasljeđujemo primitivna znanja naših dalekih predaka jednako kao što nasljeđujemo svoju tjelesnu građu. To naslijeđe također ima svoju vremensku komponentu. To znači da je razvoj naših logika i etika i nakon rođenja – u velikoj mjeri određen naslijeđem. Šta će se od tog naslijeđa ostvariti, ovisi o uvjetima u kojima se ostvaruje. Ako dijete ne hranimo ili ne odijevamo, ono neće postati zreo čovjek. Umrijet će bez obzira na naslijeđe. Tako je i s razumom.

Ja znam da je znanje koje vam dajem za vas – novo, i na taj način – neočekivano i nesigurno! Neočekivana je bila i spoznaja da se svemir širi i da je na početku tog širenja sva njegova materija bila sažeta u skoro bezdimenzionalnu tačku. Mi gledajući kroz prostor u daljinu vidimo prošlost kosmosa i na najvećim udaljenostima – događanja neposredno nakon njegovog stvaranja. Naučnici smatraju da je, više ili manje, znanje o kosmosu dovedeno skoro do krajnjih granica. Za naučnike, sporna su događanja s materijom u vremenu – „deset na minus 30, 40 ili više“, to jeste, u dijelu vremena koji odgovara sekundi podijeljenoj brojem s više desetina nula. Da li je sve baš tako? Po Modelu, stvarnost bi mogla biti mnogo složenija. Pogledajte sliku 2.a., 1×6 i 2×6, i sliku 2.b., 1×6 i 2×6. One prikazuju 12 analognih vremenskih etapa razvoja materije koja gradi dva kosmosa. Posljedice prihvatanja date analogije – su, zaista, dalekosežne! Naučnici smatraju da je drugih šest vremenskih etapa razvoja materije sa slike 2.a., prikaz realno mnogo većeg vremenskog intervala od prvih šest vremenskih etapa s iste slike, odnosno da je razvoj materije od velikog praska do prvih zvijezda bio vremenski mnogo kraći od razvoja materije od stvaranja prvih zvijezda u kosmosu – do nastanka života. Dešavanja u kosmosu nasljednog materijala ukazuju na sasvim drugačije međuodnose trajanja prvih šest i drugih šest vremenskih etapa razvoja kosmosa. Prvih šest vremenskih etapa razvoja nasljednog materijala vremenski obuhvataju razvoj nasljednog materijala od njegovog nastanka do prvih zvijezda, čemu analogno odgovara razvoj života od njegovog nastanka – do kolonija ćelija i izlaska iz vode na kopno. To vrijeme je više od deset puta duže od vremenskog intervala u kome su stvarani prvi „Sunčevi sistemi“ do nivoa planetnog sistema analognog našem, čemu analogno odgovara razvoj života od njegovog izlaska na kopno do danas. Ili kraće rečeno – mi bi na svom nebu trebali vidjeti događanja s neorganskom materijom u vremenu koje je više od deset puta kraće od vremena u kome je neorganska materija postojala i evoluirala prije nego su u kosmosu nastale prve zvijezde.

Jedini način da se prihvati hronologija događanja na koju ukazuju naučnici, a odbaci hronologija koja proističe iz analogije dva kosmosa, je sljedeći:

Materija koja gradi kosmos, nastala je na isti način na koji je nastao nasljedni materijal mojih logika i etika. To znači da je „preskočena“ evolucija materije prije stvaranja zvijezda na isti način na koji je preskočena evolucija jednoćelijskih logika  i etika na mom nasljednom materijalu. Kao što ja nasljeđujem već formirane jednoćelijske logike i etike, tako i kosmos „nasljeđuje“ već formirane planove za razvoj materije prije nastanka zvijezda. Kosmos je „živ“ – i po svemu je analogan ljudskom biću, ili tačnije – razumu ljudskog bića!

Ova moja tvrdnja slaže se sa savremenom fizikom. Kosmos je započeo razdobljem eksponencijalnog ili „inflacijskog“ širenja u kojem je povećao svoju veličinu za vrlo velik broj puta. U kratkoročnoj inflaciji kosmos je porastao za najmanje 10²⁷. Suprotno od sadašnjeg načina širenja u kome brzina opada, rani kosmos je ekspandirao rastućom brzinom. Vodeći fizičari misle da je ovakav slijed događaja prilikom stvaranja kosmosa prouzročio stanje u kome su stvoreni uvjeti da gustoća kosmosa bude na granici kritične gustoće. Više od toga vodilo bi kolapsu kosmosa prije nego bi se u njemu uspjele formirati zvijezde, a manje od toga stvorilo bi kosmos u kome se, radi male gustoće, nebeska tijela ne bi uspjela formirati. Zašto je to tako, zašto je gustoća kosmosa baš tolika da se u njoj stvore nebeska tijela i život, naučnicima nije poznato. Sve ukazuje na slučaj. Vjerovati u to je isto što i vjerovati da je slučajan razvoj tijela i razuma nakon začeća nekog čovjeka.

„O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadždža! … Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadždža obavljate.“[38]

„A kad obrede hadža obavite, onda loviti možete. I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete!“[39]

Ko je to htio, mogao je u ovom dijelu knjige, dijelu s naslovom – Muhammed, naći mnogo korisnog znanja koje će mu biti potrebno na samostalnom putu do sticanja svijesti o nevidljivom svijetu i sticanja čvrste vjere u Boga. Riječ je o visoko organizovanom znanju – logikama i etikama, a tome, analogno, odgovara visoko razvijen višećelijski život na Zemlji građenoj od nasljednog materijala. To je put do spoznaje Boga! Ali to je posljednja etapa tog puta! Ako je to posljednja etapa, logično je da onom ko kreće na put – predstoji da pređe i sve njoj prethodne etape. Nemojte, jer je i nemoguće i opasno, svoj put početi od posljednje etape. Krenite od sticanja osnovnih, na svijetu već postojećih spoznaja. Odbacite predrasude nad ljudima, nad narodima, nad religijama. Krenite od znanja koja sami već posjedujete i proširujte ih, ali ne učenjem, nego rasuđivanjem i zapisivanjem.

Vama su, zaista, zabranjena znanja kodirana imenom divljač (složene, visokoevoluirale etike) i dozvoljava vam se „ishrana“ onim u moru, nižim nivoima razvoja života, odnosno razuma. Tek kada se u vama probudi i razvije vjera u postojanje nevidljivog svijeta opisanog Modelom, dozvoljava vam se susret s visokoevoluiranim znanjima „Druge knjige“.

Tada, nakon obavljenog Hadždža, nakon što ste ostvarili potreban nivo svijesti o nevidljivom svijetu, možete „na kopnu loviti“! Svaka nova spoznaja će u vama biti „uknjižena“ kao novi nivo razvoja života na vašem nasljednom materijalu, odnosno kao novi nivo razvoja vašeg razuma. I vi ćete biti – novi!

Promjenit će se vaš pogled na svijet, na prioritete u ljudskom djelovanju, na nametnute norme ponašanja i na religije, odnosno na one koji ih tumače i praktikuju. Shvatit ćete da vam baš to priječi put k sticanju svijesti. A tada se sjetite uputstva:

„I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete!“[40]

Možda će vam u odlučivanju da li da postupite u skladu s uputstvom iz prethodnog citata  pomoći moja razmišljanja u vezi s tim.

„Ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.“[41]

„Prvi je čovjek od zemlje – zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski.“[42]

Mi starimo, a naše tijelo trpi sve posljedice tog pojma. Za to vrijeme naš razum se razvija. Razvoj tijela nutarnjeg čovjeka, ljudskog bića s mog nasljednog materijala, i razvoj mog tijela nakon rođenja, nemaju isto značenje. Ja sam formiran kao čovjek, on se tek formira. Ja rastem, on evoluira, obnavlja se kroz generacije. Naša vremena se razlikuju! Naše mjere se razlikuju! On ne može fizički, kao čovjek, biti prisutan u mojoj stvarnosti. On je zarobljen u svom prostoru i vremenu. U mom svijetu on je „osobina“ organske građe mog nasljednog aparata! U mom svijetu njegovo vrijeme ne postoji, iščezava. U mom svijetu se nalaze svi „uzroci koji izluđuju njegov zdrav razum“. Ja sam uzrok – neuzrokovanih događaja u njegovom životu. Ja i on smo jedno, ali ni ja ni on ne možemo pokazati gdje smo to mi – jedno. To je i moja i njegova relativnost. Ja sam njegova „matematička“ apstrakcija, njegova energija. Ja sam i sve ono materijalno s čime se on svakodnevno susreće i služi. Ja stvaram i mijenjam njegovo tijelo i njegov razum.

Ja se ovom knjigom obraćam razumu ljudskih bića, njihovim logikama i etikama, nevidljivom svijetu. Svaki čovjek ima mogućnost da utiče na rasuđivanja drugih ljudi. Bez toga ne bi bilo čovječanstva. Mijenjajući nečije logike i etike, čovjek bogoliko utiče na razvoj života i na svom i na nasljednim materijalima drugih živih bića. On svojim „istinama i lažima“, mijenja nevidljive svjetove (logike i etike su, u krajnjem slučaju, isto što i čitav neorganski kosmos i život u njemu).

Ni moje „istine i laži“ nisu apsolutni pojmovi. Moja današnja istina je sutra – moja velika laž. Ja sam „neodgovoran bog“ ako želeći dobro „onima u meni“, ali i sebi samom, ne potražim apsolutne istine, čvrst autoritet – Boga! A on nam svojim Objavama pruža ruku.

Ova knjiga nije „moj proizvod“, moja bogolikost. Ili vam ja sve ovo lažem, mada sigurno ne svjesno, ili je sve ovo njegovo djelo. Trećeg nema. Ja Bog nisam, niti imam bilo kakav odnos s Bogom različit od navedenog. Ja sam vjernik. Ja vjerujem u Boga, u sve Njegove Objave, u sve Njegove poslanike, u nevidljivi svijet, u to da će biti onako kako On odredi, u Sudnji dan i u to da je historija Njegovo djelo. I dosadašnji načini prenošenja Njegovih riječi su Njegova volja. Ja sam zahvalan svima koji su Božju riječ sačuvali do ovog dana. Razlika između monoteističkih religija je privid stvoren Božjom voljom. One su, ne znajući pravi smisao, suštinu Božjih Objava (a baš nikako je i nisu mogli saznati), stvarnost gradili od građe koja je služila za kodiranje. To je uvijek rad na obliku, formi, a ne na suštini.

„A vi iz Kur’ana učite ono što je lahko…“[43]

Besmisleno je reći: „Svi su metali u čvrstom stanju, samo je zlato žuto“. Ali ono je zaista žuto. To je privid suštine zlata. Zlato je zlato i u mraku. Pa i kad u kosmosu ne bi bilo oka koje bi moglo da posvjedoči o njegovoj boji, opet bi to bilo zlato. Pokušaji traženja Božjih atributa, analogni su pokušaju da se bojom i oblikom zlata, sazna njegova prava priroda.

Razne religije – „vide“ Boga u raznim oblicima i bojama. Neke misle da je to „šaren“ svijet, druge se odlučuju za jednu boju. Ali, u krajnjem slučaju – sve je to Božja volja.

Negativan, ponižavajući odnos prema prenosiocima Božje riječi, dokaz je da čovjek-kritičar – još nije svjesno biće. Ne treba sjeći granu na kojoj se sjedi. To je put. To je naše naslijeđe. Pa ni ja nisam radio ništa drugo, nego se parazitski hranio tim naslijeđem, i to ne birajući hranu – po boji. Zato im svima trebamo biti zahvalni. Ja želim da se tom hranom i u budućnosti hrane vjernici. Bez toga bi se vratili u životinjski svijet!

Sjetite se opisa Isusovog rođenja „u štalici“, među nesvjesnim životinjama. „Onesviještenost“ ljudi na Sudnjem danu daje opisu Isusovog rođenja među nesvjesnim bićima – novo značenje. Vaše „osvješćivanje“ će biti praćeno evolucijom života na vašem nasljednom materijalu. Vaša svijest o nevidljivom svijetu će biti znak da na vašem nasljednom materijalu postoje višećelijska bića s vrlo razvijenim mozgom u kome je došlo do razvoja svijesti o svijetu kojem pripadaju. Isus će na taj način uskrsnuti i u vama!

„Ako Krist nije uskrsnuo… uzalud je i vjera vaša!“[44]

Bez razvoja razuma – nema puno koristi od djela!

„Vjerom ste spašeni – a ne djelom!“[45]

Sjetite se da je vjera dokaz za postojanje stvarnosti koju mi ne vidimo – nevidljivog svijeta. Tim dokazima mi razvijamo svoj razum i stičemo svijest. To je, zaista, jedini mogući način osvješćivanja!

„Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijeri. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj 6. 6. 6.“[46]

„Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio…“[47]

Pogledajte sliku 2.a. Na njoj su pomoću 42 vremenske etape prikazani karakteristični događaji u neorganskom kosmosu. Ti događaji su podijeljeni u sedam cjelina, a svaka cjelina na šest dijelova. Sudnji dan je karakterističan događaj u posljednjem, 42. dijelu na slici 2.a. Na istoj slici, osvještenje čovjeka je karakterističan događaj u 36. dijelu, a to znači na kraju šeste cjeline. Po Modelu, osim neorganskog kosmosa u kome mi živimo postoje još dva nama nevidljiva kosmosa nasljednog materijala. To su također realni neorganski kosmosi unutar kojih postoje i nebeska tijela i život, jednako kao što postoje u ovom našem kosmosu. U svakom od tri navedena kosmosa treba da se ostvare karakteristični događaji analogni onim koji su opisani u šest cjelina na slici 2.a., odnosno u svakom od njih treba da dođe do nivoa razvoja života u kome postoji svijest. Potpuni razvoj sva tri postojeća kosmosa i svijesti u njima dolazi nakon  3×6 cijelina. Ljudi se od životinja razlikuju zato što posjeduju svijest o svom postojanju, o stvarnosti u kojoj žive i o tome da mogu uticati na događanja oko sebe i na prirodu koja ih okružuje. Sve do Sudnjeg dana ljudi nisu imali svijest o postojanju nevidljivog svijeta – a to znači da nisu bili svjesni nečega što bitno utiče na njihov život. Čovjek koji je stekao potpunu svijest o nevidljivom svijetu – prestaje biti zvijer, nesvjesno biće.  Tri puta po šest cjelina kojima su prikazani karakteristični događaji u sva tri kosmosa, predstavljaju granicu između nesvijesti i svijesti, odnosno između zvijeri i čovjeka. Ta granica između čovjeka i zvijeri može biti predstavljena i s tri broja šest. Značenje broja čovjeka i broja zvijeri – više nije tajna.

6. 6. 6. je moja prošlost, a vaša budućnost.

„Uistinu će neko od vas raditi poslove stanovnika Dženneta, sve dok ne bude između njega i Dženneta do dužine podlaktice, pa će ga preteći ono što mu je zapisano i on će raditi poslove stanovnika vatre – i ući će u nju!

I uistinu će neko od vas raditi poslove stanovnika vatre, sve dok ne bude između njega i vatre do dužine podlaktice, pa će ga preteći ono što mu je zapisano i on će raditi poslove stanovnika Dženneta – i ući će u njega!“[48]

„Nevidljivi svijet“ i „Druga knjiga“ će, zaista, biti veliko iskušenje i za „one koji su radili poslove stanovnika Dženneta“, i za „one koji su radili poslove stanovnika Džehennema“. Zaista će neki od onih koji su sebe smatrali pravim vjernicima i nastojali da to potvrde i svojim djelima – biti među onima koji neće smjeti ili moći prihvatiti dokaze o nevidljivom svijetu. Oni će sami sebi zatvoriti vrata koja vode do pravog vjerovanja.

Suprotno od toga, zaista će se dogoditi da dokazi o nevidljivom svijetu dovedu do radikalne promjene stavova o postojanju Boga i o Božjim Objavama kod onih koji nisu bili vjernici. Prije nego navedem citat u kome ćete moći prepoznati Božji uticaj na stanje koje će nastati nakon novih spoznaja o Objavama, odnosno u kome su predskazana ponašanja onih koji su vjerovali pa, nakon tih novih spoznaja, otpali od vjere, i onih koji nisu vjerovali pa su, nakon čvrstih dokaza, postali pravi vjernici, moram dati dvije napomene.

U citatu se koriste riječi – Izrael i pogani. Pogani su oni koji ne vjeruju. Ako neku skupinu ljudi proglasite za vjernike, pogani su svi ostali. Riječ Izrael se često koristi u Bibliji. Ta riječ ne znači – Izraelac, pripadnik naroda ili države. Na jednom mjestu u Bibliji se kaže da je Izrael – „onaj koji se borio s Bogom“.

Izraelov pad donio je spasenje poganima

(Pad onih koji su vjerovali je donio spasenje nevjernicima)

„Dakle pitam: Zar su tako posrnuli da konačno padnu? Daleko od toga! Nego je njihovim prekršajem došlo spasenje poganima (nevjernicima), da bi ih ovi potakli na natjecanje. Ako njihov prekršaj znači bogatstvo za svijet, a njihov umanjeni broj bogatstvo za pogane (ostale, nevjernike), koliko će više njihov puni broj?

A sada govorim vama, poganskog (nevjerničkog) podrijetla… ja vrlo cijenim i zato brižno obavljam svoju službu ne bih li potakao na natjecanje svoje sunarodnjake te neke od njih spasio. Jer, ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što će biti njihovo ponovno primanje, ako ne uskrsnuće od mrtvih? Ako su prvi plodovi sveti, sveto je i sve tijesto. Ako je korijen svet, svete su i grane! Ako su neke grane odlomljene, i ako si ti, koji si divlja maslina, pricijepljen mjesto njih i postao s njima sudionik u sočnom korijenu masline, ne uzvisuj se nad grane!

…Ti ćeš sad reći: Grane su odlomljene da ja budem pricijepljen. Dobro! Njih je odlomila nevjera, a tebe drži vjera. Ne ponosi se više, nego se boj! Jer, ako Bog nije poštedio prirodnih grana, neće ni tebe poštedjeti. Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju: strogost prema palima, a dobrotu Božju prema tebi – ako ustraješ u dobroti – jer inače ćeš i ti biti odsječen. A oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog opet može pricijepiti. Ako si ti odsječen od divlje masline, kojoj si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će se lakše pricijepiti na vlastitu maslinu oni koji joj po prirodi pripadaju.

Neću vas držati u nejasnoći o tajni ovoj da se ne biste oslanjali na vlastito mišljenje. Otvrdnuće jednog dijela Izraela traje dok pogani (nevjernici) ne uđu u punom broju. Kada to bude, sav će se Izrael spasiti… S obzirom na Radosnu vijest oni su doduše neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor oni su ljubimci – zbog otaca, jer su neopozovljivi Božji darovi i poziv.

Baš kao što ste vi nekoć bili neposlušni Bogu, a sada ste postigli milosrđe zahvaljujući njihovoj neposlušnosti, tako su i oni sada postali neposlušni zahvaljujući milosrđu prema vama, da i oni postignu milosrđe.

Bog je naime zatvorio sve ljude u neposlušnost da im se svima smiluje. O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao?“[49]

„Vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje.“[50]

A nevjernici – svi ostali!               Vrijeme je za sedmi pečat!

„Kada se nebo rascijepi i posluša Gospodara svoga – a ono će to dužno biti – i kada se Zemlja rastegne, i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni, i posluša Gospodara svoga – a ona će to dužna biti – ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.“[51]

„Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama… Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.“[52]

„Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema – izabra Bog da uništi ono što jest, da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom.“[53]