Nevidljivi svijet – Psihologija

„I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: ‘Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveću i kamenju‘.“[1]

Usporedbe, usporedbe, usporedbe! Već sam objasnio da je ljudsko tijelo (nasljedni materijal u njegovim ćelijama) i razum, moguće prikazati kao planetu u kosmosu nasljednog materijala i život na njoj. Biljni dio tog života na nasljednom materijalu su naše logike, naša znanja o materijalnoj stvarnosti koja nas okružuje. Tumačeći drveće kao logike i kamenje kao ljudsko tijelo, možemo razumjeti usporedbu. Bog kaže da nije na „Božjem putu“ narod koji ugađa, služi, svom tijelu i koji pretpostavlja zakone koji vladaju u materijalnoj stvarnosti i njihovo poznavanje – zakonima duha.

Čovječanstvo je krenulo tim pogrešnim putem. Ovladati sticanjem materijalnih dobara i osigurati udoban, bezbrižan život, je ono u šta savremeni čovjek vjeruje.

Vrijeme je da Vam protumačim zakone po kojima funkcionira čovjek.

Psiholozima još nije poznato kako i u kojem omjeru na čovjekovo ponašanje utiču naslijeđena i stečena znanja. Po nekima je čovjek potpuno određen naslijeđem. Psiholozi su svjesni da znaju malo ili nimalo.

Veliki napredak u nauci i kulturi je zaista osigurao mirniji i udobniji život. Neki su vjerovali da će im progres osigurati i „mir u duši“.

„Nije istina da nam je dovoljan razum i volja nego, sasvim naprotiv, mi smo trajno pod utjecajem sila koje smetaju i koje idu uzduž i poprijeko kroz razum i volju, a to znači da su jače.“[2]

C.G.Jung

„Ako tko umišlja da zna nešto, još ne zna kako treba znati!“[3]

Podsjetimo se: utjecaj nasljednog materijala na razum je analogan utjecaju planete Zemlje na život. Događanja s našim nasljednim materijalom i životom na njemu (razumom) od trenutka začeća do zrelosti čovjeka, analogna su događanjima sa Zemljom, njenom građom, i životom na njoj od njihovog postanka do sada. To znači da je našem nasljednom materijalu i životu na njemu, za razvoj do nivoa analognog nivou na kom se sad nalazi Zemlja i život na njoj, bilo na raspolaganju milionima puta kraće vrijeme, mjereno satom na planeti Zemlji. Sjetimo se i karakterističnih momenata u razvoju života na Zemlji. Kada su na površinu Zemlje počele padati kiše, sa sobom su iz atmosfere na Zemlju spuštale i organske molekule. Na Zemlji su se formirali okeani koji su omogućili evoluciju organskih molekula. Stvorene su prve ćelije. Te ćelije su za život i razmnožavanje koristile organske molekule u okeanu. Taj izvor hrane se potrošio. Ćelije su spas potražile svojom transformacijom u proizvođače hrane. Za to su im bili neophodni: voda, ugljendioksid (CO2) i Sunčeva svjetlost. Za vrijeme proizvodnje organskih molekula od molekula H2O i CO2 , biljke su oslobađale kisik. One su vrlo brzo u svoja tijela ugradile sve raspoložive količine CO2. To je bila druga velika kriza života na Zemlji. Na Zemlji postoje velike rezerve CO2 u stijenama koje grade njenu koru. Za oslobađanje CO2 iz kore bio je potreban izvor energije. Nakon prelaska CO2 iz kore u atmosferu došlo bi do njegovog otapanja u kišnim kapima i transporta u okeane. To bi bio spas za biljne ćelije. Radioaktivne reakcije u unutrašnjosti Zemlje su unutrašnji izvor energije koja bi mogla zagrijati stijene u kori Zemlje. Promjena putanje Zemlje, približavanje Suncu, je jedan od mogućih izvora energije za oslobađanje CO2 iz stijena. Da se Zemlja kretala u magnetnom polju nekog nebeskog tijela došlo bi do zagrijavanja njene kore jer bi se u njoj indukovale struje. Da je atmosfera bila deblja i gušća (primitivnija) došlo bi do zagrijavanja po principu „staklene bašte“. Sunčevi zraci koji bi došli kroz atmosferu do površine Zemlje ne bi imali energiju dovoljnu da se vrate u svemir. Geološke aktivnosti prilikom kojih dolazi do stvaranja vulkana su jedan od mogućih izvora CO2. Niti jedan od ovih načina nije se ostvario na Zemlji. Rješenje je nađeno na drugom mjestu. Stvorene su ćelije životinje. Ove su se ćelije od biljnih ćelija razlikovale po tome što nisu proizvodile organske molekule od H2O i CO2, nego su za svoj život i razmnožavanje koristile biljne ćelije iz svoje okoline. U ćelijama životinjama je uz prisustvo kisika dolazilo do sagorijevanja organskih molekula i oslobađanja CO2. To je bilo dugotrajno rješenje.

Nakon toga je na Zemlji došlo do složenog međudjejstva između biljaka, životinja, atmosfere, okeana i Zemljine kore. Kisik, oslobođen u fotosintezi, postepeno je mijenjao sastav atmosfere. On je razlagao složena ugljenikova jedinjenja. Promjena atmosfere je za sobom vukla niz promjena u sastavu i nivou mora, izgledu površine Zemlje i količini i građi živih organizama. Na kraju je stvoren ozonski omotač u gornjim slojevima atmosfere. Ozon je zaustavljao štetna zračenja sa Sunca i život je mogao početi svoj višećelijski razvoj na kopnu. Podsjetili smo se svih navedenih činjenica da bismo to znanje mogli primijeniti u tumačenju ljudske psihe jer i ona funkcioniše na analogan način. Razlika je u tome što su događanja s korom, okeanima, atmosferom, biljkama i životinjama u kosmosu nasljednog materijala isto što i događanja s našim mišićima, nervnim sistemom, mozgom i našim logikama i etikama u stvarnosti u kojoj živimo. Visok nivo razvoja života na nasljednom materijalu analogan je visokom nivou svijesti o našem materijalnom i duhovnom okruženju, odnosno o stvarnosti u kojoj živimo. Da je život ostao samo u okeanima, nikad ne bi došlo do svijesti na Zemlji. Naučnici smatraju da je evolucija Zemlje i života na njoj ovisila isključivo od njihove fizičke građe i položaja. Posmatrajući kosmos nasljednog materijala mi možemo vidjeti da nije baš tako. Događanja u neorganskom kosmosu određuju i događanja u kosmosu nasljednog materijala.

Rast i razvoj mišićne mase, sticanje bolje motorike, povrede, utiču na rad ćelija u ljudskom tijelu. Mijenja se priliv krvi; prilagođavaju se kostur i živčani sistem (jer bez njih nema poboljšanja motorike). Uzrok svih tih promjena se nalazi u neorganskom kosmosu. Istovremeno dolazi i do promjena u kosmosu nasljednog materijala. Dolazi do geoloških promjena u kori, povećanog kruženja vode i međudjejstva kore i kostura Zemlje građene od našeg nasljednog materijala. Povećanju priliva krvi u mišiće analogno je zagrijavanje kore. Sve to za posljedicu ima oslobađanje CO2 iz kore, promjenu sastava i osobina atmosfere i razvoj biljnog svijeta. Na evoluciju našeg nasljednog materijala (Zemlje u kosmosu nasljednog materijala) utiču osim sila koje postoje u kosmosu nasljednog materijala i sva događanja s našim tijelom na Zemlji. Na ovaj način je protumačena veza između naše fizičke aktivnosti i svijesti o materijalnom svijetu jer naše logike (biljke na nasljednom materijalu) na taj način dobivaju hranu (CO2).

CO2 oslobođen procesima koji se odvijaju u kori i kosturu planete građene od našeg nasljednog materijala, zaista utiče na razvoj života na toj planeti jer omogućava veću količinu biološke mase biljaka (logika u našem razumu). Velike količine CO2 u atmosferi mijenjaju njene osobine. Atmosfera postaje „gušća“ i apsorbuje zračenje koje je došlo sa Sunca i odbilo se od površine Zemlje. Atmosfera apsorbuje energiju tog zračenja i zagrijava se. Istovremeno se zagrijava i površina Zemlje i iz kore se oslobađa CO2. Atmosfera postaje još nepropustljivija za reflektovano zračenje i proces zagrijavanja i oslobađanja CO2 se nastavlja. Ozonski omotač u takvoj atmosferi ne postoji. Zračenja sa Sunca neometano dolaze do površine Zemlje. Dio tog zračenja je opasan za žive organizme. Okeani štite jednoćelijske biljke i životinje od štetnog zračenja sa Sunca. Bez ozonskog omotača život na kontinentima nije moguć. Okeanima na Zemlji građenoj od našeg nasljednog materijala je analogan naš nervni sistem. Jednoćelijskim biljkama u okeanima su analogna znanja o materijalnoj stvarnosti stečena našim čulima. Fizičke aktivnosti našeg tijela, naših mišića i kostiju, omogućavaju da mozak dobije informacije potrebne za razumijevanje materijalne stvarnosti. Naše etike, životinje na planeti građenoj od našeg nasljednog materijala, predstavljaju viši nivo spoznaje svijeta u kojem živimo. Razmišljanje je sticanje novih znanja aktivnostima našeg razuma. Novo razumijevanje stvarnosti se postiže upotrebom znanja koja su nam osigurala čula. Biljke u našem razumu su analogne znanjima stečenim tjelesnim iskustvom. Svaki proces proizvodnje CO2 iz kore Zemlje ima svoje negativne posljedice. Atmosfera na taj način postaje nepodesna za život na kopnu. CO2 koji proizvode životinje je najbolji način osiguravanja „hrane“ za biljke. Na isti način je razmišljanje najbolji način za evoluciju našeg razumijevanja stvarnosti u kojoj živimo. Procesu razmišljanja je analogan proces u kome životinje jedu biljke i druge životinje. Znanja stečena na taj način su analogna tjelesnoj građi i nasljednom materijalu životinja na planeti građenoj od našeg nasljednog materijala. Razmišljanjem čovjek može osigurati uravnotežen razvoj svoga razuma. Svaki drugi način „osiguravanja CO2 za biljne ćelije“ dovodi do ovisnosti. Naučnici su tu ovisnost primijetili, ali je nisu znali objasniti.

Oni nisu znali zašto kod ljudi koji svakodnevno vježbaju svoje tijelo, nakon dvodnevne pauze dolazi do napetosti, depresije, tjeskobe i konfuzije. Zašto je njihov razum postao ovisan o aktivnosti tijela? Život na njihovom nasljednom materijalu je došao u nove uvjete. Biljni svijet je ostao bez hrane jer je smanjena količina CO2 u okeanima i atmosferi. Dolazi do klimatskih promjena. Nekoliko dana u životu na Zemlji je analogno milionima puta većem broju dana u životu na planeti građenoj od mog nasljednog materijala.

Isto tako su naučnici primijetili ovisnost o radu kod radnika u visokorazvijenim zemljama – na primjer u Japanu. Nakon 10 – 12 sati jednoličnog rada, radnici nisu imali vremena za razmišljanje o svijetu u kome žive. Duže pauze u radu kod takvih radnika izazivaju psihičke probleme. Ti problemi prestaju onog trenutka kada radnik započne bilo kakav posao. Naveo sam dva primjera ovisnosti razuma. U oba slučaja društvo ne trpi štetu od te ovisnosti i ona je lični problem svakog pojedinca. Osim navedenih, postoje i ovisnosti koje dovode u sukob pojedinca i društvo. Princip je isti. Neke ljudske aktivnosti mi zovemo porocima. To su pušenje, konzumiranje alkohola i droga, a u određenim uvjetima i seks. Naveo sam ranije da se u tijelu koje se kreće u snažnom magnetnom polju drugog tijela indukuju struje i da te struje zagrijavaju koru Zemlje. Pregrijanost kore izaziva oslobađanje CO2 iz stijena. U kosmosu nasljednog materijala mi vidimo šta se zaista dešava u našem tijelu i na osnovu toga možemo tumačiti ono što registruju naša čula. Erotski dodir dva živa organizma je analogan vrtnji nekog nebeskog tijela u magnetnom polju drugog nebeskog tijela. Ono što se događa u našem centralnom nervnom sistemu analogno je onom što se događa u sloju tečnog metala planete građene od našeg nasljednog materijala.

Sloj tečnog metala stvara magnetno polje na površini Zemlje što je analogno utjecaju našeg centralnog nervnog sistema na mišiće.

Kada pogledate Model ZEMLJA = LJUDSKO TIJELO vidjet ćete da je toploti Zemlje analogan krvotok. Svaki uticaj na stanje u našem krvotoku analogan je promjeni energetskog stanja (nivoa) na planeti građenoj od našeg nasljednog materijala jer zaista utiče na rad ćelija našeg tijela.

Pušenje jedne cigarete povećava broj otkucaja srca 20 do 30%, povisuje pritisak krvi i ubrzava njen protok. Svaka popušena cigareta uzrokuje 10.000 mutacija na DNK. Na isti način na stanje u našem krvotoku i cijelom tijelu djeluju alkohol i droge jer povećavaju „energetski nivo“. Tom višem energetskom nivou analogno je povećanje toplote Zemlje građene od našeg nasljednog materijala. To uzrokuje oslobađanje CO2 iz kore te planete s već objašnjenim posljedicama na koru, okeane, atmosferu i život. Objasnio sam Vam vezu između unošenja stimulansa u naše tijelo i stanja u našim mišićima, nervnom sistemu i razumu. Napetost u mišićima, nervoza, konfuznost, depresija, su analogni dešavanjima vezanim za Zemlju građenu od našeg nasljednog materijala i život na njoj – naš razum. Svaki od navedenih poroka daje privid mira i sreće. Evoluciji našeg razuma je potrebno nešto drugo. Bez promjene atmosfere, stvaranja ozonskog omotača i za život podesnih klimatskih uvjeta na kopnu Zemlje građene od našeg nasljednog materijala, ne može doći do višećelijskog nivoa razvoja biljaka i životinja, a ni do pojave svijesti. Samo poznavanje nevidljivog svijeta daje mogućnost za razvoj viših nivoa svijesti.

Napetost, uzrujanost, nemir, strah, agresivnost ili mir, opuštenost, ushićenost, su svima poznata stanja našeg tijela i duha. Da li zaista ljudi znaju o čemu je riječ? Sve što se događa s našim tijelom, mišićima, kosturom, nervnim sistemom ili mozgom, ima tom događanju analogne promjene u organizaciji i aktivnostima našeg nasljednog materijala – planete Zemlje u nevidljivom kosmosu. Kao što postoje vjetrovi, uragani i mirna stanja u atmosferi, postoje i morske struje, snažni vrtlozi i mirna stanja u okeanima. Na  stanje u atmosferi direktno utiče stanje u okeanima. Kada CO2 (ugljendioksid) dospije u okeane, za biljke to znači – izobilje hrane. Povišen energetski nivo oslobađa CO2 iz kore Zemlje, ali isto tako utiče i na smanjenje njegove količine u okeanima. Hladna voda u sebi može da zadrži veće količine CO2 od tople vode. Tako se dešava da uzrok koji osigurava CO2 potreban biljkama u isto vrijeme utiče na smanjenje količine CO2 u okeanima. Tek kada se temperatura u atmosferi i okeanima snizi, kad se smanji energetski nivo u njima, kiše u sebi rastvore CO2 i na taj način raste njegova količina u okeanima.

Kada su u pitanju dnevna kolebanja temperature i količine CO2 u okeanu, zaista je teško uočiti utjecaj navedene zakonitosti na život u okeanima. Različita brzina protoka vremena u životu na Zemlji i životu na nasljednom materijalu daje nam mogućnost da taj utjecaj razumijemo. Svakom intervalu vremena na planeti Zemlji analogan je milionima puta veći interval vremena u nevidljivom kosmosu. Događanjima u našem tijelu koja traju jedan dan analogne su promjene na Zemlji građenoj od našeg nasljednog materijala koje traju hiljadama godina. Nedostatak CO2 u okeanima u toku tako dugog vremenskog perioda doveo bi do velikih promjena u količini i organizaciji živog svijeta u okeanima. Te promjene bi mi u životu na Zemlji osjećali kao promjene u našim pogledima na život i druge ljude. U ekstremnim slučajevima bi se mijenjala i naša spoznaja o materijalnom svijetu – jer bi naše logike, biljke na nasljednom materijalu, doživjele veliku promjenu. Paralelno posmatranje događanja u nama u toku jednog dana i analognih promjena na planeti građenoj od našeg nasljednog materijala omogućit će Vam da razumijete bolje i sebe i druge ljude.

Okeanima je analogan naš nervni sistem, a kori Zemlje su analogni naši mišići.

Poznato je da droge, alkohol, seks, pa i pretjerana fizička aktivnost – „smanjuju uračunljivost čovjeka“. Zamislite šta bi se dogodilo s okeanima, korom Zemlje i atmosferom u slučaju da temperatura na njenoj površini bude 60 stepeni C ili više u toku čitavog dana i da to stanje traje nekoliko stotina hiljada godina. Život na kopnu bi ili nestao ili se reducirao na najprostije organizacije života. Ne bi bilo rijeka, jezera, kiša. Nivo okeana bi se smanjivao, količina CO2 u okeanu isto tako. Život bi u okeanu dospio u krizu. Na velikim dubinama u okeanu vladaju niske temperature i jedino bi se tu zadržale nepromijenjene forme života. A u tim dubinama žive ribe – monstrumi. Tu vlada vječita borba – svak’ protiv svakog. Ribe u tim dubinama imaju glavu veću od tijela i ogromne zube. Praktično je cijela riba – jedna velika glava. Životinjama, pa i takvim ­ monstrumima, analogne su naše etike. Naše logike i etike bi doživjele u jednom danu promjene analogne opisanim promjenama živog svijeta na nasljednom materijalu. Velike temperature bi dovele do veoma brzog kretanja molekula u vodi i do pomjeranja velikih količina vode s površine na dno i obratno. Svemu tome je analogan osjećaj napetosti u našem nervnom sistemu. Došlo bi do geoloških pomjeranja i napetosti u stijenama kore Zemlje, zemljotresa i slično. Sve to mi osjećamo kao nekontrolisane pokrete mišića, bol u njima i napetost. Model sam Vam dao i po njemu ćete i sami moći tumačiti ova i sva druga stanja našeg tijela i posljedice tih stanja na naše logike i etike, odnosno na naš razum i zdravlje.

Kada bi nestao uzrok svim ovim promjenama, došlo bi do hlađenja atmosfere, okeana i površine Zemlje. Velike količine CO2 bi dospjele u okeane. Povećala bi se količina života u njima. Posljedice bi ovisile o intenzitetu i vremenu trajnja uzroka koji je doveo do navedenih promjena stanja tijela i duha. Ako bi to vrijeme bilo razmjerno veliko, stanje ekstremnih uvjeta na Zemlji bi postalo „prirodno – normalno stanje“ za život na njoj. Svako drugo stanje bi za život prilagođen ekstremnim uvjetima – bilo kritično. Došlo bi do ovisnosti o takvom stanju, a samim tim i o uzroku koji tijelo i duh u njega dovodi.

Znanje koje Vam nudim postat će temelj za stvaranje civilizacije razumnih, svjesnih ljudi. O onima koji sada sebe smatraju razumnim C.G. Jung kaže:

„Zato se i događa da vrhunski razumni ljudi, i to baš oni, trpe od smetnji u kojima si ne mogu pomoći ni voljom ni razumom.“[4]

Zašto se to događa? Jesu li to zaista razumni ljudi? To su visokoobrazovani ljudi koji su, pod pritiskom zahtjeva života u savremenim razvijenim društvima, razvili svoj razum na pogrešan način. Veliku količinu znanja u svom razumu „hranili“ su podizanjem energetskog nivoa u svom tijelu. Sve dok im je to dozvoljavalo fizičko stanje tijela i dok se sredina nije suprotstavljala poroku kojim bi postizali to povišeno energetsko stanje, oni su smatrani za razumne ljude. Kada bi postizanje tog energetskog stanja, kome je život na njihovom nasljednom materijalu bio prilagođen i količinom i organizacijom, iz bilo kog razloga bilo onemogućeno, posljedice bi bile duhovno i tjelesno rastrojstvo. Za takve ljude „pune znanja“ i prenaglašeno aktivne, Knjige kažu:

„Umišljajući da su mudri, postali su ludi.“[5]

„Ko proširi svoje znanje, a time ne poveća upućenost, ono mu samo pospješuje udaljenost od Allaha.“[6]

„Bože, sačuvaj me nauke od koje koristi nema.“[7]

„Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni…njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.“[8]

Naravno da upućenost u nauku znači i potpunu upućenost u zakone duha, ljudske psihe i odnosa među ljudima. Sve zakone koje je Darwin otkrio o evoluciji života i uvjetima koji su za tu evoluciju bili potrebni, možemo primijeniti za razumijevanje razvoja razuma. Razum je život na nasljednom materijalu i za njega važe svi zakoni evolucije života. Darwin kaže: Ako na komadu tla živi mnogo vrsta onda su one, radi fizičkim uvjetima ograničene količine života, manje brojne i time manje variraju i napreduju. Vrijeme ne doprinosi ništa ni za ni protiv odabiranja i evolucije. Do svijesti na planeti građenoj od nasljednog materijala, u kosmosu u kome su nebeska tijela građena od nasljednog materijala svih živih bića (ovo ću ponavljati dok ne postane dio Vas), doći će na način analogan onom na planeti Zemlji. Svijesti je prethodila velika klimatska promjena. Svijest se razvila kao posljedica tog događaja. Darwin kaže da sposobnost prilagodbe na velike klimatske promjene nemaju sve vrste, nego samo one koje nisu do kraja specijalizirane.

Čovjek je veoma rano propustio priliku za tu specijalizaciju u svom razvoju. Njegove vilice nisu bile prilagođene ni za jedenje trave ni za klanje životinja. Ni njegova tjelesna građa nije bila specijalizirana. Bio je spor i za bježanje i za stizanje životinja. Da bi opstao, čovjek je morao razvijati druge sposobnosti, uspravan hod, vid, život u zajednici. Najvažniji događaj na putu k svijesti bilo je pripitomljavanje životinja i uzgoj biljne hrane.

U kosmosu nasljednog materijala biljožderi su oni koji se hrane „logikama“, a mesožderi su oni koji se hrane „etikama“. Ni u tom kosmosu specijaliziranje nije put k svijesti. I na Zemlji građenoj od nasljednog materijala čovjeka, svijesti mora prethoditi velika klimatska promjena. Tu će promjenu osigurati prihvatanje ove moje poruke. Život će po prvi put imati jasnu svrhu. Radikalno će biti promijenjen stav ljudi prema životu, drugim ljudima i poslu koji obavljaju. Knjiga kaže:

„U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan, postaje mudar.“[9]

„Sine Ademov, nađi vremena za Moje ibadete, napuniću ti prsa bogatstvom i spriječiti siromaštvo, a ako ne postupiš tako, napuniću ti ruke poslom, ali neću spriječiti da osiromašiš.“[10]

Poznavanje nevidljivog svijeta daje razumijevanje svih oboljenja čovjekove psihe. Protumačit ću Vam jednu psihozu. Svakom psihologu su poznati ovi simptomi: gubljenje svijesti na određeno vrijeme, pojava glasa u dubini svijesti s nejasnom porukom, nekontrolisano trzanje i grčevi mišića.

Kako protumačiti prisustvo neke autonomne svijesti u razumu čovjeka, koje bolesnik doživljava kao govor drugog bića u njemu? Za psihologe je to neobjašnjivo. Evo objašnjenja: život je na Zemlji nastao u vrijeme stvaranja njezine kore. To su bili ekstremni uvjeti: vrelo tlo, voda u gornjim slojevima atmosfere, jaka električna pražnjenja u atmosferi, erupcije vulkana i zemljotresi. U takvim uvjetima su nastale organske molekule – klica života. Vremenom je opadao energetski nivo Zemlje, kora se hladila, okeani se formirali i u njima se od organskih molekula formirala prva ćelija od koje je počeo razvoj života na Zemlji. Kada je Zemlja u pitanju, razvoj života od te prve ćelije do danas nije prekidan. Ako posmatramo evoluciju Zemlje građene od nasljednog materijala i života na njoj, možemo zamisliti i neki drugi tok događaja. Zamislite da je neko oboljenje ljudskog tijela bilo praćeno veoma visokom i dugotrajnom tjelesnom temperaturom i da je došlo do gubljenja svijesti, nekontrolisanog grčenja, promjena boje tijela i izbijanja pjene na usta. Kod velikog broja djece je dolazilo do sličnih problema i realna opasnost nakon toga su bila oštećenje mozga pa i epilepsija. Ovom ekstremnom energetskom nivou bi u kosmosu nasljednog materijala bila analogna stanja kore, okeana i atmosfere slična onima koji su vladali u vrijeme nastanka života. Ranije formirani životni oblici bi ili izumrli ili bili svedeni na jako mali broj.

Hoću da kažem ovo: zaista postoji realna mogućnost postojanja dva početka života na Zemlji građenoj od nasljednog materijala. Normalno je da bi dijete koje je preživjelo tako visoke temperature koje su ostavile posljedice na njegov razum, ponovo svojim čulima sticalo znanja o svijetu kojima su analogne biljke na njegovom nasljednom materijalu. Ako je preživio dio ćelija koje su postojale ranije, imali bismo dva života na jednoj planeti. Mi bismo za svoj razum smatrali onaj koji bi se uspješnije prilagodio i bio brojniji. Tragove prisustva onog drugog osjećali bi kao tuđu svijest u nama. Naučnici su kao istinu prihvatili evoluciju Zemlje zasnovanu na zakonima termodinamike. Prešutno su prelazili preko dokaza o katastrofalnim događajima, potresima, uzdizanjima i spuštanjima tla, velikim poplavama, promjeni smjera i intenziteta magnetnog polja. Za činjenice koje nisu mogli zanemariti oni su tražili objašnjenje u uticaju nebeskih tijela koja pripadaju Sunčevom sistemu.

Kad posmatramo planetu građenu od nasljednog materijala čovjeka, sve misterije nestaju. Evolucija te planete nije ovisna samo od energetskog stanja planete, njene građe i položaja u nama nevidljivom kosmosu nasljednog materijala. Na tu evoluciju utiču aktivnosti našeg tijela i spoljni uticaji na naše tijelo iz neorganskog kosmosa. Promjena energetskog stanja našeg tijela uzrokuje u kosmosu nasljednog materijala „neobjašnjive“ promjene. Stanje našeg nervnog sistema se u nevidljivom kosmosu manifestuje kao stanje okeana. Promjena nivoa okeana – poplave i na taj način izazvane geološke promjene površine Zemlje, više nemaju misteriozno porijeklo. Pitanje nije šta je moglo uzrokovati to događanje na Zemlji, nego čiji je Zemlja nasljedni materijal.

„Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje?“[11]