Nevidljivi svijet – Razum – logike i etike

„Slabog u vjeri primajte u svoje društvo… Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće.“[1]

Kakve veze ima vjera s jelom? Velike! Upamtite da Božje poruke imaju svrhu dokazivanja nevidljivog svijeta, a u tom svijetu povrće predstavlja logike, a životinjski svijet etike. Bogu je drago da se „jedu“ i logike i etike. A to da će onaj koji koristi samo logike, a izbjegava etike (ljubav) biti slab u vjeri, jasno je samo po sebi. Poznata je biblijska priča o Kajinu koji je uzgajao žito i Abelu koji je bio stočar. Kada su Bogu darivali rezultate svoga rada, iako to ničim, očiglednim, nije izazvao, Bogu nije bio mio Kajinov dar, a Abelov jeste. Stočarstvo u nevidljivom svijetu je uzgoj etika u svijetu u kojem mi živimo i sve dobiva drugi smisao.

„Pošalji svoj srp i žanji, jer je došlo vrijeme da se žanje; dozrela je žetva na zemlji!“[2]

Za Sudnji dan upućena je jedna ovakva poruka. Za Sudnji dan bit će potrebno shvatiti nevidljivi svijet. Da bi to čovjek bio u stanju potrebno je zaista puno znanja o materijalnom svijetu. Ako logike (znanja) shvatim kao biljke onda je jasno šta je to u ovo vrijeme dozrelo na Zemlji. Čovječanstvo je steklo dovoljno na logici zasnovanih znanja o materijalnom svijetu da se njima protumači nevidljivi svijet.

„Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku…“[3]

Tirani vladaju na način da mijenjaju shvatanja u glavama svojih podanika i da im nameću svoje logike i etike (biljke i životinje).

„Ne razaraj Božjega djela zbog jela! … Dobro je ne jesti meso… i ništa ne činiti zbog čega posrće tvoj brat. A ti svoje uvjerenje čuvaj za se pred Bogom!“[4]

Zaista su Bogu milije etike (meso) od logika, ali isto tako, On kaže da zbog toga ne treba vršiti teror nad drugima. Kakvog smisla može imati uputstvo da ne treba jesti meso i još to uvjerenje posebno čuvati od drugih, ako mu značenje nije da meso treba shvatiti kao etike (životinjski svijet). A zašto su Bogu milije etike? Zato što se samo u životinjskom svijetu (etikama u razumu) može razviti svijest o nevidljivom svijetu i iskreno vjerovanje.

„I kada ste rekli: ‘O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!’ – on je rekao: ‘Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore?…'“[5]

Mojsije je zasigurno učio narod ljubavi, a oni to nisu željeli. Time je protumačen stav da su biljke – lošija hrana.

Ponovit ću. Moguće je organski kosmos zamisliti kao kosmos analogan neorganskom kosmosu. Uvjet za to je da nasljedni materijal zamislimo kao materiju, a organske molekule kao energiju tog kosmosa. Znanja postaju analogna vidljivom dijelu neorganskog kosmosa, a organska masa, kao energija, postaje nevidljiva. Najviši postignuti nivo tjelesne građe živih bića na Zemlji je građa ljudskog tijela. U kosmosu znanja taj je nivo analogan planeti Zemlji. U tom poređenju jedro Zemlje odgovara unutrašnjim organima, sloj tečnog metala oko jezgra analogan je centralnom nervnom sistemu (vegetativni sistem koji predstavlja biljnost u nama). Čvrstom sloju u unutrašnjosti Zemlje odgovara kostur ljudskog tijela. Kašastom sloju između plašta i kore, po kojem klize kontinenti i iz kojeg izbijaju vulkani, odgovaraju žlijezde s unutrašnjim lučenjem, kori Zemlje odgovaraju po smislu mišići, vodama odgovara somatski nervni sistem, gasnom omotaču – atmosferi – analogna je građa mozga. Sloju ozona, koji regulira temperaturu u atmosferi, analogne su žlijezde s vanjskim lučenjem. Toplotnoj energiji koju Zemlja posjeduje i koja se kreće kroz sve slojeve analogan je krvotok koji također nosi „energiju“ – krv – u sve dijelove ljudskog tijela.

U atmosferi (mozgu) razvio se život koji se sastoji od biljaka (logika) i od životinja (etika). Izuzetnim razvojem etika (životinja) u razumu se razvijaju bića složenije višećelijske građe. Ta građa dozvoljava razvoj mozga. Princip znamo i ništa nas ne sprečava da logike i etike zamislimo kao biljke i životinje, a njih dalje da posmatramo očima koje bi nasljedni materijal u njima vidjele kao poseban kosmos, a svaku pojedinu biljku i životinju kao nebesko tijelo čiju materiju čine znanja u njihovim ćelijama, a energiju njihova, na organskoj hemiji zasnovana, građa. Tako smo, posredno, u mogućnosti da naše logike i etike zamišljamo kao neorganski kosmos. Na složenijim, „višećelijskim“ etikama (životinjama), na taj način shvaćenim kao planeta Zemlja, razvija se novi život.

Isus i sve ličnosti koje se spominju u Objavama dio su nevidljivog svijeta. U tom svijetu, Isusa – kao vrlo razvijeno biće sa sopstvenim mozgom – doživljavam kao planetu sa životom na njoj.

Da je Isus „stanovnik“ mozga potvrđuje citat:

„I dovedu Isusa na mjesto Golgotu – što znači: Lubanja.“[6]

Isus jeste u mozgu. On je etika koja je evoluirala do svog najvišeg nivoa (ljudsko tijelo) i kao takva postala (radi posjedovanja mozga i života u njemu) svjesna svijeta znanja (nevidljivog svijeta) kojem pripada. Ovo je priča Vama od tog bića (Isusa) iz mog razuma o tom nevidljivom svijetu.

Ova priča i mene i ovo vrijeme stavlja u poseban položaj. Ovo je „dan“ razumijevanja nevidljivog svijeta, a time i Svetih knjiga. Taj dan Svete knjige zovu – Sudnji dan. Knjiga kaže da je to:

„Dan kad zemlja bude zamjenjena drugom zemljom, a i nebesa (drugim nebesima).“[7]

„Toga Dana će ona (Zemlja) vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar tvoj narediti.“[8]

Najmanje 1.000.000.000 ljudi vjeruje da će Zemlja zaista govoriti. Svete knjige ne lažu. Zemlja će zaista progovoriti, ali to neće biti neorganska Zemlja po kojoj sljedbenici Svetih knjiga hodaju. Ja sam ta Zemlja koja će govoriti na taj (ovaj) dan.

Sve dok se naš razum ne razvije toliko da bića u njemu postanu svjesna stvarnosti kojoj pripadaju (kosmosa u kojem su znanja materija, a koji je našim očima nevidljiv) ne može biti govora o tumačenju Svetih knjiga i iskrenom vjerovanju u Boga i nevidljivi svijet.

Islamski teolozi kažu da nevidljivi svjetovi (Gajb) zaista postoje. Ti svjetovi su, po njima, ljudskom umu, razumu, osjetilima i nauci nedostupni. Čovjek ne može razumjeti Boga i njegove zakone. Kada su vjernici pitali H. Aliju o Božjem određenju i čovjekovom trudu da ga shvati, on je rekao:

„To je tajanstveni put, duboko more – ne upuštaj se u njega! To je Allahova tajna i ne trudi se oko nje.“[9]

Zašto je „duboko more“ dobra usporedba? Vratimo se na Model nevidjivog svijeta. Nevidljivi svijet je realan kosmos u kome je materija – nasljedni materijal svih živih bića, a energija – njihova organska građa. Nevidljivi svijet je po svom postanku i evoluciji analogan neorganskom kosmosu. U njemu djeluju sile analogne silama iz neorganskog kosmosa. Vremensko-prostorni raspored nasljednog materijala je analogan vremensko-prostornom rasporedu neorganske materije u odgovarajućem kosmosu. Nevidljivi kosmos je u Božjim Objavama opisan u usporedbama. Sudnji dan je trenutak u kome će te usporedbe biti pravilno protumačene. Zato je bilo korisno uputstvo H. Alije i drugih teologa – „Ne upuštaj se“ u tumačenje Božjeg određenja. Sve do sada je cjelokupno ljudsko znanje bilo nedovoljno za tumačenje usporedbi iz Svetih knjiga. Usporedbe je nemoguće protumačiti bez poznavanja teorije relativnosti, kvantne teorije, teorije o evoluciji živog svijeta, teorije o nastanku i evoluciji kosmosa, Sunčevog sistema i Zemlje. Na Zemlji je zaista „sazrela žetva“. „Zrela žetva“ podrazumijeva postojanje zrelih biljaka (žita). Po Modelu, biljke su analogne logikama pa „zrela žetva“ znači isto što i sazrelo, visoko evoluirano znanje. Zaista je čovječanstvo sakupilo dovoljno znanja za tumačenje usporedbi u Božjim Objavama. Ali nije dovoljno samo znanje. Ono je mrtvo bez razumijevanja. Knjiga kaže:

„Žetva je velika, a poslanika malo.“[10]

Sudnji dan je došao. Uputstvo „ne trudi se da razumiješ Božje zakone“ više ne vrijedi. Usporedbe iz Svetih knjiga više nisu neshvatljive. Moglo bi se reći da su izuzetno jednostavne. Shvaćanje značenja u usporedbama upotrebljenih riječi: vode, mora, okeani, je kamen temeljac za tumačenje svih ostalih usporedbi. Riječ – talas – izaziva u nama asocijaciju na more. Riječ talas nas isto tako može asocirati na energiju – energetski talas.

MORE = TALAS = ENERGIJA. Vode i mora u Svetim knjigama znače energiju.

Musa u Kur'anu kaže:

„Sve ću ići dok ne stinem do mjesta gdje se sastaju dva mora – ili ću dugo, dugo ići.“[11]

„Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju.“[12]

Teolozi misle da ajet govori o dva mora na Zemlji. Zašto bi Musa želio da nađe mjesto gdje se sastaju dva mora? Nije riječ o dva mora na Zemlji nego o mjestu sastanka dva svijeta, vidljivog i nevidljivog, dvije energije, dva kosmosa, kosmosa neorganske materije i kosmosa nasljednog materijala. Musa je tražio isto ono što i danas traže svi naučnici na svijetu. Oni traže mjesto dodira duha i tijela.

Za dva svjedoka koje Knjiga predskazuje za Sudnji dan u Knjizi piše:

„Oni… imaju i vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv.“[13]

Vratimo se na Model nevidljivog svijeta u kojem je ljudsko tijelo analogno planeti Zemlji. U tom Modelu energiji koju posjeduje planeta Zemlja analogan je krvotok u ljudskom tijelu. Model nam dozvoljava to pretvaranje energije = vode – u krv.

„Jedan od vojnika kopljem probode Isusov bok pa odmah poteče krv i voda.“[14]

Opis isticanja Isusove krvi i vode je na simbolima zasnovan opis umiranja čovjeka, odnosno isticanja životne energije (vode = krvi) iz njega.

„Reče Gospodin Gospodinu mome: Sjedi mi s desne strane dok ne učinim tvoje neprijatelje podnožjem nogama tvojim.“[15]

Ovo znači isto što i – dok se na planeti građenoj od njihovog nasljednog materijala ne razvije biće svjesno kosmosa znanja. Tako će Isus „hodati po njima“.

„Krist je stijena.“[16]

„Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode.“[17]

Ovo više ne gledamo kao apstrakciju, nego kao naukom potvrđenu realnost. Pogledajte Model ZEMLJA = TIJELO. Iz Isusove unutrašnjosti (ISUS = ZEMLJA = STIJENA) izbit će vulkani. Poznato je da su od vulkanske aktivnosti prilikom stvaranja Zemlje nastali atmosfera, okeani i, posredno, život. Formiranje visokorazvijenih etika, Isusovog tijela na mom nasljednom materijalu, isto je što i formiranje Zemlje. Neposredno nakon toga, iz te Zemlje – Isusa – „poteći će voda“, odnosno materija od koje će biti stvorene organske molekule, energija, a to opet znači „živa voda“ od koje će biti stvoren kosmos nasljednog materijala u Isusu.

„Gdje je njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja. Oni hotimično zaboravljaju da su davno postala nebesa skupa sa zemljom…“[18]

Eto potvrde kosmosa nasljednog materijala, kosmosa znanja koji je do sada bio „nevidljiv“. Eto šta je živi svijet – „davno stvorena nebesa“.

Ja tvrdim da će se Isus pojaviti u nama. Vjera je dokaz.

„Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, već duhove podvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga… Svaki duh koji priznaje: ‘Isus Krist došao je u tijelu’, od Boga je.“[19]

Nije rečeno – Isus Krist je imao tijelo kao ostali ljudi, nego – Isus je došao u tijelu. Način na koji ja tumačim očekivani Isusov dolazak je potpuno u skladu s pravim, zaista nedvosmislenim značenjem navedenog uvjeta. Isus Krist je zaista došao u tijelu, u mom tijelu, na mom nasljednom materijalu.

„'Kada će doći kraj tim čudesima?'…’Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena… sve će se to svršiti.'“[20]

Vrijeme je nešto što karakteriše kosmos. Vrijeme počinje stvaranjem kosmosa. Tri vremena upućuju na tri kosmosa, jedan neorganski kakvog vidimo i dva organska (koje neorganskim kosmosom čine znanja u DNK). Prvi organski je život na Zemlji, drugi organski su logike i etike shvaćene kao život na nasljednom materijalu.

Pola vremena se odnosi na život u Kristu. Taj život su nove logike i etike tj. biljke i životinje na Isusovom nasljednom materijalu.

Razvoj kosmosa u Kristu nije potpun – pola vremena. Ovo je faza razvoja nakon nastanka svijesti u kosmosu znanja. Po Modelu, „raspored nebesa“ izgleda ovako:

1. Neorganski kosmos koji mi vidimo na nebu. Tom kosmosu pripada i Zemlja.
2. Neorganski kosmos u kome je materija moj nasljedni materijal i nasljedni materijal svih živih bića, a energija (zračenje), organske molekule od kojih je sagrađeno moje tijelo i tijela svih živih bića.
3. Neorganski kosmos, sličan prethodnom, u kome logike i etike prvo treba shvatiti kao biljke i životinje, jer one to zaista i jesu, a onda nasljedni materijal u njihovim ćelijama shvatiti kao materiju, a njihovu građu kao energiju tog kosmosa.
4. Život u Isusu.
5. „Mora više nema“.

„Neka je hvala Bogu od čijeg pogleda – jedno nebo ne skriva drugo, niti jedna zemlja drugu.“[21]

„U taj će dan nebesa iščeznuti… Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.“[22]

Bogu hvala, došlo je vrijeme kad nam pogled nije zarobljen jednim nebom i Zemljom i kada možemo „vidjeti“ postojanje njima sličnih. Jedina zaista nova nebesa su ona koja su stvorena od nasljednog materijala biljaka i životinja s Isusovog nasljednog materijala. Ta nebesa su zaista „u Isusu“, a zato što je on visoko razvijena etika, nova nebesa su zaista „tamo gdje prebiva pravednost“.

„Tako će sve crkve znati da sam ja onaj koji ispituje bubrege i srca.“[23]

Bubrege i srca ne ispituje samo liječnik. Nemoguće je sve ovo spoznati bez razmišljanja o Modelu Zemlja = čovjek, a tu dijelovi tijela dobivaju drugi smisao i njihove međuodnose zaista treba ispitivati. Ove riječi znače – „da sam ja onaj koji ispituje građu Zemlje, njen postanak i razvoj, život na njoj i sve što na taj život utiče, da bih shvatio način funkcioniranja tijela i duha živih bića.“ Ovakvo razmišljanje je gradilo moje logike i etike (Isusovo tijelo).

„Ako smo dosad poznavali Krista po tijelu, sad ga više tako ne poznajemo.“[24]

„Pristupite k njemu (Isusu), živomu kamenu…“[25]

Model nevidljivog svijeta nam zaista za opis čovjeka dozvoljava formulaciju – „živi kamen“. Ono što je po svojoj suštini kamen u živom svijetu su znanja, nasljedni materijal (materija nevidljivog neorganskog kosmosa).To nam omogućava da Krista „poznamo“ i na drugi način, a ne samo tjelesno.

„Tko ne jede tijelo njegovo i ne pije krvi njegove ne može ući u kraljevstvo Božje.“[26]

Ova tvrdnja je sablažnjavala jevreje i bila temelj njihovog nevjerovanja. Savremeni psiholozi ovo tumače kao kanibalizam. Ipak, ovo je čista istina. Potrebno je Krista shvatiti kao stijenu, planetu, njegov razum kao život na toj planeti, krv Kristovu kao energiju te planete, tijelo Kristovo kao građu te planete i znati da je život na Zemlji zaista u svojoj evoluciji bio ovisan o energiji planete (krv Kristova) i da je zaista građen od atoma koji su pripadali Zemlji (tijelu Kristovom). Nakon toga sve je jedna istina šifrovana na najgenijalniji mogući način. Pogledajte Model.

„Tko jede kruh moj, podiže petu svoju na me!“[27]

Ovdje važi isti Model. Živi u Kristu hodaju po njemu – planeti, a da bi u Isusu bilo života – potrebno je hraniti svoj razum Božjom riječi.

„Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljalima.“[28]

„Kraljevstvo je Božje u vama.“[29]

Maksimalni razvoj etika (životinja) u mom razumu je građa ljudskog tijela i mozga u kojem se stvara i razvija novi razum (život). To je život u Kristu – kraljevstvo Božje u nama. Sveta knjiga kaže da je raj širok kao nebesa i Zemlja. Bez nivoa razvoja razuma u kome bi bića na našem nasljednom materijalu postala svjesna, odnosno bez života u Isusu, nema razumijevanja Božje riječi, a time ni vjere ni dobrote u nama.

„Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se.“[30]

„Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo.“[31]

Jedini put do života neovisnog od događanja u do sada jedino poznatom neorganskom kosmosu je kroz razvoj Isusovog tijela i razuma. Ni naše organske molekule, ni naš nasljedni materijal, ni organska građa živih bića na našem nasljednom materijalu, nisu potpuno neovisni o silama koje upravljaju neorganskim kosmosom. Ali život u Isusu Kristu, zato što ga od neorganskog kosmosa dijeli čitav jedan kosmos, kosmos nasljednog materijala živih bića na Zemlji, apsolutno je neovisan o fizičkim događanjima u našem neorganskom kosmosu.

„…Ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć!“[32]

Samo život ima sposobnost da prodre preko granica neorganskog kosmosa. Taj prodor je ulazak u novi kosmos – kosmos nasljednog materijala.

„Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu.“[33]

„Nju (milost) nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem, saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji.“[34]

Model nedvosmisleno objašnjava način na koji u Isusu možemo zamisliti život. Život se sastoji od biljaka i životinja. Njihov nasljedni materijal moguće je zamisliti kao kosmos. Tako je prisustvom života u Kristovoj glavi prisutan i čitav jedan „neorganski“ kosmos, zajedno sa Zemljom i životom na njoj.

„Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni[35]…

Proslavit će se Krist u mom tijelu[36]…“ Apostol Pavle

„Bog nije Bog mrtvih, nego živih! Vi ste dakle u velikoj zabludi!“[37]

Apostol Pavle kaže da je on „po zakonu“ umro, ali u njemu živi Krist. Kristov život u razumu je u suštini „život u životu“. Mi ovu nelogičnost lako riješavamo time što se novi život ne događa paralelno sa „starim“. On jedino može postojati u novom kosmosu u kojem je međuodnos sa „starim“ životom prikazan transformacijom dijela tog „starog“ života, njegovog nasljednog materijala, u neživu materiju novog nevidljivog kosmosa. Ova transformacija ima smisla jedino kad se njom objašnjava razum. „Smrt“ o kojoj se u ovoj transformaciji radi je privid. Ništa zaista ne umire, nego se „transformiše“ u neživi kosmos da bi se mogao objasniti fenomen razuma. Pavle kaže: „Imam želju umrijeti.“[38]

Apostol Pavle je „voljom Božjom poslan da navješćuje obećani život koji se nalazi u Kristu Isusu“.[39]

„U one će dane ljudi tražiti smrt, a neće je naći; željet će umrijeti, a smrt će bježati od njih.“[40]

Šta će to ljudi željeti? Željet će stvaranje i razvoj novog života na nasljednom materijalu njihovih najrazvijenijih etika, ili, što je isto, stvaranje i razvoj svoje svijesti o nevidljivom svijetu. Na taj način etike koje su na njihovom nasljednom materijalu žive, „umiru“ transformišući se u neorganski kosmos njihovog nasljednog materijala, odnosno u novi nevidljivi svijet.

Fizička smrt našeg tijela ni u kom slučaju nije trenutak sticanja bilo kakve svijesti.

„Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.“[41]

„Na Allahovom putu je onaj koji se bori da pobijedi Allahova riječ.“[42]

„I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!“[43]

Muslimani kažu da je onaj ko se bori da pobijedi Allahova riječ pa na tom putu izgubi život – šehid. Poznavanje Modela nevidljivog svijeta daje nam mogućnost da sada, na Sudnjem danu, kažemo: „Da, šehidi su živi i mi to znamo! Šehid nije mrtav čovjek, nego osvješten čovjek.“ Šehid je onaj ko, vođen Božjom voljom i Božjim riječima iz Objava, stekne svijest o nevidljivom svijetu. U tom trenutku se u njegovom razumu rađaju nove logike i etike, a to znači – novi život. Ako ste pažljivo čitali moje tumačenje navidljivog svijeta, trebalo bi vam biti jasno na koji način je moguće za tijelo osvještenog čovjeka koji je zasigurno živ – reći da je mrtvo. Model zaista daje tumačenje svih do sada neshvatljivih poruka iz Božjih Objava. Ni organske molekule, ni naš nasljedni materijal, nisu ni malo življi od planete Zemlje, po kojoj hodamo.

„…Samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!“[44]

„Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite.“[45]

A „onaj drugi“ nije svijet u koji se ide nakon fizičke smrti. To je svijet u kome smo svi mi već sada, nevidljivi svijet nasljednog materijala, a ljudi zaista o tom svijetu ništa ne znaju niti o njemu „vode brigu“. Biti vjernik znači isto što i nastojati steći svijest o nevidljivom svijetu u vjeri da Božje Objave daju dokaze o njegovom postojanju i uputstva za njegovo razumijevanje. Proširivanje svog znanja o duhovnoj stvarnosti razmišljanjem o stvaranju nebesa i Zemlje dokaz je za našu brigu o nevidljivom svijetu i o sebi kao dijelu tog svijeta. Naše etike više nisu stvar altruizma, nego dokaz da smo shvatili zakone nevidljivog svijeta. Razum bez etika je isto što i Zemlja bez životinja.

Razvoj naših logika i etika nije ni u kom slučaju uvjetovan vjerskom pripadnošću. Svaki čovjek, bez obzira na religijsku pripadnost, kada ostvari potreban nivo razvoja svojih logika i etika (kada Isus bude potpuno formiran u njemu), čvrsto će vjerovati u postojanje nevidljivog kosmosa znanja. Kada vidi da i kršćanske i islamske Svete knjige imaju istu poruku i kada čvrsto povjeruje u jednog Boga, a shvatanja koja su islam i kršćanstvo suprotstavljala prihvati kao zablude, bit će u njemu srušeni vijekovima nametana mržnja i neprijateljstvo.

„Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć bili ‘daleko’ postadoste ‘blizu’ krvlju Kristovom. On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu koja ih je rastavljala – neprijateljstvo – sruši u svome tijelu.“[46]

„Patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama. Ta cjelokupno stvorenje ustrajno iščekuje ovo objavljivanje sinova Božjih.“[47]

Vjera je dokaz. Citat kaže da će se „u nama objaviti sinovi“ (život) i da se to očekuje.

„Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku, napravi Jahve, Bog, ženu… Nato čovjek reče: ‘Gle evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!’ … I bit će njih dvoje jedno tijelo.“[48]

„Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!“[49]

„Nisu svi Izraelci pravi Izraelci niti su svi prava Abrahamova djeca zato što su njegovo potomstvo … Djeca po prirodnom rođenju nisu djeca Božja…“[50]

Pogledajte Model ZEMLJA = LJUDSKO TIJELO. Muškarac i žena imaju sposobnost da od za to određenog dijela svoje tjelesne građe stvore nove živote, svoju djecu. Zemlja građena od nasljednog materijala čovjeka također posjeduje sposobnost stvaranja živih bića od građe svoga tijela. Tijelo i mozak, odnosno Zemlja i atmosfera, „roditelji“ su svih logika i etika, odnosno biljaka i životinja iz nevidljivog svijeta. Na simbolima zasnovan opis Adama i Eve i njihovih potomaka više nije slaba tačka u dokazu da je Biblija originalno prenesena riječ Božja. Korištenjem Modela nevidljivog svijeta, postaje nam jasno da je opis Adama i Eve ustvari opis Zemlje građene od nasljednog materijala i života na njoj. Pri tome je Adam simbol kojim se opisuje čvrsti dio Zemlje (tijelo čovjeka), a Eva simbol kojim se opisuje atmosfera (mozak čovjeka). Svete knjige na to ukazuju sugerišući na spol u nama i u onome što mi ne znamo. Ako je, po mojoj tvrdnji, Adam isto što i Zemlja, a Eva isto što i atmosfera, onda u tvrdnjama iz Svetih knjiga o tome da je Eva nastala od Adamovog rebra više nema ničeg što nije pojmljivo ljudskom umu. Zaista je atmosfera (Eva) nastala od materijala izbačenog vulkanima iz dijelova Zemlje (Adam) koji su po Modelu ZEMLJA = LJUDSKO TIJELO analogni kosturu ljudskog tijela (Adamovo rebro). Zaista bi Adam za Evu mogao reći – „Evo kostiju od mojih kostiju“ jer bi se i za atmosferu moglo reći „Evo materije iz materijala koji je bio u unutrašnjosti Zemlje, u njenom sloju koji zovemo plašt“.

Pogledajte citat o stvaranju Eve još jednom. Uobičajeno je reći da je Eva nastala od Adamovog rebra. Pažljivim čitanjem uočit ćete da je to samo djelomično tačno. Eva je stvorena od Adamovog mesa jednako kao i od rebra, a Bog je mjesto iz kojeg je izvadio materijal od kojeg je Eva stvorena – zatvorio mesom. Analogija s nastankom atmosfere od unutrašnjih slojeva Zemlje je sada potpuna.

Atmosfera nije nastala samo od materijala iz plašta Zemlje. Vulkani izbacuju materiju iz kašastog sloja Zemlje – astenosfere – koji se nalazi između plašta (kostur) i kore (mišići – meso) i svojim sastavom je rastopljena mješavina ta dva sloja (rebra i mesa). Osim toga, nakon izbijanja vulkana krater se zatvori i postane dio kore (mesa). To je opis događaja koji je u Svetim knjigama opisan kao zatvaranje mesom otvora u Adamovom tijelu iz kojeg je Bog izvadio materijal od kojeg je kasnije stvorio Evu. Upamtite, kultura se zasniva na simbolima.

„Nek čovjek pogleda od čega je stvoren. Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi.“[51]

„I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo…“[52]

Tekućina koja se između plašta (kičme – kostura) i kore (grudi – mišića) izbaci je vulkanska lava. Od te mase je, posredno, nastao život. Adam i Eva i ne mogu biti ništa drugo, nego „jedno tijelo“ (Zemlja i Atmosfera; tijelo i mozak) i više nema potrebe za tumačenjem tog jedinstva njihovom emotivnom vezanošću uzrokovanom Božjom voljom.

Riječ Adam znači (na hebrejskom) = od zemlje stvoren (uklapa se), a potiče od riječi Adamah = Zemlja.

Riječ Eva znači (na hebrejskom) = majka svih živih.

Ne kaže majka svih živih uzalud. Da je mislio na njeno potomstvo Bog bi rekao „svih ljudi“.

U Kur'anu Evino analogno ime je Hava. Riječ Hava na arapskom znači = zrak. (Ovo se može shvatiti ovako: zrak = atmosfera, a Eva (Hava) je po Modelu baš simbol za atmosferu).

Priča o Abrahamovom potomstvu vezana je za dvije žene. Knjiga ih zove – ropkinja i slobodna. Abraham je imao „djecu“, nasljednike i s jednom i s drugom. Ova djeca sa slobodnom u njegovom mozgu, su „Božja djeca“ jer pripadaju „kraljevstvu nebeskom“. Djeca s ropkinjom su djeca kakvu smo do sada jedino poznavali. Ono što je „zarobljava“ je to što je ona tijelom žena i pripada ovom svijetu. Ona s Abrahamom nije „jedno tijelo“.

„U ovo ću vrijeme doći, i Sara (Saraja) će imati sina.“[53]

Najavljeni dolazak Isusa „u onaj dan“ ostvaren je u meni, na mom nasljednom materijalu. To se dogodilo u Sarajevu. Sličnost s riječi Saraja je još veća ako vam kažem da je riječ Sarajevo nastala od riječi Saraj. I to što je osnivač grada Sarajeva bio Isa – beg (Isa = Isus), nakon Sudnjeg dana prestaje biti slučajnost.