Nevidljivi svijet – Sveto Trojstvo

„Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u slikama, nego ću vam otvoreno govoriti o Ocu.“[1]

Kršćani vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetoga. Za njih su oni Bogovi. Oni to zovu Božje Trojstvo i kažu da su ta tri Boga – jedan Bog. Oni priznaju da je pravo razumijevanje jedinstva tri Boga u jednom Bogu – Božja tajna. Pripadnici drugih religija imaju o „Trojstvu“ svoje mišljenje.

„Razum bilo kojem jevreju ili bilo kojem čovjeku neće dozvoliti da vjeruje da je Stvoritelj nebesa i Zemlje izašao iz materice jedne Židovke i kasnije bio ubijen od strane svojih neprijatelja.“[2]

Upravo će razum dokazivati ovu mogućnost. Čovjek je zaista stvorio nebo i zemlju. Uradio je to u svom razumu. To nebo je sagrađeno od nasljednog materijala bića koja žive na njegovom nasljednom materijalu – logika i etika u njegovom razumu. Isto se može reći i za čovjeka u razumu – Isusa. Ali on nije izašao iz materice. On nije stvoren u seksualnom odnosu. To je „bezgrešno začeće“.

O vjerovanju kršćana u tri Boga koji su istovremeno i jedan Bog, Kur'an kaže ovo:

„Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih (Isa – Isus), sin Merjemin’.“[3]

„…I ne govorite: ‘Trojica su.’ Prestanite, bolje vam je!“[4]

„Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice!’. A samo je jedan Bog!“[5]

Možda se nekome čini nemogućim usaglasiti ove stavove s onim što o Trojstvu piše u Bibliji. Božja riječ napisana u Bibliji nije pogrešna i za sve postoji razumno objašnjenje. Bilo kakav stav kršćanskih teologa o tome – mora biti pogrešan.

„Nitko ne zna tko je Sin nego Otac; i nitko ne zna tko je Otac, nego Sin…“[6]

Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku i rekao mu da je i on Bog. Svete knjige „kažu“ da je potrebno spoznati sebe da bi se spoznao Bog. Sve što u Knjigama piše služi za čovjekovu spoznaju sebe. Za Isusa se kaže da je „Sin čovječji“ i „Sin Božji“. Slijedi: ČOVJEK = BOG. Razumjeti ovo nije moguće bez svijesti o kosmosu nasljednog materijala. U nama, na našem nasljednom materijalu, razvio se život. Biljke i životinje koje žive na mom nasljednom materijalu nastale su i razvijale se na isti način na koji su nastale i razvijale se biljke i životinje na Zemlji. I u njima postoji nasljedni materijal. Taj nasljedni materijal je građa novog kosmosa. Samo Bog može stvoriti kosmos, nebo i zemlju. To znači da sam ja stvaranjem kosmosa u sebi (građenog od nasljednog materijala biljaka (logika) i životinja (etika)) postao bogolik. Istu sposobnost i osobinu posjeduju živa bića na mom nasljednom materijalu – ako posjeduju mozak. Biće koje je najviše evoluiralo (a koje pripada mom razumu) u sebi je stvorilo kosmos analogan neorganskom kosmosu. Građa tog kosmosa je nasljedni materijal bića iz njegovog razuma.

Postoji život na planeti Zemlji; život na nasljednim materijalima životinja i ljudi koji žive na Zemlji; život na nasljednim materijalima životinja i ljudi koji žive na mom nasljednom materijalu. Svaki život je moguće shvatiti kao neorganski kosmos transformacijom nasljednog materijala njegovih biljaka i životinja u nebeska tijela. Biće u kome se nalazi čitav kosmos ima osobinu bogolikosti. Na taj sam način bogolik i ja i moja najrazvijenija etika (biće s mog nasljednog materijala) i vešećelijsko biće s njenog nasljednog materijala. I sve sam to ja. To su bogovi Otac, Sin i Duh Sveti, a jasno je i kako su ta tri Boga u isto vrijeme – jedan Bog. Moje najrazvijenije etike, bića koja su tek postala svjesna svog postojanja u mom razumu, na mom nasljednom materijalu, su moje djelo. Ja sam Otac, a Isus je najrazvijenije biće u mom razumu. Duh Sveti je najrazvijenije biće iz Isusovog razuma. Vjera je dokaz. Ja jesam Otac, ali nisam Bog. On me je stvorio.

Bog je jedan i nema ni sinova ni drugih bogova pored njega. Sveto Trojstvo je na simbolima zasnovan opis bogolikosti čovjeka sa Zemlje i čovjeka s njegovog nasljednog materijala.

„U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama.“[7]

„Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.“[8]

Isus, biće koje se razvilo na mom nasljednom materijalu, zaista može izjaviti da se nalazi u čovjeku (meni, njegovom ocu), da se može razviti i u drugim ljudima („ja u vama“) i da će se i u njemu, na njegovom nasljednom materijalu razviti ljudi („vi u meni“), jer – kao što ja (otac) imam život na svom nasljednom materijalu, tako i on (sin) ima život u sebi, na svom nasljednom materijalu.

„Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: ‘Pokaži nam Oca!’? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?“[9]

„Ja i Otac jedno smo.“[10]

Ja, Otac, i moja „osvještena etika“, čovjek na mom nasljednom materijalu, zaista smo – jedno. On je u meni, a i ja sam u njemu.

Pažljivim čitanjem je moguće uočiti da Bog, Stvoritelj neorganskog kosmosa, i Otac – nisu isto biće.

„Zatim će doći svršetak, kada preda – pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu – kraljevstvo Bogu i Ocu.“[11]

„Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.“[12]

Bog i Otac. Zašto „i“? Zašto će hvaljen biti i Otac? Zaista je velika sila u onome o čemu vam govorim i zaista je hvale vrijedan nivo razvoja razuma potreban za razumijevanje nevidljivog svijeta.

„Ne stoji li pisano u vašem Zakonu: ‘Ja rekoh – bogovi ste‘? Ako, dakle, Zakon naziva bogovima one kojima bijaše upućena riječ Božja – a Pismo se ne može uništiti – kako vi meni, koga posla i posveti Otac, velite ‘huliš’ zato što rekoh: ‘Sin sam Božji‘?“[13]

Poruka je jasna: Ljudi su bogovi, a Isus je bezgrešno rođeni Sin Božji. On živi u njima. Sam Isus je dao tumačenje. On nije rođen od žene. Rođen je razvojem razuma u mom mozgu. Zato on ne priznaje za svoje roditelje, braću i sestre, one koji su roditelji, braća i sestre biću u čijem se on razumu razvio. Majka koja je rodila mene nije rodila njega. Kada su od Isusa tražili da im kaže ko je on, odgovorio je:

„Prije svega, ono što vam i govorim.“[14]

Ovo potvrđuje da on na Zemlji nije tjelesno biće. On je visokoevoluirano znanje. Njegov svijet je nevidljivi svijet znanja.

„Židovi mu rekoše: ‘Sad nam je jasno da si opsjednut zlim duhom. Abraham je umro, proroci isto tako. A ti kažeš: ‘Ako tko drži moju riječ, sigurno neće nigda okusiti smrti’. Zar si ti veći od našeg Oca Abrahama, koji je ipak umro? I proroci pomriješe. Kim se ti praviš?’

Isus odgovori: ‘Ako bih se ja sam slavio, slava moja ne bi bila ništa. Mene slavi Otac moj, za koga vi kažete da je vaš Bog. Vi ga ne poznajete, a ja ga poznajem. I, ako bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažac kao i vi’.“[15]

Židovi su lašci zato što tvrde da je Otac – njihov Bog. Oni ne znaju ko je Otac.

„Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini.“[16]

Onima koji su izašli iz Egipta pod Mojsijevim vođstvom i koji: „Ne priznaše putova mojih“[17], Duh Sveti kaže: „Ne, neće ući u počinak moj!“[18] Zato što neki moraju ući, a oni koji su prvi primili radosnu vijest nisu ušli u počinak (odmor) Božji: „ponovo Bog određuje jedan dan – neko ‘danas‘“ i kaže: „Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!“. Da su onda ušli ne bi Bog govorio o drugom danu.[19]

„Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak. Jer tko je ‘ušao u počinak njegov’, i sam je ‘počinuo od djela svojih’, kao i Bog od svojih.“[20]

Ući u počinak sličan sedmom danu Božjeg stvaranja podrazumijeva dovršeno stvaranje čitavog kosmosa i života u onima koji – danas ne budu tvrda srca prema glasu koji vam ja na ovaj način upućujem. Ja sam stvorio u sebi čitav jedan kosmos (kosmos nasljednog materijala biljaka i životinja na mom nasljednom materijalu) i život (na nasljednom materijalu najrazvijenijih etika – životinja na mom nasljednom materijalu).

Ovo je zaista Sudnji dan. Veliki broj ljudi u tom danu očekuje kataklizmu kosmičkih razmjera koju, po njima, Svete knjige predskazuju. Zaboravili su uputstvo da je sve dano u usporedbama. Kada čovječanstvo postane svjesno postojanja nevidljivog svijeta doći će do radikalnih promjena u nauci, religiji i međuljudskim odnosima. Naše logike i etike, posredno shvaćene kao biljke i životinje, nisu ništa drugo, nego kosmos nasljednog materijala tih biljaka i životinja, odnosno – kosmos znanja. Taj kosmos nije vidljiv. Svako događanje vezano za logike i etike ima svoj direktan odraz u tom kosmosu znanja. Radikalne promjene u znanjima, do kojih će poslije svega ovoga doći, moguće je posmatrati kao promjene u kosmosu znanja. Posmatrajući taj kosmos vidjeli bi sve ono što Otkrivenje predskazuje da će se na Sudnjem danu dogoditi s nebeskim tijelima.

A da će novo znanje, nove logike i etike, biti uzrok svih predskazanih kataklizmičkih događanja na Sudnjem danu, dokaz su citati u kojima se nedvosmisleno kaže da je ono što će odrediti konačne događaje biti strašni glas.

„I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, Dan kada će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.“[21]

„I govore: ‘Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite.’ A ne čekaju drugo do strašan glas, koji će ih dok se budu jedni s drugima prepirali – obuzeti.“[22]

„Zato, kao što govori Duh sveti: Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca.“[23]