Ljudski organizam je živi sistem s više nivoa organizacije. Na svakom nivou se odvijaju različiti, njemu primjereni procesi. Ćelije su nosioci svih vitalnih hemijskih procesa u organizmu, a njihov život i rad zasnivaju se na složenoj biološkoj aktivnosti molekula. To je osnovni živi sistem od kojeg ovisi uspostavljanje hijerarhijskog ustrojstva biološkog reda složenijih živih sistema, odnosno, funkcioniranje i održavanje strukture živih bića. Svaki tip ćelija je specijalno prilagođen za funkciju koju treba obaviti. Skupine ćelija istog tipa grade različita tkiva organizma, a nekoliko različitih tipova tkiva zajedno čine organ. Skupine organa povezanih zajedničkom funkcijom u ukupnoj aktivnosti organizma, organski sistemi, zadužene su za obavljanje složenijih životnih aktivnosti. Da bi neki viši nivo organizacije pravilno funkcionirao svi njegovi sastavni dijelovi moraju usaglasiti i objediniti svoje aktivnosti. Funkcionalni sistemi su karakteristične cjeline posebne biološke namjene u čiji rad su uključene pojedinačne funkcije organa iz organskih sistema. Različiti funkcionalni sistemi zaduženi su za razmnožavanje, ishranu, disanje, cirkulaciju tjelesnih tečnosti, izlučivanje štetnih tvari, informiranje ili integraciju organizma.
Nervni sistem čovjeka primarno kontrolira brze tjelesne aktivnosti, u šta spadaju mišićne kontrakcije i brze promjene funkcije unutrašnjih organa. Direktno ili indirektno, on učestvuje i u kontroli izlučivanja hormona. Da bi nervni sistem mogao funkcionirati neophodno je postojanje receptora nadražaja koji pod utjecajem određene, specifične energije dovode tijelo u odgovarajuće stanje nadraženosti (mehanoreceptori, fotoreceptori, hemoreceptori, termoreceptori…). Nervna regulacija tjelesnih funkcija odvija se po ovoj šemi: receptor – nervni sistem – tjelesna tkiva i organi. Na primljena obavještenja o uvjetima životne i unutartjelesne sredine organizam reagira aktiviranjem mišića i žlijezda.
Nervni sistem čovjeka dijeli se na moždano-moždinski i autonomni (vegetativni).
Moždano-moždinski dio nervnog sistema sastoji se od centralnog nervnog sistema (nervi koji se nalaze u mozgu i u kičmenoj moždini) i perifernog nervnog sistema (svi nervi koji izlaze iz mozga i iz kičmene moždine). Sastavni dijelovi moždano-moždinskog nervnog sistema reguliraju voljne aktivnosti mišića glave i udova, kao i kretanje u prostoru, zbog čega se ovaj dio nervnog sistema označava još i kao somatski.
Iako je u vezi sa centralnim nervnim sistemom, autonomni dio nervnog sistema djeluje samostalno, tj. bez učešća volje ili svijesti. Njegov zadatak je kontrola rada unutrašnjih organa koji održavaju najbitnije životne, tj. vegetativne funkcije. Autonomni dio nervnog sistema dijeli se na simpatički i parasimpatički.
Simpatički nervni sistem sačinjavaju dva povezana lanca parnih ganglija duž bokova kičmene moždine i ganglije među utrobnim organima.
U parasimpatički sistem uključeni su deseti moždani nerv i kompleks krstačno-moždanih nerava, a njegove ganglije su u unutrašnjim organima.
Neki od centara autonomnog dijela nervnog sistema nalaze se u kičmenoj i produženoj moždini. Oni glavni smješteni su u međumozgu, što im omogućava da djelovanje autonomnog nervnog sistema usklade i nadopunjuju sa centralnim nervnim sistemom.
Kičmena moždina ima dvojaku funkciju: refleksnu (somatski i vegetativni refleksi) i provodnu (senzorni impulsi prema mozgu i motorni impulsi prema efektorima). Produžena moždina povezuje mozak s kičmenom moždinom.
Sistem hemijske regulacije funkcioniranja organizma, koji kontrolira i podešava brzinu i intenzitet hemijskih reakcija u svim ili u određenim tjelesnim ćelijama, ostvaruje se putem hormona. Te biološki aktivne supstance (bjelančevine, aminokiseline, steroidi…) su izlučevine samostalnih žljezdanih ćelija ili njihovih tkivnih i organskih tvorevina, žlijezda s unutrašnjim lučenjem (endokrinih žlijezda). Hormoni iz tih žlijezda ulaze direktno u krvotok i limfu i tako dospijevaju u sve ćelije tijela. Hormonska regulacija tjelesnih funkcija odvija se po ovoj šemi: receptor – nervni sistem – žlijezde s unutrašnjim lučenjem – hormoni – krv – tjelesna tkiva i organi.