Pola vremena – Evolucija

Velika je šteta što izgnanici iz Raja nisu pisali memoare, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što bi na taj način svoje daleke potomke poštedjeli mukotrpnog rada na otkrivanju prave istine o tome kada, kako i zašto su stvorena bića koja žive na Zemlji. Nekoliko hiljada godina nakon „izlaska iz zaštićene zone“, potomci Adama i Eve su napisali par „izvještaja“ o stvaranju i o svemu onome što je uslijedilo nakon toga. Oni, dakako, ranije nisu imali ni volje, ni vremena da se bave takvim glupostima, jer, priznat ćete, u uvjetima u kojima su se zatekli i s nikakvim radnim navikama nije bilo ni malo lako stvoriti brojno potomstvo.

Svijet je, to već znaju i ptice na grani, stvoren nekoliko hiljada godina i šest dana prije nego što je jednom od mojih prijatelja dosadilo da čita gomile gluposti o kojekakvim „stvaranjima“ i „evolucijama“. I sam sam se nebrojeno puta uvjerio u istinitost tvrdnje koju je on tada izgovorio, a koja glasi: „Ko god kaže i šta god kaže – laže!“

Ljudskim bićima nije poznato koliko je vremena proteklo prije no što se gospodin Darwin ukrcao na barku i krenuo na krstarenje kroz prostor i vrijeme, ali zato nikada neće zaboraviti radosnu vijest koju im je od „tamo“ donio. Najviše su joj se obradovali sljedbenici Knjige, ali ni ostali nisu puno zaostajali. Da se dragi Bog, usprkos svemu, nije naljutio na njega, Darwin se uvjerio na osnovu činjenice da je njegov susret s razdraganom masom protekao bez žrtava. On je tako na vlastitom primjeru pokazao koliko je važno biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Siguran sam u to da ova postava čovječanstva ni po koju cijenu ne bi sebi dozvolila da bude na sličan način ponižena.

Dvadeset i prvi je vijek. Bitka između djece Raja i djece Rajskih otoka vodi se nesmanjenom žestinom. Neutralnih gotovo da i nema. Bića koja posjeduju svijest o postojanju nevidljivih svjetova o svemu tome, dakako, imaju vlastito mišljenje. Tvrdnja da male promjene, zajedno s prirodnom selekcijom, uzrokuju preživljavanje najsposobnijih, ni u kom slučaju ne može biti pogrešna. Darwin vas, dakle, nije obmanuo, ali vam nije rekao ni cijelu istinu.

Darwina, u stvari, „napadaju“ oni koji slute da s njegovom teorijom nešto nije kako bi trebalo biti, a kojima je, istovremeno, sama evolucija živih bića kudikamo manje jasna, nego što je to s njim bio slučaj. U smislenije kritike njegove teorije zasigurno spada i ova Gouldova: „Prirodna selekcija je snažna, divna i tačna teorija. Ja samo ne mislim da je potpuno adekvatna, niti je blizu tome da bude potpuno adekvatna.“[1].

„Prirodna selekcija ne može uraditi ništa dok se pogodne varijacije slučajno ne dogode.“[2]

Charles Darwin

Sve do nedavno, promjene koje su se događale u molekulama naslijeđa bića koja žive na Zemlji svrstavane su u slučajna događanja. Svijest o postojanju nevidljivih svjetova omogućava onome ko je posjeduje da proširi spisak mogućih uzroka promjena u genomima bića koja žive na Zemlji.

Da bi Darwinova teorija evolucije živih bića bila „potpuno adekvatna“, u njenu konstrukciju mora biti ugrađeno nekoliko novih elemenata. Za početak, dovoljne će biti ove dvije tvrdnje.

Planeta na kojoj živimo je planam!

Molekule naslijeđa svih bića koja su na toj planeti ikada živjela bile su mjesta u kojima su se upisivale informacije koje je svojim tjelesnim i duhovnim iskustvima i razmišljanjem stjecalo biće od čijeg nasljednog materijala su izgrađeni i ta planeta, i svi njeni stanovnici i zvijezda čijeg planetnog sistema su oni sastavni dio!

Ugrađivanjem ovih tvrdnji u tu teoriju, evolucija živih bića bi dobila smisao. Naše postojanje i nivo razvoja naših tijela i mozgova nisu, dakle, rezultat slučaja, nego tjelesnog i duhovnog iskustva i razmišljanja Velikog Mislioca.

„U temelju stvaranja života nije hemijska slučajnost, nego na neki način organizovana informacija.“[3]

Paul Davies

„DNK revolucija je navela cijelo jedno pokoljenje biologa na uvjerenje da cjelokupna tajna života leži u strukturi i djelovanju DNK. Takvo njihovo uvjerenje je neumjesno, a redukcionistički program se mora dopuniti novim konceptualnim okvirom.“[4]

Harry Rubin

Stajalište velike većine istraživača da se sekvencioniranjem njihovih DNK molekula mogu u potpunosti opisati organizmi živih bića je relikt iz prošlosti. Mana tog stajališta je to što ono zanemaruje nevidljivu komponentu postojanja tih bića (njihove planame i bića koja na tim planetama žive) i postojanje tajanstvenog bića (Velikog Mislioca) na čijem planamu ona žive i čijeg razuma su sastavni dio.

„Fosilni ostaci ne sadrže nikakve dokaze za postupne promjene unutar vrste. Veći dio evolucijske promjene događa se u naglim bljeskovima, a ne postupno. Vrste dugo ostaju manje više iste, da bi proživjele naglu razvojnu eksploziju.“[5]

Stephen Jay Gould

„Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih, zašto svuda ne vidimo bezbrojne prelazne forme? Bezbrojne prelazne forme su morale postojati, ali zašto ih ne nalazimo zatrpane u mnogobrojnim slojevima Zemlje?“[6]

Charles Darwin

Fosilni ostaci predstavljaju dragocjen izvor informacija o fizičkoj građi koju su posjedovali naši davni preci, načinu na koji su oni živjeli i uvjetima u kojima su živjeli. Po Modelu, u molekulama naslijeđa tih bića upisivane su spoznaje koje je tokom svog života stjecao Veliki Mislilac.

Radikalne promjene u fizičkoj građi tijela, mozga i molekula naslijeđa bića koja su živjela na Zemlji posljedica su nekog stresnog tjelesnog ili duhovnog iskustva Velikog Mislioca ili nekog značajnijeg pomaka u njegovom razumijevanju svijeta u kojem on živi. Evolucija tijela i duha tih bića nije, dakle, morala teći kontinuirano. Promjene koje su se događale u relativno kratkom vremenskom periodu nisu za sobom ostavljale veliki broj fosilnih tragova. Ne čudi stoga što su prelazne forme pronalažene relativno rijetko.

„Fosili izgleda pokazuju da su se žive vrste u Kambrijumu pojavljivale odjednom i bez nedostataka. Osnovne grupe organizama kao što su ribe, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari uvijek su se pojavljivale na Zemlji odjednom i u potpunom obliku. Među ovim grupama ne nalazi se apsolutno nijedna od prelaznih formi koje su evolucionisti zamislili.“[7]

Richard Dawkins

„Izgleda kao da su one (kambrijske vrste) bile usađene tamo bez bilo kakve evolucione historije.“[8]

Richard Dawkins

Sva živa bića, pa i ona koja posjeduju složenu građu tijela i mozga, imaju i vidljivu i nevidljivu komponentu svog postojanja. Svako od tih bića je od svojih roditelja naslijedilo „projekat“ po kojem će biti „izgrađene“ obje komponente njegovog postojanja.

Među najradikalnije promjene u organskoj građi tijela, mozga i molekula naslijeđa bića koja žive na planamu nekog višećelijskog bića koje živi na Zemlji i koje posjeduje složenu građu tijela i mozga spadaju promjene koje su se na toj planeti dogodile neposredno nakon što se to biće rodilo. Po Modelu, prvim godinama života tog bića analogan je onaj period vremena tokom kojeg su višećelijske biljke i životinje koje žive u nevidljivom svijetu na njegovom planamu i koje su do tada boravile isključivo u vodi (morima, okeanima) krenule u „osvajanje“ kopna. To je, dakle, vrijeme u kojem se to biće „susrelo“ s nepresušnim izvorima informacija i tjelesnih i duhovnih iskustava, čemu su analogni radikalne promjene u fizičkoj građi njegovog planama i dramatičan razvoj tjelesne građe bića koja na toj planeti žive.

Ako je Zemlja planam, a jeste, onda je kambrij doba koje je uslijedilo nakon što je biće od čije nevidljive komponente postojanja nasljednog materijala je ona izgrađena (Veliki Mislilac) prohodalo i progovorilo, ili, što je isto, nakon što se ono osposobilo za samostalno istraživanje svijeta u kojem živi. Radikalne promjene u fizičkoj građi njegovog tijela i mozga i u fizičkom zapisu njegovih spoznaja i iskustava (njegovoj slici svijeta) do kojih je tada došlo, dakle, radikalne promjene u površinskim slojevima fizičke građe njegovog planama (Zemlje) i u genomima bića koja na toj planeti žive (njegovog razuma), uslijedile su i kada je to biće pošlo u školu, zaljubilo se, ušlo u pubertet, doživjelo neku veću neprijatnost, oboljelo od neke teže bolesti, steklo bračnog druga, dobilo potomke, pisalo knjige i sl. Evolucionisti koji žive na Zemlji su uredno klasificirali vremenske periode u kojima se sve to događalo. Vrijeme u kojem se u njegovom životu nije događalo ništa značajno je vrijeme u kojem su genomi bića koja žive na Zemlji bili na višemilenijskom odmoru.

„Samim razmišljanjem o veličini tog zadatka, mora se priznati da je spontani nastanak živih organizama nemoguć, ali mi smo ovdje – kao rezultat, ja vjerujem, spontanog nastanka.“[9]

George Wald

Biofizičar Harold Morowitz je izračunao da vjerovatnoća spontane organizacije organskih molekula da bi došlo do formiranja veoma jednostavne žive ćelije iznosi samo jedan na prema broju koji iza jedinice ima 100 milijardi nula (deset na minus deset na jedanaestu)[10].                          

Slučaj je, dakle, isključen. Živa bića, neosporno, postoje. Bog, dakle, neovisno o slučaju, mora postojati?!

Najdublja podjela između ljudskih bića koja je meni poznata je podjela na one čiji je odgovor na pitanje kako su stvorena živa bića – slučajno, one koji na isto pitanje odgovaraju sa – pitaj Boga i one koji – ne razumiju šta je tu nejasno.

Bića koja posjeduju svijest o postojanju nevidljivih svjetova znaju da organizacija organskih molekula od kojih se sastoje hromozomi bića koja žive na Zemlji ne ovisi o zakonu vjerovatnoće. Svjesna bića, dakle, znaju da linearni genetski tekst upisan u molekulama naslijeđa bića koja žive na Zemlji nije ništa drugo do fizički zapis znanja koje posjeduje biće od čijeg nasljednog materijala je Zemlja izgrađena, odnosno, da je u pitanju uređen skup informacija koji se tokom njegovog života mijenjao u skladu s njegovim tjelesnim i duhovnim iskustvima i sa zaključcima njegovih razmišljanja. Stvarni uzroci organizacije i reorganizacije i organskih i neorganskih molekula na planamu koji se zove Zemlja su, dakle, događanja u tijelu, mozgu i razumu Velikog Mislioca. Na neku drugu mogućnost „spontano“ zaboravite.

Darwin nije ponudio smislen odgovor na pitanje: koji evolucioni mehanizam omogućava stvaranje novih vrsta, klasa, kola i carstava. Odgovor na to pitanje glasi: stvaranje novih oblika organizacije čestica materije od kojih su izgrađena tijela, mozgovi i molekule naslijeđa bića koja žive na Zemlji (ili na bilo kojem drugom planamu) posljedica je suštinskih promjena u manjem ili većem dijelu slike svijeta koju posjeduje biće od čijeg nasljednog materijala su izgrađeni i ta planeta i sva bića koja na njoj žive.      

Moja slika svijeta u sebi sadrži moja iskustva i moje spoznaje o onome što se tokom mog života događalo sa mnom, u meni i oko mene. Fizički zapis dijela moje slike svijeta su fizička građa mog planama (moje tijelo je, između ostalog, oblikovalo i iskustvo stečeno prilikom mog fizičkog kontakta sa sredinom u kojoj živim, otud i planam u mojoj slici svijeta), organska građa tijela i mozga svih bića koja na toj planeti žive, njihove molekule naslijeđa i linearni genetski tekstovi zapisani (u) njima. Kažem „dijela“, jer tu još spadaju moj novi nevidljivi svijet, sva bića koja trenutno u njemu žive, kosmosi izgrađeni od nevidljive komponente postojanja nasljednog materijala tih bića, sva bića koja u njima žive i sedmo nebo.

Slika svijeta koju posjeduje Veliki Mislilac u sebi sadrži njegova iskustva i njegove spoznaje o onom što se tokom njegovog života događalo s njim, u njemu i oko njega. Fizički zapis dijela njegove slike svijeta su njegov planam (Zemlja), organska građa tijela i mozga svih bića koja na toj planeti žive, njihove molekule naslijeđa i linearni genetski tekstovi zapisani (u) njima.

„Unutar evolucije nema napretka. Nije nužno da evoluiramo u smjeru sve veće sofisticiranosti.“[11]

Gouldov revidirani darvinizam

Prevedene na jezik nevidljivog svijeta ove tvrdnje bi glasile ovako: svako vaše razmišljanje o nekom fenomenu koje neće biti obogaćeno novim spoznajama neće vam omogućiti njegovo bolje razumijevanje. Nije nužno da nakon svakog razmišljanja budete pametniji.

Razmišljati o stvaranju i evoluciji bića koja žive na Zemlji isto je što i razmišljati o stvaranju i evoluciji njihovih molekula naslijeđa. Postoje (najmanje) dva preduvjeta za smisleno razmišljanje o stvaranju i evoluciji molekula naslijeđa bića koja žive na Zemlji. Prvi je da onaj koji o tome razmišlja posjeduje svijest o nevidljivoj komponenti njihovog postojanja, dakle, o njihovom postojanju u vidu materije i energije od kojih se sastoji sve što postoji u nevidljivom svijetu, i živo i neživo, a drugi, da mu je poznato da su molekule naslijeđa tih bića mjesta u kojima je zapisan dio slike svijeta koju posjeduje Veliki Mislilac, dakle, onaj stanovnik Matične planete od čijeg nasljednog materijala su, između ostalog, izgrađeni Zemlja, sva bića koja na toj planeti žive i on sam.

Razmišljati o stvaranju i evoluciji bića koja žive na Zemlji znači, dakle, isto što i razmišljati o stvaranju i evoluciji nevidljivog svijeta (kosmosa izgrađenog od nevidljive komponente postojanja njihovog nasljednog materijala), a samim tim i o stvaranju i evoluciji kosmosa u kojem vi živite, jer je i on izgrađen od nevidljive komponente postojanja nečijeg nasljednog materijala.

Zato što je u molekulama naslijeđa bića koja žive na Zemlji zapisan dio slike svijeta koju posjeduje Veliki Mislilac, razmišljati o njihovom stvaranju i evoluciji znači isto što i razmišljati o stvaranju i evoluciji razuma Velikog Mislioca, a samim tim i o stvaranju i evoluciji razuma bića koja žive na Zemlji, jer se i on sastoji od bića koja žive na nekom planamu.

Razmišljati o stvaranju i evoluciji bića koja žive na Zemlji mogu, dakle, i iz pozicije nekog od svjesnih bića koja žive u nevidljivom svijetu na mom planamu, mog Velikog Planamca, na primjer, i iz pozicije nekog od prepametnih bića koja žive na Matičnoj planeti, Velikog Mislioca, na primjer, jer su bića koja žive na Zemlji, istovremeno, i nečiji razum i nečije nebo.

Ja svoje pretke dijelim na one od kojih me dijeli prostor-vrijeme (preci Velikog Mislioca), one od kojih me dijeli vrijeme (bliži, dalji i veoma daleki preci mojih roditelja) i moje roditelje. Prvi su dali svoj doprinos da kosmos u kojem živim izgleda onako kako trenutno izgleda, drugi su dali svoj doprinos da planeta na kojoj živim izgleda onako kako trenutno izgleda, dakle, da i materijalna i duhovna komponenta stvarnosti u kojoj živim podržavaju stvaranje i razvoj svijesti o postojanju nevidljivih svjetova, a treći su dali svoj doprinos da ja budem stvoren i da se mogu baviti onim čime se trenutno bavim.

Svaki moj višećelijski predak koji je živio na Zemlji bio je prisutan u nevidljivom svijetu kao zvijezda oko koje kruži jedno ili više nebeskih tijela koja posjeduju slojevitu građu.

Svaki moj višećelijski predak koji je živio na Zemlji i koji je posjedovao mozak razlikovao se od svojih predaka koji nisu posjedovali mozak po tome što su dio nevidljive komponente njegovog postojanja bila i bića koja žive u nevidljivom svijetu na njegovom planamu.

Nevidljiva komponenta postojanja onih mojih predaka koji su živjeli na Zemlji i koji su posjedovali svijest o svom postojanju razlikovala se od nevidljive komponente postojanja njihovih suvremenika koji nisu bili svjesni svog postojanja po tome što su na njihovim planamima živjela i višećelijska bića. Evoluciju svijesti koju su posjedovali moji preci pratila je evolucija tjelesne građe višećelijskih bića koja su živjela u nevidljivom svijetu na njihovim planamima. To znači da su tokom više desetina hiljada godina zemaljskog vremena bića koja su živjela u nevidljivom svijetu na planamima onih mojih predaka koji su posjedovali svijest o svom postojanju evoluirala prvo u bića koja su bila osposobljena za život izvan vode, a zatim i u bića u kojima se postepeno razvijao mozak. Činjenici da sam ja stekao svijest o postojanju nevidljivih svjetova analogna je činjenica da su neka od višećelijskih bića s mozgom koja žive u nevidljivom svijetu na mom planamu evoluirala u bića koja posjeduju svijest o svom postojanju.

Kosmos nasljednog materijala nastao je onda kada su na Zemlji stvorena prva živa bića i postojat će sve dok na toj planeti bude postojao život. Bića svjesna svog postojanja koja žive u tom svijetu na planamu nekog bića koje živi na Zemlji i koje je svjesno i vidljive i nevidljive komponente svog postojanja ne znaju za to. Šanse da oni saznaju kada su i razumiju na koji način su stvoreni i evoluirali kosmos u kojem žive i oni sami su, budite u to sigurni, ravne nuli. Isto to vrijedi i za sva ljudska bića koja žive na Zemlji, jer ni ona ne posjeduju svijest o postojanju nevidljivih svjetova, što znači da im nije poznato da je kosmos u kojem žive stvoren onda kada su na Matičnoj planeti stvorena prva živa bića i da će postojati sve dok na toj planeti bude postojao život.

Bića koja posjeduju svijest o nevidljivoj komponenti svog postojanja znaju da je kosmos u kojem žive izgrađen od nasljednog materijala trenutno živih stanovnika Matične planete i da, u skladu s tom činjenicom, postoji i postojat će, gotovo nepromijenjen, desetinama miliona puta duže nego što to tvrde istraživači. Oni, dakle, znaju da je Zemlja planam Velikog Mislioca, da ima svoje bliže i dalje pretke, preciznije rečeno, desetine miliona generacija svojih predaka (planama predaka Velikog Mislioca) i da će, ako Bog da, imati i desetine miliona generacija svojih nasljednika. Nije im nepoznato ni to da je evoluciji bića koja žive na Zemlji analogna evolucija razuma Velikog Mislioca, a samim tim ni to da bića koja trenutno žive na Zemlji moraju imati mnogo toga zajedničkog s bićima koja žive na planetama izgrađenim od nasljednog materijala majke i oca Velikog Mislioca, planetama koje, sve su prilike, još uvijek postoje u nekom dijelu kosmosa u kojem vi živite. Razumjeti stvaranje i evoluciju Zemlje i bića koja na njoj žive, a ne znati za navedene činjenice je apsolutno nemoguće! 

Stvarni uzroci promjena u molekulama naslijeđa bića koja su živjela i koja trenutno žive na planamu Velikog Mislioca (promjena u njegovoj slici svijeta) i stvarni uzroci promjena uvjeta za život koji vladaju na toj planeti (promjena u fizičkoj građi njegovog tijela i mozga i njegovih molekula naslijeđa) su karike koje nedostaju u Darwinovoj teoriji evolucije. Teorija koju je on stvorio je, iz navedenog razloga, parcijalna teorija, jednako kao što su to teorije relativiteta i kvantna teorija u fizici i sve teorije koje su stvorili psiholozi, genetičari i teolozi.

Darwin je, u stvari, „otkrio“ na koji način se slika svijeta koju posjeduje Veliki Mislilac (molekule naslijeđa svih bića koja žive na Zemlji i linearni genetski tekstovi zapisani u njima) prilagođava promjenama u nekim njenim sastavnim dijelovima (promjenama u molekulama naslijeđa nekih bića koja na toj planeti žive) i promjenama unutar fizičke građe njegovog tijela i mozga i unutar dijela fizičke građe njegovih molekula naslijeđa (promjenama u fizičkoj građi njegovog planama) tokom njegovog života na Matičnoj planeti. Dalje od toga Darwin nije ni mogao dobaciti, jer mu nije bilo poznato šta je uvjetovalo promjene u genomima bića koja žive na Zemlji i promjene u svim slojevima fizičke građe te planete, ili, što je isto, jer mu nije bilo poznato da je Zemlja planam nekog bića koje posjeduje složenu građu tijela i mozga i da su bića koja na njoj žive sastavni dijelovi razuma tog bića.

Borba za opstanak između svih sastavnih dijelova slike svijeta koju posjeduje Veliki Mislilac, pokrenuta promjenama u nekima od njih, i njihova prilagodba promjenama u fizičkoj građi njegovog planama, pokrenutim događanjima unutar fizičke građe njegovog tijela, njegovog mozga i njegovih molekula naslijeđa, zaista se događaju u skladu s Darwinovim tumačenjem evolucije živih bića, što nedvosmisleno potvrđuje genijalnost njegovog uma.

Vrijeme u kojem vi živite je vrijeme u kojem će ljudska bića konačno saznati da sve ono što postoji u Sunčevom sistemu u kojem ona žive nije ništa drugo do nevidljiva komponenta postojanja nasljednog materijala Velikog Mislioca, da je stvaranje Sunčevog sistema posljedica intimne veze između dva bića različitog spola koja žive na Matičnoj planeti (roditelja Velikog Mislioca) i da su se i stvaranje i razvoj bića koja žive na Zemlji, njegovog razuma, odvijali po skraćenom postupku, dakle, po projektu koji je u sebi sažeo evoluciju razuma svih njegovih predaka.

Sva bića koja su živjela u nevidljivom svijetu na vašem planamu mijenjala su se i evoluirala zato što su njihove molekule naslijeđa bile mjesto u kojem su se informacije do kojih ste vi dolazili posredstvom svojih čula, čitanjem, razmišljanjem i razmjenom mišljenja sa sebi sličnim bićima upisivale i usaglašavale sa svim onim što je u tim mjestima upisivano i usaglašavano još od vašeg rođenja. Prethodnoj tvrdnji bi se još moglo dodati: „i zato što su se ona, da bi opstala, morala prilagođavati čestim promjenama u neživoj komponenti stvarnosti u kojoj egzistiraju i još češćim promjenama u živoj komponenti stvarnosti u kojoj egzistiraju“, ali bi to bilo pogrešno.

Tokom vašeg života neprekidno su se mijenjale i vidljiva i nevidljiva komponenta vašeg postojanja, ili, što je isto, i fizička građa vašeg tijela i vašeg mozga i vaših molekula naslijeđa i vaš planam i sva bića koja na toj planeta žive (vaša slika svijeta). Bića koja žive na vašem planamu nisu se prilagođavala svim tim promjenama, nego su neka od tih bića preživjela promjene u svojim molekulama naslijeđa (i) ili promjene u svojoj životnoj sredini, nastale vašom zaslugom, i iza sebe ostavila žive potomke, a neka nisu. Tačno je da promjene u genomima bića koja žive na vašem planamu mogu prouzročiti promjene u njihovoj životnoj sredini, ali to ne znači da to mora vrijediti i u obratnom slučaju. Bića koja žive na vašem planamu se, dakle, ne prilagođavaju, nego preživljavaju ili umiru, a to opet ovisi o zatečenom stanju u njihovoj životnoj sredini i u njihovim molekulama naslijeđa. Evolucija bića koja žive na vašem planamu, ili, što je isto, evolucija vašeg razuma, ovisi o tome u kojoj mjeri ste vi svoju sliku svijeta prilagodili uvjetima koji vladaju u materijalnoj i duhovnoj komponenti stvarnosti u kojoj živite i stanju u kojem se nalaze vaše tijelo, vaš mozak i vaše molekule naslijeđa.

Isto to vrijedi i kada su u pitanju bića koja su živjela na Zemlji, jer su se i ona mijenjala i evoluirala zato što su njihove molekule naslijeđa bile mjesto u kojem su se informacije do kojih je biće na čijem planamu ona žive (Veliki Mislilac) dolazilo posredstvom svojih čula, čitanjem, razmišljanjem i razmjenom mišljenja sa sebi sličnim bićima koja žive na Matičnoj planeti upisivale i usaglašavale sa svim onim što je u tim mjestima bilo upisivano i usaglašavano još od njegovog rođenja.

Da biste se uvjerili u to da su problemi s kojima se Darwin suočio tokom svojih istraživanja bili gotovo nerješivi i da biste sebe doveli u poziciju iz koje se jasno vidi gdje se nalazi izlaz iz tog začaranog kruga – „preselite“, na kratko, Darwina u nevidljivi svijet na planetu izgrađenu od vašeg nasljednog materijala. On bi, siguran sam u to, istog trena primijetio da se dogodilo nešto neobično, jer se fizička građa vašeg planama i postignuti nivo razvoja bića koja na njemu trenutno žive značajno razlikuju od fizičke građe planama Velikog Mislioca (planete Zemlje) i postignutog nivoa razvoja bića koja na toj planeti žive, ali ga te činjenice ne bi mogle navesti na to da promijeni svoje mišljenje o stvaranju i evoluciji živih bića. Vama bi se, govorim vam to iz vlastitog iskustva, već na samom početku ovog mentalnog eksperimenta mogle (i trebale) upaliti lampice. U tom slučaju bi se od vas očekivalo da novopečenom planamcu Darwinu prekratite istraživačke muke tako što ćete se kao anđeo čuvar pojaviti u njegovim snovima i otkriti mu da se nalazi u nevidljivom svijetu na vašem planamu i da ni fizički izgled planete na kojoj trenutno živi (vašeg planama), ni postignuti nivo razvoja bića koja na njoj žive (vašeg razuma) nisu uvjetovani isključivo slučajnim događanjima u prostoru i vremenu nevidljivog svijeta i zakonima fizike koji u tom svijetu vladaju, nego da su, još i više, uvjetovani onim što se događalo s vašim tijelom, vašim mozgom, vašim molekulama naslijeđa i vašim razumom od vašeg rođenja do sada. Trebali biste ga još upozoriti i na činjenicu da je onaj dio vašeg djetinjstva kojeg se vi ni na koji način ne možete sjetiti jedini dio vašeg života u kojem na vašem planamu nisu postojala bića koja posjeduju mozak, ili, što je isto, da su neka od bića koja žive na vašem planamu (čije stvaranje i evoluciju on upravo proučava) posjedovala mozak već u drugoj godini vašeg života (u mom slučaju to je, otprilike, trideseti dio postojanja mog planama), što se dramatično razlikuje od općeprihvaćene procjene po kojoj su samo u posljednjoj desetini procijenjene starosti Zemlje na toj planeti postojala bića koja posjeduju mozak. Bilo bi lijepo od vas da mu kažete i to da su tijela, mozgovi i molekule naslijeđa svih bića koja žive na Zemlji i sama ta planeta izgrađeni od energije i čestica materije kojima su analogni manji dio molekula naslijeđa Velikog Mislioca i linearni genetski tekst zapisan (u) njima, da je stvaranju Zemlje prethodilo stvaranje genoma Velikog Mislioca, ili, što je isto, miksanje genoma njegovih roditelja, i na kraju da je Zemlja „naslijedila“ i dio fosilnih ostataka koji su se stvarali na planamima nekih njegovih predaka, iste one fosilne ostatke kojima je on dokazivao svoju teoriju i kojima su mu je drugi rušili.

I za vas i za Darwina olakotna okolnost je to što se on nije bavio istraživanjem svijesti, jer biste ga u tom slučaju morali „seliti“ čak u vaš novi nevidljivi svijet, a možda još i dalje, dakle, tamo gdje ona zaista „boravi“.

Od Darwina na ovamo, bića koja žive na betonu su preživljavala teške trenutke. Zemlja je odlučila uzvratiti udarac. Istraživači su se povukli u ilegalu. „Sile“ su „masi“ davale ubrzanje na kvadrat. Čuvari stada su prešli s riječi na nedjela. Cijena „nevidljivog svijeta“ je drastično pala. Bog je Sirat ćupriju sagradio u Sarajevu. Bosanci[12] su preselili na onaj svijet. Vrijeme se prepolovilo.

„'Uništit ću mudrost mudrih i učinit ću ispraznom umnost umnih.’ Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje li je istraživač ovog svijeta? Zar nije Bog učinio ludom mudrost svijeta? Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vjeruju spasiti ludošću propovijedanja.“[13]

Bože, hvala Ti!