Pola vremena – Planamci

Kosmos nasljednog materijala je realan svijet. U njemu važe svi zakoni fizike s kojima se i vi svakodnevno susrećete. Prije ili kasnije, i u njemu će živjeti bića koja će se pitati kako je on nastao i kako funkcionira, koja je svrha njegovog postojanja, je li njihovo postojanje u njemu izuzetak ili pravilo i zašto je dragi Bog dozvolio stradanje onih koji vjeruju i čine dobra djela. I njihovim istraživačima i teoretičarima živote će zagorčavati činjenica da je, radi principa neodređenosti, događanja na nivou atoma nemoguće tačno izmjeriti ili predvidjeti. Ograničenja vezana za mentalne sposobnosti onih koji se bave istraživanjem i stvaranjem teorija, materijalne mogućnosti društva da podrži sve skuplje eksperimente koje oni osmišljavaju i destruktivne porive onih koji su prigrabili vlast, i kod njih će dovesti u krizu vjerovanje da će, makar i u dalekoj budućnosti, razumjeti svijet u kojem žive.

Da ste rođeni u istim uvjetima, vi biste se od vaših predaka koji su živjeli prije nekoliko desetina hiljada godina razlikovali malo ili nimalo. Da je posljednje ledeno doba potrajalo do vremena u kojem vi živite, što ni u kom slučaju nije ovisilo o vašim precima, ni od mog pisanja, ni od vašeg čitanja ove knjige, ni od utjecaja onog što je u njoj napisano na bića koja žive u nevidljivim svjetovima – ne bi bilo ništa!

Ni bića koja trenutno žive u nevidljivom svijetu na vašem planamu, vaši planamci, nisu u stanju ubrzati svoj evolutivni i kulturološki razvoj promjenom klimatskih uvjeta koji vladaju na toj planeti, jer su ti uvjeti, između ostalog, posljedica događanja vezanih za vaše tijelo i vaš duh. Oni su sastavni dio vašeg razuma i samo im vi možete osigurati povoljne uvjete za evoluciju fizičke građe njihovog tijela i mozga. U njihovim molekulama naslijeđa (i u molekulama naslijeđa bića koja žive na njihovim planamima) zapisane su sve promjene duhovne komponente slike svijeta koju ste vi gradili od svog rođenja, a fizička građa planete na kojoj oni žive i organska građa njihovih tijela i mozgova i njihovih molekula naslijeđa vaš je nasljedni materijal, na čiju aktivnost, između ostalog, utječu trenutno stanje u vašem tijelu i mozgu i promjene u materijalnoj i duhovnoj komponenti stvarnosti u kojoj vi živite. Oni su vaše „ja“ više od bilo čega što bi se moglo tako nazvati. Svakom od njih vi ste fizički bliži od bilo kojeg bića iz svijeta u kojem oni žive. Ne znajući za vaše postojanje i za postojanje planete na kojoj vi živite i kosmosa čijeg je ona sastavni dio, i oni će nadahnućem nazvati svoje spoznaje o nužnosti postojanja „onog svijeta“ i nadnaravnog bića koje je sposobno stvoriti sve što postoji u „Sunčevom sistemu“ u kojem oni žive i odrediti šta će se, kako i kada unutar njega dogoditi. Ako će nadahnuće njihovih „proroka“ u biti ovisiti o vama, sami zaključite ko ste i šta ste im u tom slučaju vi!

Ako ne pripadate sretnicima koji razumiju(?!) na koji su to način energija i materija „dvije prirode jednog postojanja“ (Energija = Materija), odnosno, ako vam nije jasno o čemu nam to „govore“ teorije relativiteta i kvantna teorija, jedini način da „sami“ dođete do tačnih odgovora na ta pitanja je da bićima koja žive u nevidljivom svijetu na vašem planamu, a to opet znači samom sebi, pokušate objasniti fizikalnu povezanost njihovog i vašeg postojanja. Između ostalog, ovaj mentalni eksperiment zahtijeva od vas da zamislite i vaše „fizičko prisustvo“ u svijetu u kojem žive vaši planamci.

Bića koja žive u nevidljivom svijetu na vašem planamu imaju onoliko svijesti o sebi i o svijetu u kojem žive koliko je vi imate o njima i o svijetu u kojem oni žive, dakle – nimalo. Trenutno, niti jedno od tih bića ne posjeduje složenu građu mozga. To, međutim, ne znači da vi ne možete zamisliti i pokušati ostvaririti i neki od niza mogućih viših nivoa razvoja njihovog tijela, mozga i razuma. Kažem mogućih, jer bez obzira na vašu mogućnost „nadnaravnog“ utjecaja na njihovu životnu sredinu, njihove genome i njihove razume, bića koja žive na vašem planamu nikada neće steći svijest o postojanju nevidljive komponente svog postojanja i o postojanju vas, „vlasnika“ materije i energije od kojih je izgrađeno sve što postoji u „Sunčevom sistemu“ u kojem oni žive, i živo i neživo, i vidljivo i nevidljivo.

Vaš (zamišljeni) „boravak“ u nevidljivom svijetu na vlastitom planamu i „druženje“ s vašim planamcima omogućili bi vam da spoznate šta je to što je i istraživačima koji žive na toj planeti i istraživačima koji žive na Zemlji stvarnost u kojoj borave činilo gotovo neshvatljivom. Shvatili biste da je to „nešto“, u oba slučaja, bio nedostatak svijesti o postojanju kosmosa u kojem se nalazi planeta na kojoj živi biće od čije je organske građe molekula naslijeđa, kao energije, i linearnog genetskog teksta zapisanog u njoj, kao materije, izgrađeno sve što postoji u Sunčevom sistemu u kojem oni (istraživači koji žive na vašem planamu ili istraživači koji žive na Zemlji) žive, uključujući i planetu na kojoj žive i sva bića koja na toj planeti žive.

Da biste mogli „ozbiljno“ razmišljati o stvaranju i evoluciji kosmosa u kojem živite, planete na kojoj živite i bića koja na toj planeti žive, vi morate čvrsto vjerovati da i kada ste vi u pitanju jedan takav kosmos realno postoji i da je s kosmosom u kojem vi živite fizikalno povezan na isti način na koji je kosmos u kojem vi živite fizikalno povezan sa stvarnošću u kojoj žive vaši planamci (nevidljivim svijetom, kosmosom nasljednog materijala). Događaji u ta dva realno postojeća, vama nevidljiva svijeta (kosmosa u kojem žive vaši planamci i kosmosa u kojem živi biće čiji planam se zove Zemlja i koje nas, Zemljane, zove svojim planamcima) su, sve do sada, nekontrolirano utjecali na vaš život. Knjiga koju čitate pruža vam mogućnost da te utjecaje razumijete i usmjerite u svoju korist.

Put kojim se kreću istraživači koji pokušavaju razumjeti stvarnost u kojoj žive, spoznati kako geni kontroliraju rast i oblik nekog živog bića i dokučiti pravu prirodu ljudske svijesti ostat će slijepa ulica sve dok njihova istraživanja ne budu zasnovana na njihovom čvrstom uvjerenju da živa bića imaju i vidljivu i nevidljivu komponentu svog postojanja i da je svaki  kosmos, pa i onaj u kojem oni žive, kosmos nasljednog materijala. Ista će ograničenja, dakako, vrijediti i za istraživače koji će se, ako Bog da uskoro, istraživanjima vezanim za stvaranje i evoluciju kosmosa, genoma i ljudske svijesti baviti u nevidljivom svijetu. Uporno inzistiranje vaših planamaca na tvrdnjama da su materija i energija od kojih je izgrađeno sve što postoji u kosmosu u kojem oni žive (nevidljivom svijetu) bile u njemu prisutne još od trenutka njegovog stvaranja i da je taj kosmos samo dva do tri puta stariji od planete na kojoj oni žive, kao što to trenutno čine Zemljani, činilo bi i njihova nastojanja da naprave neki značajniji pomak u razumijevanju stvarnosti u kojoj žive ne samo uzaludnim, nego i djetinjasto naivnim. Kosmos nasljednog materijala u kojem oni žive izgrađen je od nasljednog materijala svih bića koja trenutno žive na Zemlji, a tragove postojanja stotina miliona generacija predaka tih bića oni neće moći prepoznati u, ni na koji drugi način objašnjivom, visokom stupnju razvoja fizičke građe kosmosa u kojem se nalaze, planete na kojoj žive i njih samih. Zato što nikada neće posjedovati svijest o postojanju nevidljivih svjetova, oni nikada neće saznati da je odnosu između starosti „Sunčevog sistema“ unutar kojeg oni žive i kosmosa naslijednog materijala u kojem se on nalazi analogan odnos između vaše starosti i starosti planete Zemlje. U njihovim naučnim teorijama nikada neće biti mjesta za „stvaranje iz ničega“, jer im ni na kraj pameti neće biti činjenice da su stvaranje i evolucija materije i energije u nekom dijelu kosmosa u kojem oni žive neposredna posljedica rađanja nekog bića na Zemlji i da se odvijaju po projektu zapisanom (u) molekulama naslijeđa tog bića.

Vjerovatnoća da će istraživačima koji ne posjeduju svijest o postojanju njima nevidljivih svjetova poći za rukom da odgonetnu kako su stvoreni i na koji način su evoluirali kosmos u kojem oni žive i planeta Zemlja na kojoj žive jednaka je vjerovatnoći da će onome ko vjeruje da su bića koja trenutno žive na toj planeti tek druga ili treća generacija od stvaranja života na njoj poći za rukom da razumije kada i kako su ta bića stvorena i na koji način su evoluirala. Svesti postojanje i evoluciju svih bića koja su ikada živjela na Zemlji na svega nekoliko stotina godina je, dakako, nemoguće, ali bi istraživačima jednako teško bilo braniti i svaku drugu teoriju o stvaranju i evoluciji živih bića kada bi, nekim čudom, bili izbrisani svi tragovi postojanja života na toj planeti stariji od nekoliko stotina godina, a oni sami ne bi imali nikakav drugi osim vizuelnog kontakta s drugim živim bićima. Upravo to su uvjeti u kojima su stanovnici Zemlje koji posjeduju svjest o svom postojanju, sve do nedavno, stvarali svoje teorije o nastanku i evoluciji materije i energije od kojih se sastoji kosmos nasljednog materijala u kojem oni žive. Ono što su oni vidjeli posmatrajući nebo iznad sebe nije ništa drugo do nevidljiva komponenta postojanja nasljednog materijala svih bića koja su tada živjela u nekom drugom kosmosu na planeti na kojoj živi i biće od čijeg nasljednog materijala je izgrađeno sve što postoji u našem Sunčevom sistemu i čijeg razuma smo mi, Zemljani, sastavni dio.

Zahvaljujući vašem istovremenom „prisustvu“ i „ovdje“ i „tamo“ vi biste bili u prilici da spoznate jesu li u pravu oni istraživači koji žive na Zemlji koji tvrde da većina događanja na nivou atoma nije ni uvjetovana ni prouzročena nečim što pripada kosmosu u kojem oni žive(?). Pretpostavljam da vam ne bi trebalo puno vremena da shvatite da ono što će se na vašem planamu dogoditi u budućnosti ne može biti u potpunosti određeno znanjem kojim vaši planamci raspolažu u sadašnjosti iz prostog razloga što na događanja vezana za materiju i energiju od kojih se sastoji kosmos nasljednog materijala u kojem oni žive utječu i događanja vezana za fizičku građu tijela, mozga i molekula naslijeđa bića koja trenutno žive na Zemlji, pa čak i razumi tih bića. Shvatili biste, dakle, da nije riječ o nasumičnim, ničim uvjetovanim ni prouzročenim događajima, nego je u pitanju utjecaj „nečega“ što realno postoji izvan tri prostorne i jedne vremenske dimenzije kosmosa nasljednog materijala i što neposredno utječe na tijek događaja unutar njih.

Karika koja nedostaje u lancu uzroka i posljedica koji su stvorili oni koji se istraživanjem događanja na nivou atoma bave na Zemlji zove se svijest o postojanju nevidljivih svjetova. Njima nije poznato da je kosmos u kojem žive kosmos nasljednog materijala i da ono što će se u budućnosti događati na Zemlji ovisi i o tome šta će se u budućnosti događati u tijelu, mozgu, molekulama naslijeđa i razumu bića od čijeg nasljednog materijala je ona izgrađena.

Nadam se da vam je sada jasno koliko je svoje vrijeme nadrastao Planck kada je tvrdio da je stvarnost iza onoga što se može predstaviti[1]. Ništa manje „dalekovid“ nije bio ni Dirac kada je svojim kolegama istraživačima savjetovao da u svakom trenutku budu spremni na mogućnost da ubjeđenja kojih su se dugo pridržavali mogu biti pogrešna[2]. Vjerujem da ni ova dva velikana ljudske misli nisu očekivala da će promjene u poimanju stvarnosti u kojoj žive biti tako radikalne i sveobuhvatne kao što će to biti promjene koje će prouzročiti svijest o postojanju nevidljivih svjetova s kojima su naš kosmos i bića koja u njemu žive fizikalno povezani, ali to ni u kom slučaju ne umanjuje njihovu genijalnost.

Bića koja žive u nevidljivom svijetu na mom planamu itekako osjećaju česte promjene u mom tijelu i razumu prouzročene mojim načinom života i mojim razmišljanjima o nevidljivim svjetovima. Da bih se koliko-toliko iskupio za takvo svoje ponašanje poslužit ću se stihovima Maka Dizdara.

„Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj

Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja

Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda“[3]

Eto, dragi moji planamci, kad god budete u dilemi kako postupiti u nekoj situaciji u kojoj vam se učini da mojom krivicom nećete dočekati sutrašnji dan, „zagledajte“ se u svoje genome i potražite mjesta u kojima sam upisao ove stihove Maka Dizdara. Svi vaši problemi će istog trenutka postati manje važni, jer ćete shvatiti da su muke na koje sam vas stavljao imale svoj smisao.