Smrti, u vidu prestanka trajne svjesnosti, nema. Raspad nekog sistema, odnosno, materijalnog tijela bića, tu trajnu svjesnost ne može da ugrozi, jer ona postoji prije svakog sistema i predstavlja nužni uslov za nastanak i razvoj svakog sistema, pošto jedan sistem ne bi moglo da napravi ono koje nije svesno. Ta svjesnost ostaje i poslije raspada sistema jer njen nosilac nije sistem, već veliki i mali dijelovi svijesti koji su elementi sistema, koji ostaju da postoje i poslije raspada sistema, kao što su postojali i prije. Dijelovi i djelići svijesti, kao elementi sistema, su ti koji postoje apsolutno, a sistemi postoje samo relativno. Sistemi su samo oblici njihovog kretanja rada.