To su tri, po svojoj funkciji različita dijela svakog sistema, napravljena od dijelova i djelića svijesti.

Tijelo sistema, to su svi oni dijelovi i djelići svijesti koji grade jedan sistem kretanja i rada – sa ciljem da se zajednički, organizovano, po načinu podjele rada i rezultata rada, što duže održe u životu, tj. u stanju kretanja i rada, uz maksimalno izbjegavanje nezadovoljstva/zla, a ostvarenje zadovoljstva/dobra.

Mozak sistema, to je onaj dio sistema koji je zadužen da u sebi čuva i pamti informacije/znanje, tj. pravila i zakone o kretanju i radu u sistemu, koji omogućuju najefikasnije izbjegavanje nezadovoljstva/zla, a ostvarenje zadovoljstva/dobra.

Svijest sistema, to je uvijek određena svjesna energija koja igra ulogu medija, tj. informatičkog sistema. Ona je ujedno uvijek i zajednička, tj. kolektivna svijest sistema. Ona uvijek obavija i prožima sve dijelove sistema i uz pomoć mozga i informacija koje u vidu pravila i zakona u mozgu stoje, informatički ih sve povezuje, kako bi se svi kretali i djelovali kao jedna homogena, harmonična cjelina.

Tijelo, mozak i kolektivna svijest sistema nisu tri različita oblika postojanja, već jedan i isti. To je svijest svemira koja sebe u sebi dijeli na dijelove i djeliće, velike i male, koji se putem samoorganizovanja smještaju jedni unutar drugih, manji unutar većih, na koji način se stvara hijerarhija manjih sistema kretanja i rada unutar većih sve do svemira kao najvećeg i najšireg sistema u hijerarhiji.

To smještanje manjih dijelova unutar većih čini – da manji unutar većih igraju ulogu tijela većih, a veći, ulogu kolektivne svijesti manjih, koja povezuje, sjedinjuje i nosi u sebi ove manje.

Na primjer, atom kao sistem kretanja i rada i kao organizam i biće, je jedno prostorno veće i šire svjesno polje koje ima svoje ja, unutar kojeg su smještene elementarne čestice (protoni, neutroni itd.), od kojih svaka takođe, ima svoje svesno ja. Elementarne čestice su tijelo i mozak atoma, a ono svjesno energetsko polje unutar kojeg su sve one smještene, igra ulogu njihove kolektivne svijesti koja ih sve nosi u sebi i komunikativno povezuje.

Zatim, ćelija je jedno prostorno šire svjesno polje od atoma, unutar kojega su smješteni atomi. Atomi su tijelo i mozak ćelije, a ćelija je njihova energija tj. kolektivna svijest koja ih komunikativno povezuje.

Kao što je i čovjek jedno još šire svjesno, energetsko polje unutar kojega su smještene ćelije. Ćelije su te koje grade čovjekovo tijelo i mozak, a svjesna energija koja ih obavija i prožima, je njihova, zajedniča, kolektivna svijest. To je, zapravo, ova naša, ljudska svijest. Ovako kako to simbolično pokazuje ova slika dole.

Najsitnija bijela polja na slici simbolično predstavljaju elementarne čestice unutar svjesnih energetskih polja atoma, koja su označena tamno plavom bojom. Smeđa, šira svjesna polja koja obavijaju i u sebi komunikativno povezuju atome su energetska, svjesna polja ćelija. A najšire svjesno energetsko polje označeno svijetlo plavom bojom je čovjekova svijest. Ona obavija i u sebi komunikativno povezuje sve ćelije i organe tijela. Pomoću nje radi mozak i nervni sistem tijela – kao što naši računari i njihovi programi rade pomoću električne energije.

Tako, na primjer, u vrijeme kada čovjek razmišlja, dešava se to da ta energija sama, po svojoj želji i potrebi, vadi i u sebi oživljava informacije koje je ona ranije uz pomoć čula sakupila o svijetu okolo sebe i pohranila u mozgu da ih sačuva. Što praktično znači da ljudski mozak, kako sada vjerujemo, nema sposobnost da misli, već čovjekova svijest kao neka vrsta elektriciteta, tj. elektromagnetnog polja koje obavija i prožima ljudsko tijelo i mozak. Ona je ta unutar koje informacije (znanja), izvađene iz mozga, oživljavaju i postaju vidljive. Slično kao što na monitorima naših računara informacije, koje električna energija vadi iz harddrajva računara, postaju vidljive. Ta energija u ljudskom tijelu je istovremeno svjesna sadržaja i značenja tih informacija koje u sebi oživljava. Kao što je i cijelo tijelo svjesno jer je sa njom povezano. Da nije tako, ljudsko tijelo ne bi bilo u stanju da izvršava komande u vezi njegovog kretanja i rada koje mu, preko nervnog sistema, dolaze iz mozga pomoću te energije, tj. pomoću čovjekove svijesti. To i omogućuje tijelu da živi i samoodržava se – kao jedna kompaktna, homogena, živa, svjesna cjelina i sistem. Kad se ta energija odvoji od ćelija i organa tijela, informatički sistem tijela (mozak i nervni sistem) prestaju da rade i tijelo tada umire i raspada se.

Poput ljudskog tijela, hijerarhijski je građen cijeli svemir. Svemir je najšire i prostorno najveće svjesno energentsko polje koje u sebi nosi i komunikativno povezuje sve galaksije. Galaksije su manja svjesna polja koja u sebi nose zvjezdane sisteme. Zvjezdani sistemi su još manja svjesna polja koja u sebi nose nebeska tijela-planete. A nebeska tijela su još manja svjesna polja koja u sebi nose atome, i konačno atomi su manja svjesna polja koja u sebi nose elementarne čestice koje su najmanja svjesna polja. Bez ovog najšireg svemirskog svjesnog energetskog polja cijeli svemir bi se raspao. Odnosno, ne bi bio u stanju, ni da nastane, ni da se razvije.

Kao što na slici vidite, ono što zovemo imenom “energija/materija” i “materijalne forme” samo je hijerarhija većih i manjih svjesnih polja koja su hijerarhijski smještena jedna unutar drugih. Nikakve materije tu nema.

Uz napomenu, da mogućnost smještanja manjih dijelova i djelića unutar većih stoji u tome što su veći dijelovi rjeđi (manje su napregnuti), a manji su gušći (više su napregnuti), pa manji mogu da prolaze kroz veće i kreću se unutar njih, kao na primjer što ptica može da se kreće kroz vazduh ili riba kroz more. Ovaj stepen napregnutosti zavisi od vibracije, koja je brža i gušća kod manjih dijelova i djelića svijesti, a sporija i rjeđa kod većih. Tako na primjer, vibracija jedne elementarne čestice je najbrža i ona je najgušća, jer elementarna čestica je prostorno najmanja, a vibracija svemira je najsporija, a time ujedno i najrjeđa, jer svemir je prostorno najveći. Samo jedan njegov titraj, odnosno udisaj/izdisaj, traje milijardama godina. Zato unutar svemira može da se smjesti i da se kreće i radi sve.