Svijest i svjesnost su dvije različite riječi i dva različita pojma.
Svijest je ono koje postoji i ima sposobnost da pomoću svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti stiče iskustvo, tj. znanje.
A svjesnost je jedno od stanja svijesti u koje svijest sebe dovodi pomoću iskustva/znanja, odnosno, uz pomoć promišljanja i razumijevanja tog znanja.
Nasuprot kojem stoji stanje svijesti zvano, “nesvjesnost”. To je stanje u kojem svijest i dalje postoji, ali ne koristi, ni svoje fizičke i psihičke sposobnosti, ni svoja znanja.
U vezi s ovim važno je naglasiti da je, na primjer, u čovjeka i kamena svijest ista, ali nije svjesnost. Ljudsko tijelo, mozak i čula su visoko razvijeni instrument pomoću kojega svijest koja gradi tijelo čovjeka znatno povećava mogućnosti korištenja svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti, a time ujedno i mogućnosti sticanja iskustva/znanja, kao i svoju svjesnost. U odnosu na kamen u kojeg su mogućnosti korištenja fizičkih i psihičkih sposobnosti znatno manje, kao i sama njegova svjesnost.
U vezi s tim, ako želimo da znamo koliko je neka materijalna forma svjesna, potrebno je da putem njenog objektivnog čulnog, posmatranja utvrdimo šta ona jeste, odnosno, šta ona čini i kako se ponaša. Pravilo svakog postojanja, pa i postojanja svih materijalnih formi ili čestica koje samo relativno postoje, jeste da svijest od koje su ove građene, onoliko zna i da je onoliko svjesna koliko joj je potrebno da po tom znanju putem samopreobražavanja poprimi oblik neke čestice ili materijalne forme, a zatim i onoliko koliko je potrebno da se kao takva što duže održi. Pa tako, ako je riječ o svijesti koja gradi jedan kamen, ona zna i svjesna je onoliko koliko joj je potrebno da bi se objektivno manifestovala i održala kao kamen. Ako je riječ o svijesti koja gradi ljudsko tijelo, tj. čovjeka, tada ona zna i svjesna je svega onoga što joj je potrebno da bi se samopreobrazila u tijelo čovjeka i svega onoga što je potrebno da bi se kao čovjek održala.
Mada, sve to u vezi količine znanja i svjesnosti kojom svijest neke materijalne forme ili čestice raspolaže i ne mora bukvalno da znači tako. Sve zavisi od razvijenosti čula, odnosno, informatičkog sistema koji neka materijalna forma ili čestica ima priliku da koristi. Što bi trebalo da znači da jedan atom u ljudskom tijelu, na primjer, može da bude svjestan isto onoliko koliko i čovjek, s obzirom da je svaka ćelija u ljudskom tijelu i svaki atom u njoj komunikativno povezan sa sviješću cijelog ljudskog tijela i da je u svakom trenutku informisan i svjestan svega onoga čega je i čovjek svjestan. Što važi i za jedan kamen koji se nalazi u sastavu nekog nebeskog tijela kao sistema, koji zna i svjestan je isto toliko koliko i to nebesko tijelo. Ili čak koliko i cijeli svemir, s obzirom da niti i jedno nebesko tijelo u svemiru ne postoji izdvojeno samo za sebe, već uvijek u sastavu nekog još šireg sistema nebeskih tijela i cijelog svemira i da je svako nebesko tijelo svjesno koliko i cijeli svemir. Što bi trebalo da znači da jedan kamen koji se nalazi u sastavu nekog nebeskog tijela može da bude svjesniji čak i od samog čovjeka, tj da bude svjestan koliko i cijeli svemir. I da će čovjek da postane toliko svjestan tek onda kada i on bude uspio svojom sviješću komunikativno da se poveže sa cijelim svemirom. Što je, svakako, moguće i što nekim rijetkim ljudima (meditantima) s vremena na vrijeme i uspijeva.