Drugi i glavni razlog je vrlo prost i jednostavan za razumijevanje. Po zakonu postojanja, materijalnog postojanja ne može da bude bez naprezanja i kretanja, tj. bez rada. A kao što znamo, svaki rad umara, a svaki umor ima značenje nezadovoljstva i zla. Takođe, znamo i to da nezadovoljstvo i zlo nisu cilj života, već zadovoljstvo i dobro i da je najefikasniji način izbjegavanja nezadovoljstva i zla koji su posljedica umaranja zbog naprezanja i rada, taj, da se izbjegava naprezanje i rad. Najprimitivniji način da se u tome uspije jeste da se izmisle rješenja kako da se natjeraju drugi da se naprežu i rade za nas, kako bi mi mogli samo da ležimo, odmaramo i uživamo u rezultatima tuđeg rada. I naravno, dok god u jednom sistemu postoji takva težnja, podjele, mržnja, konkurencija i borba su neizbježni. Cijela ljudska istorija je obilježena takvom težnjom i najveća zla koja su nam se desila i koja se i danas dešavaju proizilaze upravo iz rješenja koja su nastala i razvila se kao posljedica takvih težnji. Ta rješenja, u vidu neprikosnovenih “svetih” istina, znanja, društveno-ekonomskih zakona i moralnih normi čvrsto su utkana u temelje svih svjetskih političkih, ekonomskih, vjerskih, nacionalnih i klasnih zajednica, koje se već milenijumima, sa težnjom uživanja plodova tuđeg rada, međusobno bore na život i smrt za prevlast, ne birajući sredstva. Sva ta današnja svjetska politička, ekonomska, vjerska, nacionalna i klasna rješenja, zakoni i vrijednosti su lažna rješenja i vrijednosti po kojima za sve ljude nikada nije moglo, niti će moći da se ostvari dobro, već samo zlo. Po tim lažnim rješenjima i vrijednostima koja se i dalje razvijaju i jačaju, naša civilizacija je mućak, jer po njima ona nezaustavljivo ide u pravcu samouništenja i u odnosu na druge civilizacije u svemiru (koje zasigurno postoje) po tome smo vjerovatno jedna od najprimitivnijih i najzaostalijih.
Evo jedne priče koja simbolično objašnjava kako je nastao i razvio se svjetski poredak lagodnog života na bazi tuđeg rada. Autor priče sam ja.