Kao što postoje dva oblika kretanja, neorganizovano-haotično i organizovano-harmonično, i kao što postoje dva principa održanja, podjela, mržnja i borba svih protiv svih i jedinstvo, ljubav i saradnja svih sa svima, tako postoje i dva oblika slobode:
1. bezgranična, koja se ostvaruje u uslovima haosa, tj. mržnje i borbe u kojoj je dozvoljeno sve i
2. ograničena, koja se ostvaruje u uslovima harmonije, u kojoj je dozvoljeno samo uzajamno pomaganje i ljubav.
Međutim, da bi se pravilno razumjela ova dva oblika slobode, treba znati da bezgranična sloboda, sama po sebi, nije cilj svijesti već zadovoljstvo i dobro koje je moguće ostvariti samo u okolnostima koje dozvoljavaju neometano pretakanje svijesti kroz njena tri prirodna stanja. S obzirom da je to moguće samo u okolnostima ograničene slobode, tj. u okolnostima jedinstva svih, saradnje, mira, reda, rada, uzajamnog pomaganja i ljubavi, to tek takva, ograničena sloboda je istinska i prava sloboda, koja predstavlja istinsku i pravu, univerzalnu vrijednost. Svi sistemi u prirodi su građeni po njoj, osim ljudsko društvo. Da nisu, svi bi se raspali, pa prirode ne bi ni bilo. Kao što se i ljudsko društvo uvijek iznova gradi i raspada jer život u njemu bazira na principu bezgraničene slobode, tj. slobode da se čini i zlo.