Dokle god Zakon postojanja sa svojim prirodnim sistemom vrijednosti ne bude šire svetskoj javnosti poznat i priznat od strane svjetskih naučnih, filozofskih i teoloških autoriteta, niko ne može izvršiti nikakve promene, prosto iz razloga što ne može da se napravi ono što se ne zna. To i jeste glavni razlog što niti i jedna svjetska revolucija nije uspela, jer revolucionari, koji su kao pobjednici dolazili na vlast, pravili su iste greške kao i njihovi predhodnici. Milenijumima se mijenjaju samo ljudi na vlasti, a stare, nesavršene zakonske i moralne društvene, ekonomske, političke i vjerske norme i dogme ostaju iste. Svjetske političke religijske, nacionalne i klasne podjele i njihove mržnje, konkurencije i borbe, koje se temelje na tim dogmama su se poslije svake svjetske revolucije ili rata nastavljale i dalje.
Uz pomoć znanja Zakona postojanja i njegovog prirodnog sistema vrijednosti, logično bi bilo da naučnici, filozofi i ekonomisti svijeta prvi počnu da zagovaraju ovakvu vrstu promjena. Međutim, oni kao pojedici ne mogu učiniti ništa jer oni nisu nikakva vlast. Da bi to postali, morali bi se udružiti, organizovati, napraviti posebnu instituciju, svjetsku akademiju nauka i pridobiti na svoju stranu većinu svjetskog stanovništva, da bi bili u stanju da se suprostave današnjim moćnim svjetskim političkim i vjerskim institucijama i njihovim ideologijama i dogmama.
No, to bi bio malo duži i teži put da se svijet promjeni na bolje, gotovo isto toliko težak koliko i nekakva nova svjetska revolucija. Mnogo kraći, brži i bezbolniji put bi bio da to učine same političke i vjerske institucije jer one već imaju vlast.
Najkraći i najbezbolniji put i način da se svijet promeni na bolje, a izbjegne svjetsko zlo, jeste da sa takvim reformama na Zemlji počnu vjerske institucije, jer one su sebe uvijek i smatrale čuvarima ljudskih duša i božijim zastupnicima i pastirima na Zemlji. One najvećim dijelom i jesu krivci što ljudi na Zemlji ne poštuju prirodni zakon ljubavi i dobra kojega su im njihovi utemeljivači i proroci u vidu božijih zapovjesti ostavili u amanet, jer upravo oni su i bili glavni kršitelji ovih zapovjesti, a i danas su, jer su im materijalna svjetska blaga i način kako da ih se dokopaju, uvijek bili glavni cilj. Zato od njih i treba očekivati da prvi shvate svoju grešku i isprave. I to po načinu njihovog ujedinjenja u jedinstvenu svjetsku religiju koja bi se temeljila na Zakonu postojanja i prirodnom sistemu vrijednosti, sa značenjem nauke o nagonu samoodržanja, odnosno, nauke o svijesti. Takođe može da nosi naziv i Nauke o trojstvu. Naravno, poslije provjere i potvrđenja vrijednosti ove nauke od strane svjetskih naučnih, filozofskih, teoloških i drugih auoriteta. Poslije čega ta nova svjetska religijska institucija više i ne bi bila religijska, već naučna, s obzirom da sve ono što je do danas bilo predmetom vjerovanja, sa ponovnim otkrićem i objašnjenjem zakona postojanja se podiže na nivo provjerljive, dokažljive, objašnjive i razumljive nauke. Koju sveštenici ne bi pjevali u svojim hramovima, kao što sada pjevaju svoje dogme koje niko ne razumije, već bi je unijeli u svjetske sisteme obrazovanja i u svojstvu vaspitača, učitelja i profesora predavali u svjetskim školama i univerzitetima i tako, umjesto da ljude čine vjernicima i svojim sljedbenicima, kao do sada, ubuduće bi im pomagali da postanu visoko svesna, humana i razumna bića koja poznaju i poštuju zakone reda, rada i morala prirode. To je jedini način da sveštenstvo sadašnjih svjetskih religija ostane na svojoj poziciji i čak je ojača. Da ojača tako što bi ono, u svojstvu svjetske naučno-obrazovne institucije i akademije, preuzelo svu odgovornost na sebe u vaspitanju i rukovođenju ljudskim društvom. Ne u svojstvu novog oblika vlasti, već u svojstvu moćnog znalca, učitelja, vaspitača i mozga čovječanstva koji služi čovječanstvu – isto kao što mozak u ljudskom tijelu nije vlast u tijelu, već organ čija je uloga da u sebi nosi znanje i po njemu brine o tijelu i služi mu, kao i svaki drugi organ.
A političari i njihove ideologije, političke podjele, uprave, vlast i mehanizmi, koji nikada nisu služili svojim narodima, već su tjerali narode da njima služe, jednom za svagda bi trebalo da nestanu sa lica Zemlje.