Dok god svjesni elementi kao subjekti jednog sistema svoje međusobne odnose – u namjeri da se što lakše održe u životu – uređuju po znanju i principu podjele, mržnje, konkurencije i borbe, oni se nalaze na niskom stupnju svijesti. Tek kad pređu na princip jedinstva, ljubavi i saradnje, znak je da su pronašli idealno (univerzalno) rješenje svog opstanka, da su ovladali znanjem, odnosno, prirodnim sistemom vrijednosti i da imaju visoku svijest. Princip jedinstva svih, saradnje, mira, reda, rada, uzajamnog poštovanja, pomaganja i ljubavi je prirodan, univerzalan princip i on je najviše znanje po kojem priroda postoji i samoodržava se. Jedino pomoću njega moguće je ostvariti najviši cilj života i postojanja – izbjegavanje patnje, nezadovoljstva i zla, a dostizanje zadovoljstva i dobra.