Odlučnost čovječanstva da jednog dana pređe sa principa i sistema podjele, mržnje, konkurencije i borbe, na princip i sistem jedinstva, mira, reda, rada, ravnopravnosti, ljubavi, uzajamnog pomaganja i saradnje, za svoju posljedicu bi imalo slijedeće:
1. Došlo bi do odumiranja državno-političko-administrativnih sistema i ukidanja međudržavnih granica putem integracija država – stvaranja manjih ekonomskih zajednica, sve do konačnog formiranja jedinstvene svjetske ekonomske zajednice;
2. Došlo bi do opšteg svjetskog razoružanja;
3. Ostvario bi se trajan svjetski mir, jedinstvo svijeta i saradnja u svim oblastima ljudskog života i djelovanja;
4. Prestali bi međudržavni ideološko-politički i vjerski ratovi, ubijanje, istrijebljivanje, mučenje i protjerivanje ljudi sa njihovih ognjišta, kao i izrabljivanje;
5. Prestali bi ogromni gubici i štete u vidu rušenja svjetskih ekonomija i uništavanja lične i društvene imovine, koji nastaju kao posljedica ratnih nemira i sukoba koje današnje religijske i političke međudržavne i unutardržavne strukture neprestano izazivaju u svojim međusobnim nadmetanjima za vlast, materijalna dobra i teritorije;
6. Obezbijedio bi se trajan duhovni i materijalni razvoj svih ljudi na Zemlji, bez zastoja ili vraćanja nazad;
7. Novac bi prestao da bude sredstvo razmjene, kao i sva svjetska administracija potrebna za održavanje novca sa značenjem društveno nekorisnog i neopravdanog rada. Takođe bi prestale i sve one brojne, različite kriminalne radnje pomoću kojih do novca teži da se dođe direktno, bez pravog, društveno korisnog i opravdanog rada.
8. Ukidanjem, prevazilaženjem, odnosno, odumiranjem državno-političko-administrativnih, vojnih i jednim dijelom policijskih sistema, zatim, ukidanjem monetarnih sistema, te prestankom proizvodnje oružja, duvana, alkohola i drugih narkotika, oslobodili bi se ogromni radni, intelektualni, naučni, energetski i drugi potencijali koji su danas zarobljeni unutar ovih sistema i koriste se za ciljeve i svrhe koje za održanje čovjekovog života i njegovog materijalnog i duhovnog blagostanja imaju negativnu vrijednost;
9. Proizvodnja za život potrebnih materijalnih dobara bi se višestruko uvećala iznad potreba ljudskog društva jer bi svi napred pomenuti, oslobođeni radni, intelektualni, naučni, energetski i drugi potencijali bili reorganizovani i stavljeni u službu materijalne proizvodnje. To bi vremenom uslovilo znatno skraćenje radnog vremena. Na taj način bi konačno, poslije višehiljadugodišnje težnje i truda čovječanstvo ostvarilo svoj san – materijalno blagostanje uz minimalnu potrošnju ljudskog rada i energije;
10. Bio bi riješen problem terorizma u svijetu, jer sa jednoglasnim usvajanjem prirodnog sistema vrijednosti nestali bi svi nacionalizmi, kao i vjerski i idejnopolitički fanatizmi, čiji nosioci za ostvarenje svojih mračnih ciljeva pokreću ratove i terorizme;
11. Ukupno zdravstveno stanje i prosječni životni vijek stanovništva na Zemlji bi se veoma poboljšali i povećali. Sedamdesetpet procenata svih bolesti od kojih danas ljudi u svijetu pate i prije vremena umiru, bi nestalo, jer u uslovima mira, pažnje, saradnje i ljubavi među ljudima, nestao bi stres kao glavni uzročnik pomenutih sedamdesetpet procenata bolesti;
12. Posvetila bi se velika pažnja njezi i odgoju djece. U okviru zdravstvene zaštite stanovništva formirale bi se službe koje bi svakodnevno, od začeća djeteta, za vrijeme trudnoće, pa od rođenja do pune zrelosti, vršile kontrolu razvoja i vaspitanja. Na taj način bi se spriječila zloupotreba djece, kako od strane roditelja, tako i od strane društva i tako bi se onemogućilo da se ona razviju u intelektualno i duhovno negativne i nepodobne osobe. Za jednu naprednu i humanu civilizaciju koja želi da živi sretno u duhovnom blagostanju veoma je važno da bude fizički, intelektualno i duhovno zdrava u korijenu;
13. Informisanje o dnevnim zbivanjima bi dobilo novu dimenziju jer se više ne bi zasnivalo na novinarskom pravilu koje kaže da je samo “loša informacija dobra informacija”, iz razloga što se podrazumijeva da nam se od trenutka uvođenja prirodnog sistema vrijednosti u život i uspostavljanja prirodnog, nazovimo, humanističkog društvenog poretka, više ne bi događale loše stvari, jer bi kultura i velika svjetska propaganda nasilja, koja se danas u svijetu masovno, na razne načine, odvija, bila prevaziđena.
14. Vjerske institucije bi se ugasile, ali bi vjerski, odnosno duhovni život ipak uznapredovao, pošto bi bio podignut na nivo nauke i filozofije. Sve ono što se danas propovijeda po vjerskim hramovima širom svijeta na najraznovrsnije i kontroverznije načine, bilo bi prečišćeno i usklađeno sa pravim stanjem stvarnosti koje se temelji na provjerljivom, kako naučnom, tako i ličnom ljudskom iskustvu. Da bi se sve to, zatim, unijelo u svjetske škole i univerzitete i predavalo kao i svaki drugi školski predmet u okviru redovnih programa sistema obrazovanja, kao jedan prirodni sistem duhovnih i moralnih vrijednosti.
15. Uz bolju organizaciju života i rada trebalo bi očekivati i uspostavljanje kontrole rađanja koja bi pomogla da se svjetsko stanovnistvo vremenom redukuje na razumnu mjeru. Na taj način bi se riješili mnogi teški današnji svjetski problemi vezani za prenaseljenost naše planete, zagađenost prirodne sredine, neželjene klimatske promene, nedostatak prirodnih resursa i sl.
16. I na kraju, poslije riješenih svih tih naših ovozemaljskih problema, trebalo bi konačno očekivati i naš brži i masovniji prodor u dubine svemira i povezivanje sa drugim, naprednim civilizacijama.