(Autor mi nije poznat. Priču prepričavam po sjećanju)
Ovo je priča pomoću koje se najlakše shvata kakva je razlika između principa podjele, mržnje, konkurencije i borbe, sa jedne strane i jedinstva, ljubavi, uzajamnog pomaganja i saradnje, sa druge; kakva je razlika između niske i visoke svijesti; razlika između neograničene i ograničene slobode; i razlika između neravnopravnih i ravnopravnih odnosa. Odnosno, najlakše se shvata da u uslovima političke, vjerske, nacionalne i klasne podijeljenosti vlada mržnja, konkurencija, borba, strah, stradanje i patnja, jednom riječju, zlo. A da u uslovima gdje takve podijeljenosti nema, tj. u uslovima gdje postoji samo ravnopravna podjela rada i rezultata rada, vlada harmonija, zadovoljstvo i dobro.
Priča:
“Umre čovjek i dođe na nebo kod sv. Petra da ga ovaj rasporedi tamo gdje treba. Sv. Petar ga upita da li želi u pakao ili raj. Prije nego odluči, čovjek zamoli sv. Petra da mu prvo pokaže kako izgledaju pakao i raj. Sv. Petar otvori oboja vrata i čovjek vidje da su na obadva mjesta bile postavljene podjednako dobro snabdjevene i ukrašene trpeze. Pošto ne vidje razliku čovjek bez razmišljanja uđe u pakao. Ali kad priđe trpezi odsvakle nagrnuše ljudi. Poče jagma, tuča i otimanje, trpeza se prevrnu, sve se prosu i izgazi i svi ostaše gladni i još u tuči izbijeni. Čovjek se pokaja sto uđe u pakao, pa se izvuče van i zamoli sv. Petra da ga premjesti u raj, što sv. Petar i učini. Ušavši u raj čovjek ponovo krenu ka trpezi, ali ga sv. Petar zaustavi i zaveza mu daščice po dužini ruku, tako da ih nije mogao savijati u laktovima. Kad čovjek poslije toga priđe trpezi i uze hranu, ustanovi da sa onako zavezanim, ispruženim i ukrućenim rukama nije bio u stanju da je prinese ustima. Osvrnuvši se oko sebe s namjerom da potraži sv. Petra da ga upita za objašnjenje, ugleda opet mnoštvo ljudi koje se približavalo trpezi. Ali za razliku od onih iz pakla, svi su imali povezane, ispružene i ukrućene ruke kao i on. Šta se dalje zbilo nije teško prosuditi. Ljudi su prišli trpezama, ali pošto niko nije mogao samoga sebe da hrani i sebi da ugađa, počeli su pažljivo jedni druge da hrane i jedni drugima da ugađaju, tako da je objed prošao u najboljem redu. Svi su na kraju bili siti, zadovoljni i veseli, a hrane je još i ostalo.”
Analogan primjer koji dokazuje da ova priča ima svoj temelj u stvarnosti je ljudsko tijelo. U njemu svaki njegov organ i dio, sa ciljem da bi se sam održao, isključivo se brine o održanju svih drugih dijelova tijela u tijelu kao cjelini, a ne o sebi. Brine se tako što radi za cijelo tijelo, a ne za sebe. Tako na primjer, noge nose cijelo tijelo, ruke rade za cijelo tijelo, pluća dišu, srce kuca, mozak misli, oči gledaju za cijelo tijelo itd. itd. Svi organi ljudskog tijela moraju da brinu i rade za druge organe i cijelo tijelo jer to je jedini način da brinu o sebi, pošto od opstanka tijela kao cjeline ovisi njihov pojedinačni opstanak. Brinu tako što se trude da u korist cijelog tijela besprijekorno izvršavaju onaj dio rada koji im je pripao prema podjeli rada.
U cijelom ljudskom tijelu, dakle, sve je samo uzajamno pomaganje i ljubav. Sve je bazirano na ravnopravnoj podjeli rada i rezultata rada. Od političkih partija, nacija, religija ili klasa u ljudskom tijelu nema traga, ni glasa. Osim kad se desi da u tijelu počne nekontrolisano da se razvija neko kancerozno, parazitno (politično) tkivo koje će na kraju da ga poždere i uništi. Kojom prilikom, sa uništenjem tijela kao cjeline, će zajedno da bude uništeno i to parazitno tkivo. To se inače ljudskim zajednicama, zbog njihove političke, vjerske, nacionalne i klasne podijeljenosti i međusobnih obračuna, već hiljadama godina dešava.
Ovako kako je unutar ljudskog tijela, tako je unutar svih sistema u cijeloj prirodi. Sve je samo ravnopravna podjela rada i rezultata rada. Na osnovu čega može da se izvede zaključak da je princip jedinstva, uzajamnog pomaganja i ljubavi najbolji princip i način samoodržanja i da se na njemu sve u svemiru temelji.