U najširem smislu, samo jedna prirodna, a time i univerzalna vrijednost postoji, zato što uistinu samo jedna sila i pojava – svijest – u prostoru postoji. Ta vrijednost je sposobnost svijesti da tokom svog postojanja (pretakanja kroz svoja tri prirodna stanja) osjeća zadovoljstvo/dobro u svom postojanju, koje predstavlja cilj, svrhu i smisao njenog postojanja.
U okviru ovog naslova pokušaćemo da utvrdimo i objasnimo univerzalna pravila, koja ujedno predstavljaju i najbolja prirodna rješenja po kojima svijest svemira, tokom pretakanja kroz svoja tri prirodna stanja, najefikasnije izbjegava nezadovoljstvo/zlo, a ostvaruje zadovoljstvo/dobro. Sve u cilju da razmotrimo mogućnost i odgovorimo na pitanje, da li se ova univerzalna pravila mogu primijeniti i na ljudsko društvo i kakvu bi ono korist moglo da ima od toga?
Uz napomenu da je riječ “korist” samo drugi termin za pojam koji stoji iza riječi “zadovoljstvo/dobro”, jer se podrazumijeva da bi trebalo da sve ono što za čovjeka, na primjer, ima značenje zadovoljstva/dobra, istovremeno ima značenje i koristi. No pošto čovječanstvo još uvijek nije dostiglo visok stupanj razvoja svoje svijesti, još uvijek se dešava da kod ljudi vrlo često to nije slučaj. Još uvijek za mnoge djelatnosti koje čovjek u svom neznanju čini sa namjerom da ostvari svoje zadovoljstvo/dobro, prije bi se moglo reći, da imaju značenje štete, nego koristi. Zato bi i moglo da bude zanimljivo da se na osnovu znanja načina na koji svijest u prirodi postoji, pokuša ukazati na taj njen, prirodni, univerzalni sistem vrijednosti. I ukazati na pogreške koje ljudi čine prilikom pravljenja svojih sistema vrijednosti, kao i načine kako bi te pogreške mogle da se isprave.
Prirodni sistem vrijednosti je zbirka vrhunskih, prirodnih rješenja, koja, ako se po njima djeluje, vode u postojanje, u život, u zadovoljstvo i dobro. To su čisto logička rješenja, kao matematička, koja ne mogu da se izmišljaju, mijenjaju, ni ukidaju i kao takva važe vječito kao univerzalna. Onaj ko ta rješenja poznaje i upravlja se po njima, taj živi i dobro mu je, a onaj ko ne poznaje ili ne poznaje dovoljno, taj strada i zlo mu je.