Prvi razlog je neznanje najboljeg rješenja o tome kako se izbjegava zlo, a ostvaruje dobro. Neznanje o tome da se to postiže samo pomoću dobro organizovanog sistema koji ne može i ne smije da se temelji na političkim, vjerskim, nacionalnim i klasnim podjelama, mržnji, konkurenciji i borbi. Neznanju o tome da političke, vjerske, nacionalne i klasne podjele nikome ne mogu donijeti dobro, već samo patnju i zlo. Neznanje o tome da uistinu postojati i tako ostvariti dobro, znači biti materijalan, tj. imati zdravo i jako tijelo i da je čovječanstvo predodređeno da bude jedno tijelo koje ne može da bude jako i zdravo ako u njemu postoje takve podjele i suprotnosti, već samo ako se njegova organizacija života i rada temelji na jedinstvu svih, miru, redu, radu, ravnopravnosti, ljubavi, uzajamnoj saradnji i pomaganju.
Međutim, treba i ovo da se kaže i zna, a to je da u početku razvoja nekog sistema nema znanja o tome šta je dobro, a šta zlo, pa to znanje mora da se stiče kroz iskustvo činjenja dobra i zla. I to upravo uz primjenu principa podjele, konkurencije, mržnje i borbe. Što podrazumijeva da je i ovaj princip prirodan jer i neznanje, haos i zlo su jedno od tri prirodna stanja svijesti. Haos i zlo se u početku materijalizacije i evolucije, upravo zbog neznanja, ne mogu izbjeći. I oni će, upravo, iz razloga jer su zlo, kada je reč o čovječanstvu, postati bič koji će da tjera ljude da razvijaju svoju svijest dalje, tj. da tragaju za rješenjima i principima (znanjima) kako da izbegnu zlo, a ostvare dobro. Evolucija svih stvari i pojava iz kojih se priroda sastoji nema drugi ni cilj, ni smisao, do taj, da se prevaziđe neznanje, haos, i zlo, a stekne znanje, napravi harmonija i ostvari dobro.
Uz napomenu, kada je reč o nama ljudima u čovječanstvu kao živućem sistemu koji se razvija, da ta naša škola dobra i zla traje malo duže nego bi trebalo, jer mi već hiljadama godina ponavljamo jedna i ista zla i nikakvu pouku iz njih nismo u stanju da izvučemo. Zbog ideolosko-političkih, vjerskih i naučnih dogmi i zabluda, iz kojih sva naša zla izviru, koje nam se stalno putem vaspitanja nameću kao neprikosnovena znanja i istine, ta naša škola dobra i zla, po svemu sudeći, neće tako skoro da se završi. Razlog je što mi ljudi ipak nismo toliko inteligentna bića koliko smo ubijeđeni da jesmo. Čak su i pčele i mravi u tome daleko ispred nas.
Svi sistemi od kojih se sastoji priroda su jaki, zdravi i stabilni, dok se ljudske zajednice stalno uvijek iznova grade i ruše, zato jer se unutar njih uvijek iznova neko još neisprobano i veće zlo od prethodnog, smišlja i isprobava.
I jedna važna napomena, a to je da znanje o dobru i zlu ne mora uvijek putem iskustva, polagano i mukotrpno da se stiče. Postoje visoko svjesne energije i bića u svemiru u svojstvu čuvara i nosioca tog znanja i oni to znanje uvijek mogu na nas da prenesu. Međutim, te više svjesne energije i bića nemaju moć da to znanje i njegovu primjenu nametnu silom, već nam ih samo prenesu preko “proroka” i “objava”. A da li će ta znanja/objave da se poštuju nema nikakve garancije, jer pravo znanje dobra i zla ipak nije suvoparna i mrtva teorija koja stoji zapisana u vjerskim knjigama, već živa praksa, koja često može dugo da potraje. Pa čak, može i da ne dovede do željenog cilja, jer se ne izleže iz svakog jajeta pile. Neko može da bude i mućak. Taj mućak može da bude i čovječanstvo na Zemlji, koje nije jedino u svemiru – koje se razvija.