Dobro kao cilj (svrha) života, može da se ostvari samo pomoću dobro organizovanog ekonomskog sistema. Da bi se u tome uspjelo, moraju se poznavati univerzalna, prirodna rješenja i zakoni. Generalno, svi oni se svode na to da je dozvoljeno organizovati se i graditi samo takve sisteme u kojima će se obavljati i izvršavati samo takve radnje koje održavaju, unaprjeđuju i osmišljavaju živote svih subjekata kao elemenata sistema. U protivnom, subjekti neće imati interes da grade sistem. Kada je riječ o ljudima i ljudskim zajednicama i sistemima to praktično znači:

1. Da ljudi unutar svojih sistema ne mogu biti podijeljeni na privilegovane i one bez privilegija. To dalje znači da unutar svojih sistema ne mogu graditi takve podsisteme čija će jedina namjena biti da se pomoću njih štite privilegije privilegovanih, u šta spadaju svi politički, vjerski, nacionalni i klasni sistemi i institucije.

Kao i mehanizmi čija je jedina namjena da štite interese onih koji su unutar tih sistema i institucija. U takve mehanizme spadaju vojni, policijski, monetarni, trgovinski i poreski. Ovi mehanizmi u uslovima organizacije ljudskog društva koja bi se temeljila na principu jedinstva, ljubavi, uzajamnog pomaganja i saradnje, tj u uslovima ravnopravnih odnosa, gube smisao.

2. Da se u podjelu rada ne mogu ukomponovati oni oblici rada čiji rezultati ne služe samoodržanju ni duhovnom blagostanju čovjeka. Ili što je gore, služe samouništenju. Tu, prije svega, spada proizvodnja oružja, a zatim duvana, alkohola i ostalih narkotika.

3. Da ljudsko društvo može da bude organizovano samo u okviru onih djelatnosti koje predstavljaju sredstvo pomoću kojeg se ostvaruje cilj (svrha) života – zadovoljstvo, tj. duhovno i materijalno blagostanje.

To su:

a) Organizacije u kojima se život čovjeka začinje i stvara. To su porodične organizacije;

b) Organizacije pomoću kojih se život ljudi održava. To su proizvodne, uslužne radne organizacije i zdravstvene i obrazovne ustanove;

c) Organizacije pomoću kojih se život ljudi unapređuje. Tu spadaju razna naučna udruženja i organizacije;

d) Organizacije pomoću kojih se život ljudi osmišljava. To su kulturno-umjetnička i sportska društva i organizacije.