Spor je zato što je moguće da se nauči da se i zlo osjeća kao dobro (i obratno) i da se tako izgubi sposobnost razumijevanja dobra i zla. Evo priče o jednom eksperimentu koji slikovito objašnjava kako i zašto se to dešava. Priču o eksperimentu pozajmljujem sa diskusije jednog internet foruma filozofije. Topik na temu ovog eksperimenta postavila je osoba po imenu Sanja.
Citat:
“U jedan kavez zatvorite pet majmuna. Postavlte tanke merdevine do samog vrha i tu stavite bananu. Kad-tad jedan od majmuna će da krene – ne bi li došao do voćke. U tom trenutku uzmite crijevo i istuširajte ostalu četvoricu ledenom vodom. Kada majmun pojede bananu, postavite ponovo drugu na vrh kaveza. I opet, kada jedan od njih počne da se penje, ostale istuširajte hladnom vodom. Ponovite to deset, ako treba i dvadeset puta. U jednom momentu, kada neki od majmunčića krene po bananu, ostala četvorica će da se bace na njega, da pokušaju fizički da ga spriječe – ako treba, dobro će da ga izbiju – jer oni ne žele da budu istuširani. Kad ste to postigli, izvedite jednog od majmuna iz kaveza, a umjesto njega uvedite novog. Naravno, novi odmah kreće po bananu, a ostala četvorica se bacaju na njega i tuku ga. Novi majmun, ne shvatajući o čemu se radi, pokušaće još dva-tri puta da dođe do voćke, ali pošto uvijek dobije batine, na kraju odustaje. Zatim, dolazi vrijeme da se još jedan stari majmun zamijeni novim. Drugi novi majmun takođe kreće odmah po bananu, ali se trojica starih bacaju na njega i tuku ga.
Sada dolazi najznačajniji trenutak eksperimenta jer zajedno sa trojicom starih majmuna, koji znaju za hladan tuš, u bijenju drugog novog majmuna učestvuje i onaj prvi novi majmun, mada, u stvari, ne zna zašto to radi, jer on hladan tuš nije doživio.
Stalno mijenjajući stare majmune, u jednom trenutku u kavezu će biti pet potpuno novih majmuna, pri čemu će onaj najnoviji pokušati da dođe do banana, ali će dobiti batine od četvorice ostalih, novih majmuna, koji uopšte ne znaju zašto ga biju (oni nikad nisu bili tuširani), ali su vidjeli da je takav običaj.”
Zaključak koji iz ovog eksperimenta možemo da izvedemo jeste da za majmune, banana koja visi na vrhu kaveza, po svojoj prirodi, je dobro, a batine, zlo, ali je to shvatanje nasilno, tj dresurom, promenjeno, tako da je sada ignorisanje banane postalo dobro, a čežnja za bananom i svaki pokušaj da se ona dohvati – zlo, jer je običaj da se zbog toga dobijaju batine.
Već hiljadama godina upravo to isto se dešava i ljudima na Zemlji. Kako?
U uslovima primjene principa podjele, mržnje, konkurencije i borbe, oni koji u jednom sistemu izađu na površinu kao pobjednici, počinju manipulisati pobijeđenima (dresirati ih), tako što počnu da im nameću takva životna rješenja, zakone i moralne norme koje samo za pobjednike imaju značenje dobra, a za pobijeđene, značenje zla. Vremenom, te nametnute moralne norme pobijeđeni nauče – to im postane navika, tradicija, čak i svetinja koja ne smije da se skrnavi, ni mijenja. Mogu da prođu vijekovi i milenijumi i da se promijene mnoge generacije koje će stradati živeći po tim moralnim normama, a da se niko ne sjeti da je u pitanju čisti mazohizam, tj. zlo koje se shvata i održava kao dobro. Na ovaj način, manipulacijom (dresurom), u čovjeku je uništena jedna od njegovih osnovnih pet psihičkih sposobnosti – sposobnost razumijevanja, koja se uvijek svodi samo na sposobnost osjećanja i razlikovanja dobra i zla i ni na šta drugo. Dakle, na ovaj način svjetski moćnici su potpuno uništili ljudski razum, zato jer bez razuma ljudi ne mogu da postanu svjesni da se njima manipuliše. Nije tajna, na primjer, da za sva zla ovoga svijeta, gle ironije, svjetski moćnici okrivljuju upravo razum i proglašavaju ga “đavoljim djelom”, stavljaju ga izvan zakona, strogo kažnjavajući svakoga ko se usudi da ga upotrijebi. To se postiže takođe uz pomoć “tuširanja masa hladnom vodom”, tj. ulijevanjem ljudima straha od raznih kazni – kazni od boga, pakla i lomača, raznih oblika fizičkog nasilja, hapšenja, ubijanja, oduzimavanja imovine, protjerivanja i sl. – tako da su ljudi prisiljeni da slijepo i bez pogovora, bez pravih logičkih objašnjenja i razumijevanja, vjeruju da te moralne norme koje moćnici propisuju da se po njima živi, nisu za ljude zlo, već korist i dobro. Kao na primer, da je velika čast, svetinja i dobro biti vjerna sluga i rob svom vladaru i gospodaru, ratovati i poginuti za njega, poginuti za svoju državu, vjeru, naciju, za boga itd. I naravno, uvijek na vrijeme platiti porez. Iako sve to je zlo, ali kod ljudi ipak ima uzvišeno značenje dobra, za koje se dodjeljuju razne šarene laže kao nagrade, kao, na primer, razna odlikovanja, priznanja ili “večni život u raju” itd. Da bi tako nešto moglo kod ljudi da prođe, zato i jeste nužno da se uništi ljudski razum, da bi i ljudima, isto kao i majmunima, moglo da bude dozvoljeno samo da slušaju svoje gospodare, nauče to što im oni kažu, u to vjeruju i bez pogovora po tome djeluju. To i jeste glavni razlog što lažna znanja i objašnjenja u vidu raznih ideološko-političkih i vjerskih dogmi i tradicija još uvijek vladaju svijetom, a sa njima, naravno i zlo i što evolucija ljudske svijesti, odnosno, razuma, hiljadama godina stoji u mjestu. To i jeste glavni razlog što ljudi još uvijek nisu razumna bića. Ko god se usudi da upotrijebi razum bude od cijelog društva izvrgnut ruglu, osuđen ili strogo kažnjen. To i jeste razlog što je naša planeta još uvijek samo (možda ste gledali onaj film) “Planeta majmuna”. I takvi ćemo, izgleda, još dugo da budemo. Ne zato što tako treba, što je to dobro, što ne znamo ili nismo zaslužili bolje, već što je takva “tradicija”, tj. “običaj”.