Mnogi se možda neće složiti sa mojim stavom da čovjek, kada izučava svoje psihičke sposobnosti, istovremeno izučava i psihičke sposobnosti energije/materije i cijele prirode, s obzirom na ogromnu različitost čovjekovog psihičkog potencijala i mogućnosti njegove upotrebe prilikom čovjekovog djelovanja u prirodi, u odnosu na psihički potencijal same te prirode.
Međutim, treba ponovo izričito naglasiti da ovdje nije riječ o inteligenciji, tj. o psihičkom potencijalu i njegovom korištenju, već psihičkim sposobnostima koje nužno moraju da postoje prije svakog psihičkog potencijla da bi pomoću njih taj potencijal mogao da nastane i da se razvije. Što podrazumijeva da se čovjek po svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima ni po čemu ne razlikuje od ostatka prirode, već samo po mogućnostima njihovog korištenja. Pa tako, za čovjeka danas možemo reći da su kod njega mogućnosti korištenja fizičkih i psihičkih sposobnosti veoma razvijene, jer čovjek sa svojim tijelom, mozgom, čulima i nervnim sistemom je visoko razvijeni instrument pomoću kojega se mogućnosti korištenja ovih sposobnosti veoma povećavaju. A da u ostaku prirode nisu razvijene u tolikoj mjeri. Ili barem, mi tako mislimo.
Razlika između sposobnosti i mogućnosti je, dakle, u tome što su sposobnosti univerzalne i vječite i što ih ima samo sedam, a mogućnosti njihovog korištenja su beskonačno brojne i raznolike. One (mogućnosti) uvijek iznova nastaju, evoluiraju i nestaju. Tako, na primjer, sposobnost kretanja je samo jedna, a mogućnosti kretanja su beskonačno raznolike. Sposobnost opažanja je samo jedna, a mogućnosti opažanja su beskonačno raznolike. Sposobnost osjećanja (dobra/zla) je samo jedna, a mogućnosti osjećanja su beskonačno raznolike. To je slično kao kad u pismu nekog jezika ima samo tridesetak slova koja su uvijek ista, a broj različitih riječi, rečenica i naučnih, literarnih, filozofskih i sličnih djela koja pomoću njih mogu da se napišu i izraze može da bude beskonačan. Tako je i sa fizičkim i psihičkim sposobnostima. Njih je samo sedam, a broj mogućnosti da se pomoći njih nešto postigne su beskonačne. Sve pomoću njih može da bude stvoreno, tj. uzrokovano, a one same ne mogu. Ne mogu zato što uslov svakog stvaranja i uzrokovanja je prethodno postojanje upravo ovih sedam sposobnosti. Zato ove sposobnosti zajedeno sa svojim nosiocem i moraju, kao nestvorive i neuništive, da stoje na samom početku svemira i da budu univerzalne. Zato ove sposobnosti, zajedno sa svojim nosiocem i imaju značenje prvog uzroka, a svemir kao njihova posljedica, značenje samo mogućnosti da po načinu praktičnog korištenja ovih sposobnosti bude sagrađen.