Formulu zakona postojanja svijesti, zbog naprijed opisanog načina na koji svijest postoji, odnosno, samoodržava se, mogli bi još nazvati i formulom “nagona samoodržanja”. Ili pak, “formulom trojstva”, s obzirom da svijest u svojstvu nagona samoodržanja postoji na način što se vječito i nužno pretače kroz svoja prirodna tri stanja. Ona glasi:
razlog + uzrok + svrha = posljedica
Konkretnije, da bi bilo razumljivije, glasi ovako:
znanje (razlog) + nezadovoljstvo (uzrok) + zadovoljstvo (svrha) = svijest (posljedica)
Uz ponovnu napomenu da znanje, nezadovoljstvo i zadovoljstvo nemaju značenje postojanja, već su to samo tri naizmjenična stanja svijesti. Kao takva, ova stanja nisu uzrok svijesti, niti je svijest njihova posljedica, kako se čini da to formula pokazuje, već svijest sama sebe uzrokuje po načinu pretakanja kroz svoja tri različita psiho-fizička stanja – sa značenjem razloga, uzroka, svrhe i posljedice.
Uz pomoć znanja o sebi svijest je razlog svog postojanja, zato jer po njemu zna šta treba da čini da bi je bilo (kad ne bi znala, ne bi imala razloga da čini bilo šta, a time ujedno ni razloga da postoji).
Uz pomoć svoje sposobnosti osjećanja nezadoovoljstva kada je njeno postojanje ugroženo, svijest biva sama svojim uzrokom (kad svoju ugroženost ne bi osjećala kao nezadoovoljstvo, propala bi i nestala jer svejedno bi joj bilo da li je ima ili nema).
Uz pomoć svoje sposobnosti doživljavanja zadovoljstva u svom postojanju, ona sama je svrha svoga postojanja. (Kad ne bi dožiljavala zadovoljstvo, tada njeno postojanje za nju ne bi imalo nikakve svrhe, ni smisla).
Ova formula trojstva sa značenjem zakona postojanja nije matematička već logička. To je logika života, odnosno, svijesti kao sile sa značenjem nagona samoodržanja. U matematici tri ne može da bude jednako jedan, a u logici po kojoj svijest postoji, može. Jaje, pile i koka su različito troje sa značenjem jednoga. To jedno je svijest koja se kroz vrijeme, radeći niz različitih psihičkih i fizičkih radnji, uvijek iznova objektivno manifestuje na tri različita načina.
Ova formula zakona postojanja (koja kaže da svijest postoji zato što mora) je ujedno i odgovor na ono treće pitanje koje glasi: zašto svijest postoji?
Zakon postojanja nikada niko nije donio, niti ga ikada iko može ukinuti, jer to je čisto logički zakon koji važi kao istina koja se podrazumijeva sama po sebi. Na isti način kao što nikada niko nije odlučio, ni odredio da dva i dva budu četiri. To je, jednostavno, tako, uvijek je bilo tako i uvijek će da bude, bez obzira da li ima nekoga ko to razumije ili nema. Tu niko ništa ne može da promijeni. Zakon postojanja važi uvijek i po njemu će uvijek postojati samo ono koje ispunjava uslove ovog zakona. A ti uslovi su da onaj ko hoće da postoji, mora postojati sam po sebi, kao svoj razlog, uzrok i svrha, unutar samoga sebe kao svoje posljedice. Jedina pojava koja ove uslove ispunjava je svijest. Ništa drugo ne može da ispunjava ove uslove, do svijest, pa prema tome ništa drugo ne može ni da postoji, do svijest.