Riječ je o tri različita stanja svijesti kroz koja se ona, uvijek sa težnjom da izbjegne zlo, a ostvari dobro, vječito ciklično pretače.
Prvo stanje je stanje mirovanja svijesti svemira. To je ono stanje koje se u nauci zove imenom “kvantno polje” u kojem nema nikavih aktivnosti. To je stanje u kojem nema ni energije/materije, ni materijalnih formi.
Druga dva stanja svijesti su njena aktivna stanja, od kojih je jedno razvojno, dižuće, šireće i rastuće, a drugo rušeće, raspadajuće, skupljajuće i padajuće, sve dok se svijest ponovo ne vrati u svoje prvobitno stanje, tj. stanje mirovanja i ništavila.
Kroz ova tri stanja svijest se vječito pretače tako što vječito, uvijek na isti način, postepeno prelazi iz jednog stanja u drugo. U svakom od ovih stanja ona se ponaša drugačije i u svakom je nešto drugo u odnosu na druga dva stanja. Tako da možemo zaključiti da svijest svemira, iako je jedna, ona je istovremeno i trojedna.
Ovo pravilo trojednosti svijesti, koje bi mogli nazvati i zakonom, ne važi samo za svijest svemira kao cjelinu, već i za svaku njenu česticu ili materijalnu formu, tj. za svaku njenu fizičku i psihičku radnju od kojih svaka ima svoj početak, rast i pad, tj. kraj. Sve u prirodi što se dešava može poslužiti kao primjer te trojednosti, tj. kao primjer pretakanja kroz tri stanja.
Krenimo sa primjerom koke i jajeta. U ovom primjeru jaje bi bila faza i stanje mirovanja; pile bi imalo značenje druge, tj. razvojne faze i stanja; a koka bi imala značenje treće faze i stanja. I jaje i pile i koka su troje, različito jedno od drugog, a ipak su jedno. To je jedna i ista svijest, jedno i isto svjesno jastvo, koje se kroz svoja tri različita fizička i psihička oblika i stanja samo pretače.
Možemo za primjer uzeti i rad srca kod čovjeka. Svaki njegov otkucaj ima svoje tri faze, odnosno, radnje – ravna, mirujuća, zatim dižuća/rastuća, pa padajuća/rušeća, poslije koje ponovo slijedi ravna, mirujuća.
Sa radom čovjekovih pluća ili želuca je isto.
I čovjek kao cjelina svakodnevno prolazi kroz svoja tri stanja i faze. Noć je njegovo spavajuće, mirujuće stanje i faza. Prva polovina dana je njegovo napregnuto, aktivno, pokretno, radno, stanje. U drugoj polovini dana postepeno dolazi do smirivanja tih aktivnosti, sve dok one potpuno ne prestanu, tj. dok se čovjek u večer ponovo ne sruši u krevet.
Posmatranjem ponašanja vode na našoj planeti takođe se može otkriti da i ona stalno se pretače kroz svoja tri stanja. Mora i jezera su njeno mirujuće stanje. Isparavanja i dizanja u nebo, a zatim njeno ponovno vraćanje u jezera i mora u vidu padanja kiša ili snijega su njena dva aktivna stanja.
Cijeli biljni svijet se takođe neprestano pretače kroz svoja tri stanja. Zima je stanje mirovanja biljaka. Proljeće i ljeto je vrijeme njihovog buđenja, razvoja i rasta. Jesen je vrijeme njihovog sazrijevanja, sušenja, pada i raspada.
I cijelo čovječanstvo stalno prolazi kroz svoja tri stanja. Uvijek iznova nove, mlade generacije čovječanstva se rađaju i podižu, a stare padaju, umiru i nestaju.
I nebeska tijela i cijele galaksije uvijek iznova nastaju, razvijaju se, stare i nestaju.
I cijeli svemir uvijek iznova nastaje i nestaje.
Čak i najsitnije čestice svijesti, tj energetsko/materijalne čestice, samoodržavaju se tako što se stalno pretaču kroz svoja tri stanja. To je ono što nazivamo imenom “vibracija”, odnosno, “val”.
Uostalom, sve je vibracija, val. Kad srce kuca, kad pluća dišu, kad čovjek svakodnevno ujutro ustaje iz postelje i u veče se u nju vraća, kad mora i rijeke isparavaju i u vidu kiša se ponovo vraćaju, kad generacije čovječanstva rađaju se i umiru, kad se cijeli svemir uvijek iznova budi i nastaje, a potom nestaje itd. itd, sve je to vibracija, odnosno, val. Razlika je samo u valnoj dužini, koja zavisi od veličine materijalne forme koja nastaje ili nestaje. Valna dužina svemira koji je najveći je najduža, a elementarne čestice, koja je najmanja, je najkraća.
Samoodržavanje svih energetsko/materijalnih formi i čestica u svemiru po načinu njihovog vječitog pretakanja kroz svoja tri stanja možemo zvati još i imenom “bioritam”. Sve što se u svemiru dešava, tj. teče ili se odvija, odvija se po svojoj posebnoj valnoj dužini, odnosno bioritmu.