Koliko je zakon postojanja, odnosno, zakon trojstva važan za ljudski rod, pokazuje podatak da je do danas ukupno pet velikih svjetskih religija naučavalo trojstvo: staroegipatska, vavilonska, starogrčka, hinduistička i na kraju, hrišćanska. Od svih, najbliža istini je hinduistička koja propovijeda postojanje triju bogova, od kojih je jedan “svedržitelj” (Višnu), drugi, “stvoritelj” (Brama), i treći, “rušitelj” (Šiva). U stvarnosti, po formuli zakona postojanja koju smo gore napravili, “svedržitelj”, to je znanje, jer po znanju se sve i stvara i ruši. “Stvoritelj”, to je nezadovoljstvo – zlo; jer ono tjera na stvaranje. A “rušitelj”, to je zadovoljstvo – dobro, jer ono je cilj, koji kada se postigne, sve počinje da slabi i da se ruši. Zato jer tada više nema nezadovoljstva koje je jedino koje sve pokreće i sve tjera. I zato jer je zadovoljstvo cilj postojanja, poslije čijeg dostizanja više nema čemu da se teži.
A mi sada možemo samo da se pitamo odakle uopšte ljudima daleke prošlosti ideja o tome da je sila, koja sve stvara, održava i ruši, trojedna?
Jedini logičan odgovor koji se nameće, jeste, da su nekada davno, znanje o trojstvu, ljudi primili kao objavu od oblika svijesti koje su na višem razvojnom stupnju od ljudske, koje svakako u svemiru postoje. Ova znanja mogu da se prenesu telepatski, koja se u umu primaoca manifestuju kao njihove vlastite misli, tako da primaoci često nisu ni svjesni da im ideje dolaze izvan njihovog uma. Nekada su primaoci i svjesni, kao na primjer što su bili proroci, Mojsije, Buda, Muhamed itd. I sam imam golemo iskustvo u vezi toga. Ova znanja mogu da budu iz raznih oblasti, kao na primjer, nauke, umjetnosti, filozofije, društvenog i političkog života itd.
Ili je, možda, prije naše civilizacije postojala naprednija civilizacija ili barem isto ovoliko napredna koliko i naša, koja je kroz nauku i filozofiju na kraju sama uspjela da otkrije istinu o svom postojanju, pošto bi na nižem stupnju ukupnog iskustva i znanja iz oblasti materijalnog i duhovno-svjesnog postojanja od ovoga na kojem se danas naša civilizacija nalazi, bilo gotovo nemoguće naći pravo objašnjenje i riješiti tajnu postojanja svijeta. Ta napredna civilizacija su, recimo, mogli da budu legendarni Atlantiđani, koji su iznenadno nestali u nekoj prirodnoj kataklizmi ili samouništenju. A zakon trojstva kojeg su otkrili, sačuvao se u ostacima te civilizacije, iz kojih se kasnije razvila ova naša. Da bi se njegova suština vremenom zaboravila ili namjerno iskrivila, da bi se zloupotrijebila od strane onih koji su njome tokom milenijuma kroz religije manipulisali. Što bi trebalo da znači da objašnjenje postojanja svijesti i svijeta kao trojedne sile koje sam ja ovdje dao, nije novo, već samo ponovo otkriveno i obnovljeno, ono zaboravljeno, staro.